Kao što ste i primjetili ovdje rijetko pišem o glazbi, većinom sam se fokusirao na pogledane filmove.

Jebiga, glazba mi i ne znači toliko kao prije, puno je manje vremena za preslušavanje CIJELIH albuma, a da i ne govorim o PONOVNOM slušanju ISTOG albuma! Drugačija su vremena, danas je sve prelako dobavljivo, izbor je preširok. Često se sa sjetom sjetim vremena kad bi netko iz ekipe kupio jedan cd i to se slušalo dok god ne bi netko skupijo pare za drugi cd. Jebiga, znam da današnjim klincima to zvuči smiješno, te teško zamislivo, ali imalo je to i svojih prednosti. Taj album bi se barem temeljito preslušao. Danas se i sam teško odlučim na preslušavanje cijelog albuma, iskreno kako već i napisah, rijetko šta mi se i svidi, i to mora naravno uči u uho od prve, jer ako ne, odma se to briše, ide se dalje. Jebiga, drugačiji je to totalno koncept. Nekad mi se ne da tražit neki album, odem na net skinem ga preslušam, obrišem, ili još bolje odem na jednu od onih stranica gdje si sam posložiš online playlistu i pići. Ne morač čekati ni dugih 15 minuta da se album skine, samo pritisni play i idemo!
Kad se sjetim "starih vremena" i ubijanja da bi nabavio neki album ili barem čuo BILO šta od nekog hvaljenog benda, sad album previrtim u nekih 30 sekundi ako mi nijedna stvar ne upadne u uho, gotovo je, taj bend nikad više...

Ok, no opet nije sve tako crno, jeli.
Zadni Tool sam preslušao barem deset puta. Jebote, 10 puta!
No, uglavnom pustimo to.

Ovaj serijal "now playing:" sam zamislio kao nešto u stilu "Dečko koji obečava vam govori šta bi trebali slušati jer i on to, barem trenutno, sluša", a počet ćemo sa fenomenalnim srpskim Horror-Porno-Folk-Metal bendom.
I opet digresija: ima već neko vrijeme kako sam s Freakoutom pričao o tome kako se ništa novoga zanimljivoga ne dešava u metalu. MIslim hrpa je novih bendova, čak i domaćih ali sve je to nekako generičko, čak i ovi naši tupe na engleskom, ništa što bi ih diglo iznad mora drugih. Ja reko, znaš šta bi bilo fora, kako su cajke sveprisutne, zar ne bi bilo fora nekako spojiti folk i metal?!
Naravno da bi!
I naravno da je netko već to napravio i to još davne 1995.!
Jebote!

Dakle, PERO DEFFORMERO spajaju metal tipa Iron Maiden i Dream Theater sa turbo folkom, ali ne frankenštajnski, nego pravo borgovski, tekstovi su u stilu narodnjaka i pisani kao što bi ih napisao i, recimo Mile Kitić ili bilo tko drugi, ok, osim što ima stihova poput "što si više mrtva, volim te sve manje-e-e-e...", u biti kao da je Rammstein platio nekom narodnjaku da im napiše par tekstova, glazba je kako rekoh retro-prog-metal ali "podešen" tako da se slaže sa zavijanjem vokala. Ma u biti šta god da napišem suvišno je. Ovo treba poslušati!

Članovi benda:



Goran Bishevac (vocal),
Sasha Frish (guitar),
Nenad Kovacevic (bass),
Slobodan Stanojevic (drums)


Službene myspace stranice sa par "novokomponovanih" stvari, mada je meni najbolji promo iz 2006. sa četiri ultimativna hita koja u biti i vrtim cijelo vrijeme, i zbog kojih i pišem sve ovo, a njega možete skinuti, zahvaljujući Metalium blogu, tu sam u biti i čuo za njih, a link je ovdje.
Njihov privjenac iz 1995. je loše produciran i snimljen pa je gotovo nesluljiv, ali svejedno vrijedi ga poslušati, a evo linka.
Uskoro izlazi i prvi PRAVI album!
Jedva čekam!