Krscanska stranica za upoznavanje - Susretit će se u sredini
utorak , 22.01.2019.Upoznavanje Stručnjaci od 2004
Click here: Krscanska stranica za upoznavanje
Nakon kupovine objekta za 1,35 miliona dolara i grubih gradjevinskih radova, dinamika daljne izgradnje Centra ide daleko sporije od ocekivane. Njegova vlast trajala je nepune dvije godine.
Iznad svega, vrijednost ove Domijade počiva u činjenici da su učenici, i gosti i domaći, bili iznimno sretni te da su uľivali u svemu što su izvodili ili stvorili. Nova rubrika - ©kola za roditelje Dragi roditelji, u odjeljku Kutak za roditelje na našoj web stranici otvorili smo posebnu rubriku - Škola za roditelje. Ako je učenik i kandidat za Učenički dom, isti će se dan moći upisati i u Dom prema zakonskim uvjetima.
HRVATSKI WEB IMENIK • POPIS PORTALA I OSTALIH WEB STRANICA - Tinov zakoni moraju se zasnivati na sljed.
Aličić- Uređenje bosanskog ejaleta od 1789-1878 Reforme u O. Me
u prvima izme
u tih pisaca bio je bosanac Hasan Kafi Pruščak koji je svoje ideje izloţio u poznaton traktatu Uređenje društva. itvom nizu pisaca koji su zatim slijedili pridruţilo se tokom 17 st i nekoliko osmanskih drţavnika ali svi recepti koje su nudili i nau nici i drţavnici svodili su se na propovjedanje obnove i oţivljavanje starih uredaba iz vremena napredovanja carstva a ne na reforme postojećeg stanja u tom smislu poduzimane su i izvjesne parcijalne mjere koje su trenutno mogle izgledati djelotvorne i korisne al nisu naravno mogle zaustaviit neminovni procese nazadovanja carstva na svim podru jima drţavnog ţivota. Interiornost svoje drţavne društvene i eekonomske a naro ito vojne organizacije u odnosu na razvoj Zapada osmanlije su mogle da jasno uvide nakon dugotranih nesretnih ratova koje su vodili sa susjednim zapadnim silama krajem 17 i po etkom 18 stoljeća tek poslije toga osmanlije su po ele jasnije uvi
ati da nije moguce ukloniti negativne pojave u drţavi i da se ona ne moţe spasiti od propasti obnavljanjem starih degeneriranih ustanova nego da treba prvoditi korjenite reforme i to ne samo u vojsci nego u cijelom drţavnom ure
enju i upravi zato već tokom 18 st pristupaju provo
enju izvjesnih reformi koje su imale cilj da poprave veliku finansijsku krizu drţave putem iznalaţenja novih izvora drţavnih prihoda i da podignu vojni ku moć carstva putem reorganizacije timarskog sistema i janji arskog korpusa kao i izgradnjom ratne flote po evropskim metodama i uz pomoć evropskih stru njaka. Neke mjeere su poduzete još u doba Mahmuda I Mustafe III i Abdulhamida I uz aktivno u ešće islamiziranog Francuza Coat de Bonevalla poznatoj u Turskoj pod imenom Kunvbagardži Ahmed paša a naro ito francuza barona de Thotta 1733-1797 uz njegoovo sudjelovanje podignuti su u O. Iako je Carstvo u trenutku kada je stupio na presto preţivljavalo teške trenutke zbog rata sa Austrijom i Rusijom Selim III je uprkos svih teškoća pristupio razradi i ostvarivanju svojih reformnih planova koje je bio po eo stvarati još kao prestolonasljednik. Te reforme poznate su u historiograf. Ali od tog reformatoskog programa do njegove realizacije bio je dug i teţak put. Osnovna prepreka na tom putu bilo je u samoj strukturi osm. Elementi feudalno teokratskog ure
enja carstva bili su toliko snaţni da nijedna progresivna mjera protiv nereda i konzervatizma koji je vladao u drţavi nije mogao dobiti širu podršku i primjenu. Društvene snage na koje se sultan reformator mogao osloniti bile su slabe i neznane. Na drugoj strani snage koje su ko ile reforme i aktivno djelovanje protiv njih sa injavali su mnogi reakcionarni elementi:feudalci koji su u tome vidjeli gubljenje svojih privilegija i baštinskih prava janji ari koji su se pribjavali da će uvo
enje nizami dţedida nove po evropskom sistemu obu ene vojske dovesti do njihovog potpunog uništenja ; konzervativna ulema koja j e u vjerskim masama vjerski fanatizam smatrajući svaku novotariju suprotno duhu šerijata. Ajani u Rumeliji i Anadoliji i drugi gospodari manjih i i većih oblasti vidjeli su u reformamam smetnju njihvoj politi koj nezavisnosti od centralne vlasti, a neki su su od njih gledali u tim reformama teţnju sultana da u svoje ruke prigrabi svu drţavnu imovinu. Znatnu prepreku predstavljalo je i pomanjkanje finansijskih sredstava za ostvarivanje poduzetih mjera a posebno za odrţavanje nove vojske što je osjetno teretilo drţavne finansije. Veoma tešku ulogu igrale su i diplomatske intrige evropskih drţava koje su imale za krajnji cilj komadanje osmanske imperije.. Napokon bilo je i u njegovoj samoj politici neodmjerenosti isklju ivosti i krajnosti. Ostvarujući novi sistem Selim III je svojim svakodnevnim mjerama istovremeno doprinosio naraštaju nezadovoljstva me
u razli itim društvenim grupama a naro ito me
u janji arima koji su ga na kraju svrgnuli s prestolja i ubili. Tako su rezultati nizami dţedida objektivno dovodili do još većeg zaoštravanja ekon. On je stupio na prestolj 1789. Odmah je uprkos teškoća pristupio ostvarenju planova koje je stvarao kao prestolonasljednik. Radoznao za sve što se zbiva oko njega i u drţavi traţio obavještenja o svemu. Pristupajući sre
ivanju prilika u drţavi on samo donekle napušta ranija svaćanja o potrebi da se obnavljaju i sre
