Tu sam već mnogo dana,
petnaest dana, točnije
to znam jer on svaki dan dolazi
i otkida dio mene.
drži me zatočenog u ovoj mračnoj sobi
i reže me kao šunku.
svaki dan po jedan komad.
svakim danom me je sve manje,
sa mesom mi odlazi i svijest
komad po komad..

šta li radi sa mojim mesom?
da li ga jede ili njime hrani pse?
da li sam ja živa hrana za pse?
uvijek svježa dok od mene ne ostanu samo kosti
a onda ništa?

razum me je napustio već odavno
ili nije ako to mogu reći?

...

zašto me jednostavno ne pusti da iskrvarim?
zašto me drži toliko dugo?
zar ne može nabaviti svježije meso?
ja sigurno već pomalo gubim okus.
aromu

koliko još komada može odrezati?
koliko još dok ne nestanem?