...i skrijem se u zaklon tvog uha
kao minđuša od duple trešnje...

Šetali smo, on, moj mali dvogodišnji nećak i ja po jednom vikend naselju. Držao je mog nećaka na ramenima i brali su skupa trešnje. Mali je jako uživao u tome...
Stavljao nam je trešnje iza uha i pjevao od sreće. Kakva idilična scena!

Al bilo je i dana kad sam se stvarno skrivala tamo negdje iza njegovog uha u njegovom zagrljaju!
To je bilo mjesto gdje sam se osjećala najsigurnijom! Tamo nije postojalo vrijeme, ni drugi ljudi, samo on i ja u njegovu zagrljaju...


Zaista, nedostaje mi naša ljubav mila...