(r: Jeff Wadlow)



Karate kid za 21 stoljeće!

Ok, nema smisla uopće povlačiti usporedbe između ova dva filma, svaki je nastao u potpuno drugačijem okruženju i vremenu. Iz današnje perspektive Never back down možda izgleda "zrelije" i "realnije" ali s druge strane sumljam da će on današnjim klincima značiti išta, a kamoli onoliko koliko je nama značio Karate kid. A to je šteta, jer film je iako naivan u nekim pogledima ipak jedan od boljih filmova za mlade, i svakako jedan od rijetkih "pozitivnih" teen filmova. Ok, je da je poruka filma da je bolje prebiti gada nego pustiti budalu da uživa u svojoj beznačajnoj pobjedi, ipak se klinci u filmu ne drogiraju i vrlo malo piju alkohola, bave se raznim sportovima, a ne sjede samo kao posađeni na trosjedima pred tv ekranom. S druge strane možda zato film i neće uspjeti kod ciljane publike, jer današnji klinci nisu naivni kao što smo mi bili, nego su cinični mali gadovi! ;-)
Dobro, da sad ne ulazim u filozofiranje o generacijskom gapu, tako je kako je, i mi smo mislili da smo pametniji od naših roditelja!:-)



Uglavnom, Never back down je film u kojemu sam baš uživao. Nema tu neke dubine, ali ima puno toga što je dobro u filmu.



Glumci su dobri, sve sami manekeni i manekenke (tu je i nevjerovatno jebozovna plavuša koja je glumila glavnu ulogu u odličnom All the Boys Love Mandy Lane (2006)) .



Scene borbi nisu na razini Ong Baka ili Flash Pointa naravno, ali imaju svojih trenutaka, odlično kadriranje i nekoliko ludih POV kadrova pomažu da se zaboravi loša koreografija borbi. Priča iako se trudi ne biti čisti kliše, upravo je tek to. Klinac kojemu je stari poginuo a on sam sebe krivi za tu nesreću, a činjenica da kad god mu netko spomene starog pukne, svakako budi sjećanja na Povratak u budućnost. Lagana transformacija ragbi igrača u vrhunskog mixed marshal arts borca u nekoliko dana je također u "starom stilu", samohrana majka, mlađi brat koji želi biti kao glavni lik, najljepša cura na školi se zaljubi u glavnog lika od prvog susreta... ma sve je tu!
Da bi se malo zamaskitao retro feeling ubačen je internet, mobiteli, digitalke, ipodi, ilegalne backjard borbe i polulegalni turniri..



Nekima će vjerovatno zasmetati gore navedeni "detalji" ali meni je ovo bila savršena zabava.
Šteta samo što zadnja borba nije bila spektakularnija.

Film preporučujem svima koji su poželjeli ponovno pogledati Karate kida.

Ocjena: 7/10



Trivija: ne mogu vjerovati da je Jeff Wadlow, dakle redatelj ovog filma režirao i ultradebilni Cry_Wolf (2005)!!