Ne volim spavati na poslu ali ponekad jednostavno moram. Savlada me sve to. Previše podražaja. Proljeće. Danas sam se sakrio u ormar gdje ostavljamo odjeću. To mi je zadnje utočište. Več su me par puta otkrivali na klupama, na drvetu u firminom parku, na wc šolji u direktorovoj kancelariji (tko bi mislio da će baš taj dan doći u firmu!?), na požarnim ljestvama...

Ormar je relativno sigurno skrovište, moj je, dakle u njemu netko drugi nema što tražiti, može se zaključati i iznutra, jedini je problem nedostatak prostora, ali čovjek se navikne. I dok tonem u blaženi san pišem si mentalni memo: "Sutra kupiti par onih borića što mirišu i riješiti se čarapa koje ovdje stoje od prošle godine."