(r: Brad Anderson)



Evo konačno jedan dobar "psihološki" horror, a da u njemu nema ženskog duha duge crne kose koji hoda na sve četiri i traži osvetu.
Radnja se odvija u bivšoj ludnici. Ekipa građevinskih majstora dolazi da obavi posao renoviranja zgrade, jedan od njih ubrzo pronalazi audio vrpce razgovora doktora i jedne pacijentice podvojene ličnosti, i malo pomalo u tih tjedan dana koliko su planirali tamo ostati on se sve više interesira za tu priču, dok se ostatku ekipe događaju čudne stvari, i malo po malo otkrivamo djeliće priče, a kad dođemo do seanse 9 (Session 9)...

Ovaj film je još jedan dokaz da za dobar horror ne treba puno novca, niti CGI efekata, nego samo dobra priča, zanimljivi i uvjerljivi likovi i glumci, dobra režija i montaža, dobar soundtrack, odlična atmosfera i.. ništa više!

Osim ovoga gore navedenog još bi jednom istaknuo odličnu režiju, film je sniman nekakvim kvazi dokumentarnim stilom, znači nema "agresivnih" kadrova, sve nekako promatramo sa strane, kao da smo tamo, virimo iza zida - zato je i napetost veća. A i montaža je odlično napravljena - preklapanje zvuka audio vrpce preko drugih "nebitnih" događaja, da bi se uštedilo na vremenu, ma sve u svemu tehnički savršeno.

Gluma je kako rekoh dobra, prepoznat ćete par poznatih tv faca, tu je David Caruso kojeg se sjećate iz jedne od Ekipa za očevid a i ostao je zapamćen po pametnoj odluci da napusti NY PD Blue (Njujorške plave) nakon prve sezone, u sporednoj ulozi je također i onaj detektiv iz orginalne CSI (Ekipe za očevid) znači iznadprosječna glumačka postava za jedan horror.

Zaključak: film u biti i nema nekih mana, ali opet nekako mi nije za čistu desetku, nije me "oborio s nogu" (što je i logično pošto rijetko koji film gledam stoječki).
Svakako ga pogledajte ako već niste!


Ocjena: 9/10