uju stare institucije odn. ak je i pristupio tome i u asu kada je drţava bila u teškoj opasnosti od vanjskih neprijatelja. Smatrajući da treba zavesti red na svim podru jima politi kog i društvenog ţivota on je pored osnivanja nove vojske pokušao da zavede red i u drţavnoj upravi , u teškoj bobi sa reakcionarnim snagama u krugu nosilaca vlasti ipak je uspio da se donesu i provedu neke zna ajne odluke u tome smislu. Te mjere zasnivale su se na njegovom uvjerenju a to je bilo stvarno i objektivno stanje da lokalne vlasti u provincijama, a naro ito kadije neibi vojvode ajani i sakuplja i hara a i drugih preza ine sve moguće zloupotrebe i sa protiv toga treba poduzeti odg. Kako u po etku njegove preporuke nisu naišle na ţeljeni odziv divana sam saziva drţavnike da se pod njegovim predsjedavanjem raspravlja o mjerama koje treba poduzeti. Savjetovanja su zavšena strogim naredbama i pretnjama odgovornim li nostima. Šejhul islamu je naređeno da iskorjeni nepravilnostu sudstv u kajmekamu velikog vezira je savljeno do znanja da je on odogovoran za nepodopštine koje čine namjesnici ,sekban baši nepravilosti u vojnim pitanjima defterdaru u pitanjima finansija. Nakon toga naređeno je da se smijene svi guverneri provincija i okružni načelnici, da ajane u kazama bira narod kao i ranije i da se u to guverneri ne mješaju , da građanji biraju gradske ćehaje a da se kadije u to ne mješaju , da kadije ne mogu slati zastupnike —naibe u kadiluke bez zakonskog oporavdanja, a kada ih šalju imaju im davati petinu prihoda svog arapluka ; kadije i naibi moraju biti časne osobe ako se oni ne budu pokoravali ovoj isključuju se iz reda i kažnjavaju. U pitanju zakona zabranjeno je da se osim zakonom propisanih dadţbina ni od koga ne uzima ništa ni pod kakvim vidom i nazivom. Ti poslovi imaju se povjeriti poštenim i uglednim ljudima Da bi se te odluke provele Selim III je smatrao da se na poloţajima guvernera moraju nalaziti autoritativni i sposobni veziri.. Znao je me
utim da tadašnji veziri u najviše slu ajeva nisu mogli zadovoljiti te usluge jer su bili nesposobni , stoga je sam preporu ivao veziru sta treba da poduzme. On je naredio da se donese zakon o vezirima i ejaletima. Propisano je kad se veziri budu premještali u bliže pokrajine da bi selidbeni troškovi bili manji. Ako nije ratno stanje veziri iz Andadolijje neće se premještati u Rumeliju i iobrnuto. O istim uslovima vodit će se računa i pri postavljanju mirmirana odn mutesarifa. Selim III je uo io da treba izvršiti reforme i u timarsko spahijskoj organizaciji koja je bila zastarjela i iskvarena kao idruge drţavne ustanove pa je naredio da se i o tome donese novi zakon po njemu : alajbezi će se imenovati između uglednih poštenih, iskrenih ličnosti na prijedlog koji će valija ili vezir podnostit Porti. Alajbezi se neće smjenjivati sve dok se ne bi ispitivanjem utvrdile njihove nepodobnosti i pogreške. Ako se kod njih utvrde prestupi u tolikoj mjeri da oni povlače smjenjivanje onda će se za primjer drugima pogubiti. Ljudi koji se budu nalazili u vojsci ejaleta neće moći napustitit vojnu službu na osnovu bujuruldije valije nego samo na osnovu carske naredbe. Ko postupi drugačije bit će kažnjen. U toku godine treba da se izvrši smotra spahijske vojske i tom prilikom da se smijene svi dotadašnji alajbez i. Opšta smotra morat će se vršiti svake tri godine. Ako bi se na smotri utvrdil da se u jednom sandžaku ima timara i zearheta koje posjeduju timarnici i zaimi iz drugih sandžaka to je treblo ukinuti. Selim III je nastojao da sredi stanje i u drugim podru jima drzavnog zivota ali bez raznih uzoraka unutrašnjih i vanjskih nije mogao ništa osobito ostvariti iako se za to vrijeme aktivno borio sa neznatnim brojem istomišljenika i pristalica. On nije odgovarao konzervativnim elementima koji su ga okruţivali u samom dvoru i oko njega a najmanje korumpiranim janji arima i njihovim korumpiranim agama. Njegovom smrću drţava je ponovo zapala u tešku politi ku krizu a nizami dţedid je morao ustupiti mjesto starom anarhisti nom stanju. Njegov nasljednik Mustafa IV bio je igra ka u rukama reakcionarnih elemenata. Poslije njega slijedi Mahmut II. Reforme Mahmuda II 1806-1839 Reformatorske ideje Selima III po eo je provoditi njegov nasljednik Mahmud II. Da bi stekao snage na koje će se moći osloniti on je na štetu svoje apsolutne vlasti u inio ustupke najmoćnijim unutrašnjim snagama naro ito ajanima poznatom Poveljom sloge. Kad se u izvjesnoj mjesri obezbjedio od tog sloja društva on je moga pristupiti radu na ukidanju janji ara pa je odmah poslije potpisivanju povelje naredio da se pristupi obrazovanju nove po evropskom uzoru ure
ene vojske pod naziovm sekbani džedid- novi sejmeni ,da bi svoje namjere i planove još bolje kamuflirao on je novu vojsku proglasio sedmim odjelom janji arskog korpusa. Uporedo sa radom na likvidaciji janjičara Mahmud II je uporno radio na jačanju autoriteta centralne vlasti i ograničavanju samovolje pokrajinskih namjesnika i lokalnih organa. Zvanje velikog vezira zamjenio je nazivom buškevil a mnoge njegove kompeetencije prenesene su u nadležnost odgovarajućih ministarstava: ministarstvo unutr. Ministri i držžavni službenici više nisu dobijali plaće u vidu lena nego u novcu iz državne blagajne. Tada su obrazovana i neka nova centralna državna tijela kao što su vojni savjet vrhovni sud i državni savjet. U skladu s tim izvršio je odre
