Ok, ovo mi stoji na hardu već neko vrijeme, pomalo je nedovršeno i out of date.. ali šteta da propadne, dakle:


Ponedjeljak

Danas sam spavao do pola dva. Ustao sam se umorniji nego što sam bio kad sam legao. Nisam imao nikakvih planova za ovaj dan. Što je i dobro. Jer sam ih sve sproveo u djelo.


Utorak

Probudio sam se rano ujutro, još prije deset sati. Mislio sam čitati oglasnik i tražiti posao ali jednostavno mi se nije dalo. Navečer sam pogledao 16 Blocks (2006), debilanu sa uspavanim Bruce Willisom. Nakon toga "Christy Canyon Bent over pooltable fuck suck big cock ride hard doggy style scream fuck cum.mpeg" a potom sam zaspao dubokim snom.


Srijeda

Jutros mi se nije dizalo iz kreveta jer mi se digao. Razmišljao sam o Christy Canyon na bilijarskom stolu, o prodavačici kojoj sam prošli mjesec uspio vidjeti grudnjak kad se sagnula da pokupi sitniš koji sam joj nehajno bacio na pod i o onoj španjolskoj kuji koju sam na tren vidio jučer u nekoj sapunici. Kasnije sam gledao Munich (2005), novi veliki Spilbergov mega (s)hit i skalperom si pravio linije na podlaktici da bi ostao budan cijela tri sata trajanja filma, to nije pomoglo. Ipak moram pohvaliti odlično napravljene krvave scene. Nije imao muda da napravi pravi antibushovski film, kritiku "world police" američke politike, nego nam servira ovo razvučeno drkanje nakrcano scenama u kojima likovi drže govore o terorizmu, pogrešnoj antiterorističkoj politici, riječima na Jidišu i sličnim pizdarijama, a sve se dešava prije TRIDESET GODINA! Aktualno.


Četvrtak

Danas mi se ne da ni pisati ovaj dnevnik. Boli me kurac! Tko će svaki dan odvajati dragocjeno vrijeme još i na to?! Zato evo kopiram negdje iz dubina hard diska ovaj nadahnuti opis jednog čini se simpatičnog filma. Dakle:
Possession (2002) - Neki tamo engleski pjesnik je popizdijo za nekom ružnom lezbom te joj odlučio pisati pismo, ona njemu odgovori pa on njoj pošalje još jedno pismo, a ona njemu da joj više ne piše, pa mu onda pismo pošalje ta druga ljubomorna lezba, i tako jebeno dalje!
Za tu se korespodenciju jako napali jedan amer koji dođe u englesku valjda baš zbog toga (ne sjećam se baš) i ubrzo pokupi jednu anoreksičnu englesku (nekako mi je kod Partlovke taj engleski naglasak tako jebeno iritantan, mada je inače seksi, pogotovu kod Hulijevke:-) i njih dvoje nađu ta pisma, čitaju ih, pa si zamišljaju, pa se pojebu, pa se otkrije da je ona potomak te lezbe i tog pjesnika koji su se dopisivali (a i, očito poševili), na kraju se zažvale i onda zadnji trip, i završava možda i najdosadniji film IKADA! Jebo mater! Evo jedna okrugla: 0.


Petak
Kidulthood [2006], ne da mi se ni komentirati...



Subota
Danas je na red došao Chaos (2005/II), pa, barem su sa naslovom filma pogodili.


Jedina dobra scena...

Nedjelja
My brain hurts...