Svi koji su odrastali u Yugi sigurno se sjećanju ove legendarne akcijske serije. Crni, Tihi, Prle i onaj četvrti bi se u svakoj epizodi našli pred na prvi pogled neizvedivim zadatkom, npr. njih četvorica bi trebali uništiti cijelu švabsku zrakoplovnu eskadrilu naoružani samo sa dva Lugera i nekoliko štapova dinamita. Kako će to izvesti? Nemoguće! Nema šanse! Ali...
Nijedna misija nije nemoguća misija za Otpisane, tako da bi oni već u idućoj sceni skulirano i hladne glave (većinom uz čašice domaće šljivovice, ponekad i lozovače) razrađivali plan. Plan je većinom za svaki zadatak bio gotovo isti: oblačenje u njemačke oficire i ležerno ušetavanje u švabski logor. Često bi bila ovakva scena na rampi na ulazu u logor Švaba: naši junaci, nimalo švabskog izgleda, da ne kažem sa masivnim zulufima, obučeni u njemačke uniforme staju, većinom sa ukradenim neprijateljskim vozilom, na zahtjev stražara ("HALT! Wo bist du?"), oni se zaustave (uz obvezne zabrinute poglede), stražar nastavlja ("Das Papirren, bitte!"), netko od Otpisanih mu turi u ruku neke škrabotine, ova ih ozbiljno pogleda, pa pogleda njih, te im kaže nešto na njemačkom, što ovi očito nisu razumjeli, oni se pogledaju i jedan od njih odgovori "JA!", stražar ih malo čudno pogleda ali ipak ode do rampe i pusti ih u logor. Nakon toga ekipa bez problema postavi eksploziv na prvi avijon, a kako su avijoni parkirani tijesno jedan do drugog (krila im se dodiruju) nastane serija lančanih eksplozija i u plamenu nestane cijela jedna švabska zrakoplovna mašinerija!

Nego...
Pustimo Yu-nostalgiju na stranu, naslov sam stavio kao najavu svog povratka na ovaj blog. Nije me bilo neko vrijeme, a kako vidim ni nekih meni dragih ljudi (Spectrea , Bijesnog
...), nadam se da će se i oni uskoro vratiti. Prestao sam pisati blog tamo još sredinom sedmog mjeseca što zbog zasićenja i nedostatka volje, što, većim dijelom, zbog odlaska na duži (radni) odmor. Vratih se neki dan i taman naletim na (ponovno) nefunkcioniranje blog.hr-a, opet se širimo, jebiga kad nas ima ko psećih govana u Beču. No, evo, sad sve opet radi pa.. sam malo sredio i par sitnica na postovima koji su se automatski objavili, na linkovima i tako. Uskoro bi trebalo biti još par (kozmetičkih) promjena na blogu, ali ništa posebno novoga, ali otom potom (što volim ove dvije zadnje riječi: OTOM POTOM, kao neki univerzalni jezik... hmmm, da. Dobro)

Dobro.