ene promjene i u provincijama, da bi u vrstio svoj autoritet u provincijama Mahmud II je pokušao ograni iti vlast provincijskih namjesnika i na taj na in što je pored mušira kao generalnog namjesnika pokušao ustanoviti vijeće pokrajina umjesto ranijeg divana kao i vijeće u drugim niţim upravnim jedinicama. Ovo drugo se sporo ostvarivalo.. U tom periodu su najveće upravne jedinice oformljene kao muširluci mada se ustaljeni naziv ejalet nije mjenjao. Bilo je pokušaja da se ustanovi i institucija muhafiza ime bi bila odvojena civilna od vojne urpave ali ni to nije ostvareno. Naj ešće je mušir u sebi objedinjavao i valiju i mušira i muhafiza. P okušavalo je da se uspostavi i ustanova muhassila koji bi bio zaduţen za drţavne prihode u svakoj pokrajini mada je ukidana ustanova defterdara kao pravnika finansija pokrajina. Muširi su imali širok krug ovlaštenja u civilnoj i vojnoj upravi ali su bili sada više ovisni od centralne vlasti nego ranije prije svega što su im plaće bile odre
ene iz drţavne kase pa svoje prihode nisu utjerivali direktno od naroda a zatim zbog toga sto su kako tako morali voditi ra una o mišljenju vijeća koja su se postepeno obrazvala u svim prvincijskim centrima umjesto ranijih divana koji su bili pod direktnim utjecajem namjesnika. Što se ti e teritorijalne podjele nije bilo znatnijih promjena u odnosnu na podjelu ustanovljenu sa Selimom III. Carstvo se dijelilo na ejalete ,ejaleti na sandţake, sandţaci na kadiluke, a kadiluci na nahije. On je uspješno zap eo i provodio rerganizaciju drţavnih ustanova na širokom podru ju i to na na in dosta sli an ustanovama u evropskim zemljama.. On to nije radio oslanjajući se na novosotvarene i ustaljene zakone po ugledu na Evropu ali su pokušaji stvaranja novih zakona koji ce regulirati drzavni zivot bili nepovoljni za intenzivniju aktivnost i vece rezultate ali su njihovi doprinosi doveli do toga da je njegov nasljednik Abdul Medţid mogao sa dosta lakoće da nastavi te i zapo ne šire i temeljitije reforme. On je to mogao zato sto je Mahmud II uspio da znatno u vrsti utoritet centralne vlasti da oslabi konzervativne elemente u drţavi da zauvijek uništi janjicare itd Reforme u Bosni do 1839. U periodu o kojem je ovdje rije više puta je vršena reorganizacija vlasti to je rezultat nastojanja Porte da provede odre
ene reforme ili bolje reci reorganizaciju sistema u smislu evropeizacije i modernizacije sto je zapocelo kako se vidjelo dolaskom na prijestol Selima III 1789.. Sve akcije Selima III su takoreći mimoisle Bosnu. Osnovna misao i cilj akcije Selima III stvaranje nove vojske nije se odnosilo na Bosnu. Prema njegovoj li noj naredbi u Bosni je trebalo rijesti pitanje vojske onako kako najbolje odgovara ovoj zemlji. Prema onome sto se moze utvrdii na osnovu arhivske gradje organizacijia vojske u Bosni ostala je potpuno po starom. Jedino novi porez uveden za odrzavanje ove vojske djelimicno se odnosio na Bosnu. Naime u korist novog poreza u Bosni je povecan porez na stoku za jednu paru po svakom grlu oporezovane stoke. To je izazvalo vrlo nepovoljne reakcije u Bosni. Ostale novine kao sto je uprava vilajeta, sudstva, poreskog sistema timarske organizacije u sebi nisu sadrzavale posebne novine ili nepoznate stvari. Praksa cestih smjena pokrajinskih namjesnika vec odavno je smatrana prevazidjenom i stetnom ocitim uzrocnikom velikih zloupotreba,koliko god se inzistiralo da se valije ne smjenjuju bez razloga, to nije ozivotvoreno. Pokusaji da se ajani vrate na svoju prvobitnu osnovu posrednika izme
u naroda i vlasti i njihovo baziranje od strane naroda takodjer se nije ostvarilo, sto se tice timarske organizacije ne moze se reci koliko je postignuto u njenom sredjivanju. Cini nam se da u Bosni nije provedena odredba da timarnici moraju biti nastanjeni tamo gdje posjeduju timare jer bosanski timarnici su ih uzivali kao odzakluk timare pa su kao nasljedni i cuvani u porodici vec odavno bez obzira gdje su bili nastanjeni. U Bosni nije vodjeno racuna o sandzacima nego Bosni kao cjelini kako je bilo ustaljeno od vremena zavodjenja odzakluka. Sudstvo je takodjer ostalo po starom s tim sto se nastojalo koliko je bilo moguce iskorijeni korupciju kao i u ostalom kod drugih struktura vlasti. U finansijama u odnosu na ranije stanje takodjer nije nista mijenjao sto se tice ejaleta Bosne. Iz mnogih dokumenata se vidi da se nastojalo unijeti vise reda i zakonitosti ali je sistem i nacin ubiranja poreza ostao isti. Iz recenog vidi se da se o nekim bitnim izmjenama na podrucju Bosne ne moze govoriti jedan od razloga za to je svakako situacija u ovom dijelu Carstva. Naime srpski ustanici i napoleonova osvajanja i teznje ustanika na granici Crne Gore svakako su utjecali pa je ovdje stanje ostalo isto. Zatim teznja Selima III bila je da prije svega sredi stanje u prijestolnici i njoj gravitirajucim podrucjima pa tek onda da reforme siri dalje. Kako su konacno njegovi napori potpuno propali tako su njegove reforme i ostale samo kao lijepa zelja i napor. Dvojica sultana koji su poslije njega sjeli na prijestol razlicito su djelovali. Mustafa IV bio je