(r: Byeong-ki Ahn; orginalni naslov: Pon)



Još jedan j-horror koji uključuje: neriješeno ubojstvo, dugu crnu kosu... i telefon. A po nazivu vjerovatno i sami pretpostavljate da se ovdje telefon (mobilni) koristi više.



A opet mada je koncept isti svaki od ovih filmova ima nešto svoje i svaki od njih vrijedi pogledati. Phone uzima j-horror standarde, ali nije japanski nego južno korejski i više je solidna drama nego dobar horror, što ne smatram minusom. Volim ja i drame. A ova je kako rekoh solidna. Priča je zanimljiva (ništa orginalno ali..) i dobro se razvija, gluma je ok, posebno se ističe curica u onoj sceni na stepenicama!)



Ali opet, ima puno nelogičnih (i nepotpunih) scena, npr. onaj tip što je progonio glavnu glumicu - sasvim nepotrebno, i u sceni kad ubije tipa koji je išao s glavnom glumicom, a onda krene prema automobilu, prema glavnoj glumici i... tu se scena prekida, a ona je negdje drugdje!?!?! Kao da se ništa nije ni desilo?! I zar onaj leš ne bi smrdio, čak i u najlonu?


Tko normalan bi ovako nazvao studio?! :-)

Zaključak: može se pogledati, ali nemojte očekivati još jedan The Grunge ili Dark Water .

Ocjena: 6/10