potpuno u rukama konzervativnih i anarhistickih elemenata i za vrijeme svoje veoma kratke vladavine i ucinio sve da se zatre trag i pojmu reforama. Mahmud II ide stopama Selima III i njegovim dolazkom zapocinje intenzivan rad na reformama. On je prije svega morao da sredi situaciju u prestolnici. Najvaznije mu je bilo da se osigura od strane krupnih ajana pa je makar i na stetu svojih interesa sklopio s njima savez. Time je priznao njihovu pravoshodnu moc, ali je i stvorio prostora za reformno djelovanje. Ni ovaj savez nije se doticao Bosne niti su u njegovu stvaranju ucestvovali bosanski ajani. Iz toga se vidi da bosanski ajani nisu imali moc od koje bi se sultan bojao. Prva znacajna akcija Mahmuda II koja se odrazila u Bosni jest ukidanje janjicara. Bosanski Muslimali su nerado pristajali na ovakove zahvate i nastojali su da to sprijece silom. U tome nisu uspjeli. U ovoj akciji nisu bili jedinstveni. Samo podrucje koje je vise gravitiralo Sarajevu bilo je povezanije dok npr. Pobuna janjicara u Sarajevu pokazala je da je veliki broj njegovih stanovnika bio protiv janjicara jer su se sami gradjani prije nego je dosao Abdurahim pasa u kaznenu ekspediciju razracunali sa janjicarima i rijesili pitanje ukidanja janjicara. Ali u Bosni je jos i prije ovog dogadjaja postojao drustveno-politicki okvir za jednu drugu siru akciju koja bi imala dalekoseznije posljedice. To je konfrontacija bosanskih muslimana i predstavnika centralne vlasti i nastojanja prvih da ostvare autonomiju po ugledu na neke druge zemlje carstva. Akcija je zapocela prevratom u Travniku gdje je svrgnut sultanov namjesnik koji uspjeva da pobjegne preko austrijske teritorije u Hercegovini do Ali age Rizvanbegovica a odatle na svoju novu duznost u Vidin. Bosanski muslimani su izabrali za vodju Gradascevica koji je dobio siroka ovlastenja.. On je zajedno sa bosanskim divanom uspostavio novu vlast zapravo postavio nove ljude na vlasti. Samo oblik pokrajinske i lokalne vlasti nije se promjenio. Njegova vlast trajala je nepune dvije godine. Ali iako je za ovo vrijeme formalno uspio da uspostavi vlast u cijeloj Bosni ipak je morao da vodi brigu o izvjesnom broju desidenata u Hercegovini sa Ali gom Rizvanbegovicem na celu. Uz sva nastojanja i oruzane borbe pa i pobjede nad sultanovom vojskom Gradascevic nije zvanicno priznat za bosanskog valiju, ali je cinjenica da je on vec godinu dana bio jedini od vecine naroda priznavani vladalac u Bosni i da su u ovom periodu Bosnom upravljali muslimani po svom nahodjenju. On nije uspostavljao do tada ukinute organe vlasti niti vojne redove pa prema tome ni janjicare iako se zna da se me
u najodanijim bili oni koji su ranije pripadali ovom odzaku. Ali to je posljedica strukture drustva u Bosni. Moze se dakle smatrati da s obzirom na ono sto se sve dogadjalo period od 1831- 1833 predstavlja period bosanske samostalnosti. Poslije pada Gradascevica ponovo je zavedena sultanova vlast ali ni poslije toga sve do 1851 do akcije Latasa u Bosni nije ugusena ideja o samostalnosti odn. Ova akcija imala je veoma teške i posljedice za Bosnu koje su se vrlo brzo po ele ispoljavati. Njihove upravne poslove u kadilucima preuzeli su muteselimi koji su uglavnom regrutirani iz bivsih kapetanskih porodica ali nisu predstavljali nasljednu feudalnu oligarhiju kao kapetani nego obi ne drţavne sluţbenike , upravne i policajne poslove u nahijama vršili su zabiti koji se esto nazivaju vekili muteselima. U krajevima u kojima je podjela na nahije bila odavno iš ezla kadiluci odn. Druga krupna promjena koja je nastala kao posljedica sloma Husejn kapetanova pokreta i drţanja stola kog kapetana Ali age Rizvanbegovica koji je proizveden u pašu sa titulom vezira sve kao nagrada za lojalno drţanje i pomoć sultanu u Husejn kapetanovom pokretu. Ali porta je i dalje Hercegovinu smatralaa dijelom ejaleta Bosne naro ito u vojnom pogledu. Tada su i u Hercegovini upravni i policijski poslovi po kadilucima i nahijama povjereni muteselimima i zabitima kao i u Bosni. Takvo stanje potrajalo je do 1853. Pretvaranjem kapetanija i drugih upravnih jedinica u muteselime a kapetana i drugih lokalnih organa u drţavne inovnike —muselime znatno je ograni ena samovolja lokalnih vlasti prema predstavnicima centralne vlasti u provincijama. Ali to je donijelo malo koristi narodu koji je i dalje bio izloţen raznim zloupotrebama i pritisku protiv ega centralna vlast i njeni predstavnici u prili no nesre
enom unutrašnjem stanju nisu mogli ništa ozbiljno poduzeti. Iako je već od 1834. Ali ta odluka Porte nije provedena u Bosni jednostavno kako u ostalim dijelovima carstva. Bosanske spahije nakon ukidanja timarskog sistema i lenske konjice nisu pristale da budu prevedeni u ţandermarijske snage kako je to bilo odlu eno na porti i provedeno u ostalim dijelovima carstva. Oni su to smatrali poniţenjem i traţili da i dalje vrše vojni ku sluţbu na isti na in kao i dotada. Porta s druge strane nije pristajala na to nego su bosanske spahije uţivale prihode sa svojih timara. Tada su oni izdejstvovali i tu privilegiju da ne moraju da ratuju izvan svoje domovine po dalekim ratištima. Ukidanje timarskog sistema povla ilo je za sobom izvjesne izmjene i u pogledu administrativnog ure
enja drţave i to u prilog ja anja autoriteta centralne vlasti i suzaţavanja kompetencija i samovolje pokrajinskih namjesnika. Ukidanjem spahijske vojske automatski je prestajala vojna funkcija pokrajinskih namjesnika kao njihovih zapovjednika. Njihova nadleţnost trebala je da se ograni i na civilnu upravu. Ali oni su zadrţali funkciju glavnog vojnog komandanta u provincijama u zvanje mušira ili muhafiza. On je i dalje imao puna ovlaštenja i u vojnoj i u civilnoj upravi doti ne provincije. Za svoje poslove bio je odgovoran direktno Porti. Osim toga od tada su pokrajinski namjesnici dobijali place iz drzavnih kasa i time su bili cvrsce vezani za portu ali je vaznije od toga bilo da više nisu mogli da svoje prihode samovoljno utjeruju od naroda. To je za narod zna ilo oslobo
enje od tzv taksita naJteţeg oblika pritiska i eksploatacije. Porta je stalno inzistirala da se njene odluke provedu i u Bosni kao i u ostalim pokrajinama Carstva ali je bosansko plemstvo uz koje je naj esce pristajao i najveci dio naroda bilo uvijek spremno da se odupre odlukama porte i njenih vezira u Travniku. Zato je porta morala ponovo pribjegavati vojnim intervencijama. Do takve jedne intervencije moralo je doci i poslije ukidanja kapetana 1835. Opće nesre
eno stanje u drţavi i me
unarodni poloţaj Carstva oteţavali su Mahmudu II da provede do kraja temeljite i sveobuhvatne reforme ali su njegovi doprinosi u tom pogledu bili izuzetno zna ajni i veliki zato je njegov nasljednik Abdul Medţid mogao bez velikih teškoća da nastavi posao na reformama jer je Mahmud II bio u velikoj mjeri povratio autoritet centralne vlasti u vrsi ideju o potrebi reformi u drţavi uništio janjicare i druge konzervativne elemete obrazovao regularnu vojsku i uspio da okupi izvjestan broj ljudi iz reda visokih drţavnih dostojanstvenika koji su bili odani reformama i bili spremni da rade na tom polju. Me
u njima se osobito isticao Mustafa Resid pasa po svemu sudeci tvorac kasnije proglasenog reformnog fermana tzv. Ejalet od Bosne ili esce nazivani bosanski pasaluk osnovan je 1580 od sandzaka Bosne, Zvornik, Klis, Hercegovina, Pakrac, Krka i Poţega. Od tada pa sve dok je ovo podrucje bilo u sastavu O. Bosna je ostala kao jedinstveno administrativno područje. Unutar ove jedinice vršene su s vremena na vrijeme izvjesne mjere i reorganizacije. Nakon Karlovackog mira 1699 u sklopu ugovora o razgrani enju desile su se najvece teritorijane izmjene. Tada je bosanski ejalet sveden na današnju teritoriju Bosne i Hercegovine uklju ivo sa kasnijim novopazarskim sandzakom i dijelovima Hercegovine koji se danas nalaze u sastav u C. Od tada Bosna ima 4 sandţaka Bosna Klis Zvronik i Hercegovina. Sve ostale izmjene bile su neznatne a ssastojale su se u tome sto su pojedina mjesta otpadala iz bosanskog ejaleta ili mu prikljucivana sto se ne moze smatrati upravnom promjenom. Prema postojećoj literaturi dosta je taman status oblasti novopazarskog sandţaka. Naime ova oblast koja je obuhvatala podru je koje mi danas poznajemo pod nazivom sandzak po osnovnoj administrativnoj promjeni pripadalo je sandzacima Bosna ili Hercegovina. Ali u nekim zapisima stranih diplomatskih sluţbenika i nekih domacih putopisaca mogu se naci podaci da je ova oblast bila posebna upravna jedinica odn. Tako su Kreševljakovic i Kapidţić konstatirali na osnovu izvora iz 1817 osnovan novopazarski sandţak kao zasebna upravna jedinica, a Sabanovic suprotno da je ovaj sandzak ukinut pomenute 1817 i prikljucen bosanskom sandzaku. Uzimajući u obzir stanje u nauci moglo bi se reci da sve do 1851. Sa sigurnoscu se moze utvrditi da nije osnovan 1817. On je mogao biti osnovan tek 1835 kada su izvrsene znatne upravne promjene u carstvu. Te godine navode se live ,mada je Hercegovina tada bila izdvojena iz Bosne i njom je upravljao samostalno Ali pasa Stocevic zvanicno je i dalje smatrana kao sandzak bos. Od ove godine vise ni kliski sandzak kao pravna i teritorijalna jedinica ne postoji iako se ponekad naidje i na taj naziv. Kao defteri desetine i isto tako i defteri o kontroli timara nedvojbeno potvr
uju gore iznesenu administrativnu podjelu ejaleta. Sjediste ejaleta je do 1851 bilo u Travniku. Sandzaci su se dijelili na kaze kadiluke. Godine 1851 kada je Latas izvršio reorganizaciju administrativne uprave izvršio je i izvjesna pomjeranja u teritorijalnom pogledu. Ali te promjene ostale su samo do 1865 kada je ponovo izvršena reorganizacija uprave u Bosni. I u granicnim sandzacima tj. Kaze su se od uspostavljanja osmanske vlasti dijelile na nahije. Nahije su manje vise odgovoarale srednjovjekovnim nahijama ili ţupama ali nahije nisu imale svoje zasebne upravne cinovnike nego su ulazile u vlast cinovnika koji su upravljali vecom teritorijom. Vremenom nahija postaju samo ostaci provobitno utr
ene organizacije i njihov teritorij nema tacno odredjene granice. Tako jos u XVIII st. Ovaj izraz po inje da oznacava teritorije jednog kadiluka. Ovakvo stanje moze se pratiti u svim arhivskim materijalima a za Sarajevo narocito u sarajevskim sidzilima sarajevskih kadija koje su uglavnom sacuvane u kontinuitetu za 18 i 19. Broj nahija koje se spominju u najranijim popisima nasih krajeva je nesto veci. Razlog sto se one ne spominju u defterima iz ovog vremena je vjerovatno to sto je u nekim nahijama zivjelo i vlasko stanovnistvo. Kada je ukinut status vlaha one nisu rasporedjene u timare nego u drzavne mukate posto su mukate posebno popisuju a isto tako smotra tvr
avskih posada se vrši posebno one su vjerovatnoo tamo popisane. U svakom slucaju njihov broj nije velik. Ove timarske nahije nisu imale u 18 i 19 sto. Teritorijalna i upravna podjela o kojoj se do sad govorilo predstavlja organizaciju navedenu gotovo od samog pocetka osmanske vlasti. Ali vremenom se u ovu klasicnu organizaciju uvlace i drugi faktori koji imaju veliki utjecaj na odvijanje vlasti. U Bosni su na prvom mjestu kapetani i kapetanije i donekle janji ari pa bi se Bosna s tog stanovista mogla da podijeli na tri vrste muselimluke kapetanije i zabitluke. Muselimi predstavljali su zastupnike najmesnika pokrajine kao predstavnikaa centralne vlasti i to je po svom porijeklu naj ešći vid lokalnog organa vlasti koji ce u vrijeme reformi prerasti u organe opce nadleznosti. Bosna se dijelila na 39 kapetanija. Kapetanije su po svojoj namjeni i karakteru vojno podru je. Vremenom su kapetani na razne nacine postali u isto vrijeme i nosioci civilne vlasti pa stoga stanovista ne moraju uzimati u obzir kad god se govori o organizaciji vlasti u Bosni. Pogotovo zbog toga sto su kapetani svojom vojnom moci i i svojim ugledom preedstavljali veoma utjecajan drustveni sloj u ovoj zemlji. Sem toga u mjestima gdje su postojali kapetani nisu postojali drugi organi vlasti npr zabiti i muselimi. Izuzetak cini svega nekoliko mjesta. Poznato je da se kapetanije u pocetku razvijaju obicno na rijekama i pogranicnim podrucjima u vec zatecenim i novopodignutim utvrdama,kapetanije se i razvijaju zahvaljujuci tome sto se povecava broj tvrdjavskih posada i sto ove tvrdjave posade predstavljaju organizaciju odbranu granice na podrucju Bosne. Tako umjesto dizdara kao zapovjednika tvrdjava pojavljuju se kapetani kao zapovjednici ali i dalje ostaju dizdari kao zapovjednici pjesaka-posadnika. Ovo osobito vrijedi za period od polovine 18. Zahvaljujuci tome raste njihov utjecaj u cjelom drustveno politickom zivotu Bosne. Broj kapetanija nije bio snazan nego se vremenom povecavao dok nije dostigao broj od 39 kapetanija u 19. Kapetanija nije uvijek pokrivala podrucje jedne kaze kao sto se moglo dogoditi da na podrucju jedne kaze bude vise kapetanija. U slucaju da kapetanija nije pokrivala jednu kazu tada bi u drugim mjestima kao lokalni organ vlasti bio zabit. Iz znacaja kapetanija kao vojnih institucija proizasao je i njihov znacaj kao organa vlasti i veoma utjecajnog drustvenog sloja. Mora se naglasiti da vremenom kapetani postaju pripadnici feudalnog sloja i to iz reda begova cime se njihov utjecaj jos vise povecao. Do danas nije sasvim poznato kako je doslo do toga da pripadnici feudalne klase preuzimaju ulogu zapovjednika tvr
ava. Sasvim je sigurno da su do trece decenije 18. Vec u drugoj polovini istog stoljeca izdvojila se grupa kapetanskih poroddica koje su gotovo sve iz redova begova. Misli se da nisu mogli steci begovsku titulu po osnovu sluzbe u tvrdjavama. Jedino su to mogli po uzivanju feudalnih lena. Moguce je da su zbog znacaja odbrane tvr
ava administrativnim putem za kapetana postavljani ljudiiz reda zaima-begova a mozda je bio i u pitanju materijalni interes pa su pripadnici bogatih feudalnih porodica stupali u sluţbu kapetana. Naţalost o tome nemamo pouzdanih podataka. Istina njihove plaće kao zapovjednika u tvr
avama bile su dosta visoke pa bi iznos koji su dobivali za plaću mogao biti toliki da se mjeri iznosom koji su uzivali zaimi na feudalnim lenima a ipak po tom osnovu oni nisu begovi. Moguce je da su se neke od begovskih porodica da bi imale veci ili presudan utjecaj u svojim mjestima nametale kao zapovjednici tvr
ava. Ali se opet za to nema podataka. Prvi kapetani i dizdari bili su iz timarske klase ali sa povećanjem broja tvr
ava i tvr
avskih posada prelazi se na sistem njihovog plaćanja iz drţavne kase. Time je ujedno oslabio utjecaj dizdara. Ina e poloţaj kapetana bio je sigurniji i vršći nego drugih predstavnika vlasti iz razloga što su kapetani bili zaštićeni odţaklukom.. Ali kapetani su nastojali da svoje interese uskla
uju sa drguim predstavnicima vlasti pa se na taj na in uglavnom nalaze na istim pozicijama i to vise zahvaljujuci moci kapetana i ugledu drugih struktura vlasti. Na izvjestan nacin kapetani se pojavljuju kao sloj koji odrzava ravnotezu i u samom sistemu organizacije lokalne vlasti a ne samo kao grupacija koja je imala moć da odrţava ravnoteţu u okupnim društvenim odnosima u Bosni. Da su kapetani nastoali da na svom podru ju odrţe vlast svjedo i pokušaj nekih kapetana da prisvoje za sebe i poslove ajana. Ajani su mogli da imaju dosta veliki utjecaj na mase pa zbog toga kapetani zele da i taj dosta veliki utjecaj bude u njihovim rukama.. Naime ajani su u pocetku bili predstavnici i izabranici naroda i njihovi posrednici kod vlasti. Vremenom u mnogim mjestima oni prerastaju u stvarnu vlast odn. Time oni gube onu prvu karakteristiku —samoupravnog organa sve se vise udaljava od naroda i konacno postaju opterecenje za narod. Doduse mase naroda su gotovo iskljucivo preko ajana bar donekle mogle da imaju udjela u donosenju odredjenih odluka od interesa za narod Ovdje se msili na muslimanske mase jer su ajani bili predstavnici muslimanskoh masa. Krscanske mase koliko god po svom društvenom poloţaju bile manje ravnopravne od muslimanske zahvaljujuci nekim institucijama u cijim su osnovama serijatski propisi gotovo u kontinuitetu su sacuvali izvjesni utjecaj na ponasanje lokalnih i drugih organa vlasti preko svoje samoupravne institucije —kneza odn. Mada su centralne vlasti nastojale da kneza zadrţe u sferi svojih utjecaja ipak je knez makar bio postavljen i sultanovim beratom ostao samoupravni organ krsc. Knezom je bar u 18 i 19 st postajao onaj koga su izabrali sami stanovnici odredjenog mjesta pa tek nakon toga dobijao carski berat na tu funkciju koja je mogla biti nasljedna u porodici. Samo u ovo doba knezovi nisu bili uzivaoci feudalnih lena. Duznosti koje su dobivali knezovi ugl su se podudarale sa duznostima ajana. Mozda u paraleli ove dvije funkcije moze da se na
e i njihova velika slicnost s razlikom da je rpaksa postavljanja kneza beratom vukla svoje porjeklo iz prakse ustanovljene od samog pocetka u nasim krajevima kada jos nije postojala funkcija ajana. Ajan je prvobitno postajao onaj koga bi izabrao narod inije za to dobijao nikakvo pismeno postavljanje. Ali kao i sve druge institucije tako i institucija ajana vremenom dozivjela deformacije pa su i za tu funkciju ali protuzakonito dobivane bujuruldije pokrajinskih namjesnika. Nnastojanja Selima III da se funkcija ajana ponovo vrati u svoj prvobitni oblik nisu uspjele jer se u mnogim krajevima carstva funkcija ajana bila razvila u gotovo jedini organ lokalne vlasti sa teznjom pa cak i ostvarenjem u odre
enoj mjeri nezavisnog poloţaja. Me
u ajanima je bilo dosta krupnih ajana koji su su vladali gotovo cijelom jednom pokrajinom ili bar vecom oblasti a bilo ih je i sa manje ugleda i moci ali su se drzali u toj novoj strukturi. Po ovom ponasanju i djelovanju ajani su dosta slicni feudalcima sa zapada koji su ustvari bili vazali vladara i malo su zavislili od njega. Naravno ovakva vrsta feudalaca se nije mogla u to vrijeme u O. To se dosta pokazalo sto se Bosne tice u Bosni nije bilo krupnih ajana. Oni se nisu mogli ni razvviti zahvaljuuci tome sto se u Bosni relativno rano stvrila drustvena ravnoteza ciji je glavni oslonac bila grupa kapetana. Me
utim i drugi slojevi su na to utjecali. Naime timarski sistem u Bosni uz sve devijacije i propadanja zilavo se odupirao bilo kakvim nasrtajima drugih drustvenih slojeva. Janjicarska organizacija tako
er igrala odre
enu ulogu u toj ravnoteţi. Ako nista samo bar u konfliktnim situacijama tesko da je bilo koja struktura mogla imati u njima oslonca osim u slucaju kada je odre
eni konflikt odgovarao iinteresima janji ara. Treba imati na umu da je u redu janjicara bilo cesto pripadnika svih slojeva drustvs i nih iz feudalnog i onih iz zanatlijskog pa cak i seoskog sloja drustva. Kod janjicara vazno je istaci da je njihov centar bilo Sarajevo pa su na taj nacin mogli imati utjecaj na vlast u ovom ipak stvarnom centru cijele Bosne bez obzira na to sto sjediste pokrajinske vlasti nije bilo u njemu.. Sarajevo je bilo trgovacki izanatlijski centar centar krupne uleme centar materijalne moci dakle mjesto koje je u vise pravaca moglo da utice na svu ostalu Bosnu. Konacno treba istaci da je booj janicara bio dosta borjan i da su janjicarski zapovjednici a prije svih zabit koji je sjedio u Sarajevu imali svu vlast nad ovoim slojem. Takva situacija u sistemu lokalne vlasti nije bez znacaja,jer redovni organi vlasti nisu mogli da poduzimaju u smislu svojih nadleţnosti u janjicarskoj organizaciji bez znanja i privode zabita u Sarajevo ili janjicarskog age u Carigradu gotovo nista. Tako je lokalna vlast bila potpuno nenefikasna u dosta brojnoj janjicarskoj organizaciji. Janjicari tako
er nisu imali nikakve naleţnosti ni vlasti nad sirokim slojevima stanovnistva zahvaljujuci svojoj vojnoj snazi i natojanju da se nametnu kao utjecajan faktor u drustvu ipak siroke mase nisu bil potpuno sigurne od njihova djelovanja. Cak u mjestima gdje su oni bili u premoci misli se da su imali glavnu rijec i kad je u pitanju lokalna vlast. Sigurno je da mase nisu bile sigurne od nasilja janjicara koji su u svom djelovanju bili bezobzirni narocito kada je u pitanju ciflucenje u kojem su janjicari igrali dosta znacajnu ulogu. Upravna organizacija Bosanskog ejaleta do 1839. Sve do 1839 nije se bitno mijenjala upravna struktura pokrajina i nizih upravnih jedinica. Uporno je zadrzavana organizacija koja je oformljena do kraja 17 st. Poneki ogani upravne vlasti su bili mjenjani ukidani ali se u sustini nije mjenjao klasicni karakter vlasti. Moze se govoriti o strukturi vlasti kao klasicnoj sve do proglasenja Hatiseifa od Gilhane 1839. Tada je osmanski sistem izguo svoje vojnicko obiljezje i zahvaljujuci promjeni u strukturi srustva vlast je pesla u ruke nevojnickog sloja odn. Pa ipak drzava nije izgubila feudalni karakter ali se osmansko drustvo vise nije dijelilo na asker i raju. Obje klase odzivljavaju sustinske promjene narocito feudalna klasa. Feudalnu klasu vise ne sacinjavaju uzivaoci feudalnih lena timara i zeameta jer su ta feudalna lena zvanicno ukinuta. Ali u drugom periodu slabljenja timarskog sistema postepeno se formira nova feudalna klasa na taj nacin sto se umjesto feudalnih lena stvaraju veleposjedi koji vise nisu uslovljeni vojnom sluzbom ili besprijekornom odanoscu sultana i carstvu nego se zasnivaju na prisvajanju viska dobara sa mirije i to namećući se proizvo
ackom stanovnistvu kao eksploator preuzimajuci prava uzivanja mirije od proizvodnog stan. To je poznati proces ciflucenja koji je po svim svojim manifestacijamam popuno suprotan ideologiji osmansko timarskog sistema koji predstavlja negaciju tog sistema. U tom procesu ne ucestvuju samo pripadnici bivse feudalne klase nego i pripadnici dugih slojeva drustva kao sto su trgovci zanatlije itd. Po nacinu nastanka to su mogli da budu cak i seljaci ukoliko su na bilo koji nacin mogli doci do tapije. U sustini ciflucki sistem predstavlja borbu sa mirijom za prevlast na zemlji. Kako je ipak mirija ostala bez pobjednika posjednici ostaju kao sloj koji se infiltrirao izme
u mirije i proizvodnog stanovnistva prihvatajuci uslove mirije na stetu proizvodjackog stanovnistva. Tako je sada feudalna klasa i po svom porijeklu i po obavezama drugacija od klasicne vojne feudalne klase. Isto tako potcinjenu proizvo
a ku klasu ne sacinjava ranija raja kršćanska i muslimanska nego u ovu klasu sad ulazi i dio pripadnika bivse feudalne klase ugl. Navedene izmjene u strukturi klasa rezultirale su tako
er pomjeanjem lokalne vlasti iz ruke vojnika u ruke nevojnickih slojeva. Ako tanzimat reforme u prvom redu znaci ukidanje timarsko spahijskog sistema onda sto se Bosne tice za nju bi se moglo reci da taj period pocinje tek 1851. Time se stvara mogucnost slobodnog posjedovanja zemlje uz placanje drzavi naknade za tapiju odn kupovinu tapije i placanje drzavi propisanih naturalnih poreza sa zemlje. A upravna organizacija Bosne do 1839: Osmansko carstvo dijeliko se na ejalete kao najvece upravne jedinice. Na elu ejaleta nalazili su se carski namjesnici —valije ranije nazivani beglerbezi. Valije su bili paše na tri tuga i kako u Bosni tako i drugim krajveima bili su u rangu vezira. Oni su postavljani od strane sultana zvanicnim aktom- fermanom. U fermanu su navo
ene njegove duznosti i prava. Valija je bio zastupnik sultana u politickim vojnim finans. Nije sudjelovao u sudstvu. On je provodio u djelo naredbe sultana i velikog vezira u svim pitanjima a narocito u vezi drzavnih pitanja i vojske. Carske naredbe je proslje
ivao nizm organima zajedno sa svojom bujuruldijom.. On je sve poslove izvrsavao na taj nacin sto bi izdavao bujuuldiju i upucivao ih nizim organima. On u pravilu nije imao velika ovlastenja ali u pojednim situacijama on bi dobivao siroka ovlastenjja i djelovao potpuno samostalno. U Bosni je to bio cest slucaj u prvim decenijama 19 st. On j po svojoj duznosti bio na celu bosanskog divana sjediste mu je bilo u Travniku do 1833 a od tada do 1839 u Sarajevu pa ponovo u Travniku do 1851. Bosanski valija uzivao je prihod u iznosu od 650 000 akci. U vremenu od postavljanja do stupanja na duznost na odreisnom mjestu valije sa svojom bujuruldijom postavljali svoje zamjenike kajmekame. Kajmekam je potpuno zamjenjivao valiju u svim provincijama koje je valija imao. U Bosni je kajmekam u ovom periodu ugl. Bujuruldija o postavljanju kajmekama dolazila je u sjediste ejaleta zajedno sa fermanom o postavljanju novog valije a u nize upravne jedinice zajedno je isao i ferman i bujuruldija o postavljanju kajmekama i bujuruldija kajmekamova u kojoj on obavjesava da ej preuzeo duznost. Svaki valija je imao svoj dvor i sluzbenike koji su sluzili za obavljanje privatnih poslova valije kao i sluzbenih poslova iz nadleznosti valije. To nisu bili samostalni organi vlasti nego su obavljali poslove u ime i po nalogu valije. Sve te sluzbenike najcesce je placao valija. Hazim Sabanovic je sve sluţbenike valijina dvora podijelio na 3 grupe: lični dvorski personal koji je obavljao iskljucivo privatne poslove namjesnika; dostojanstvenike koji su obavljali tacno odredjene poslove na dvoru a po potrebi i izvan dvora; činovnike i službenike oji su opsluţivali namjesnikovu kancelariju obavljajuci sluzbene poslove iz nadleţnosti valije kao vrhovnog organa civilne administracije u pokrajini. Na dvoru namjesnika pokrajine mogli su postojati sljedeci dostojanstvenici: kapidţilar? Oni su po nalogu valije mogli da obavljaju i druge poslove. inovnici namjesnikove kancelarije: ćehaja najpovjerljivija li nost valije njegov savjetnik i prvi saradnik. esto je zamjenik valije. Ćehaja nije bio lan divana ali je redovno prisustvovao sjednicama divana. On je primao sve zvani ne posjete valiji i vodio prethodno razgovore sa strankama. U slu aju da je valija odsutan on je rukovodio radom divana. Njega postavljaju valije iz svoje svite. Ovaj naziv ostao je do kraja osmanske valsti u Bosni samo od vremena reformi nije bio li ni sekretar valije nego centralna vlada kako svog sluţbenika. Ovo naro ito vrijedi za peiod od 1865 do 1878. Ovaj sluzbenik uzivao je veliko povjerenje namjesnika mogao je bez najave da ulazi namjesniku i da bude stalno uz njega. Po svemu sudeci da je ovaj sluzbenik bio sef bezbjednosti na valijinom dvoru kao i zaoovjednik policije jer je on obavljao posao zatvaranja raznih li nosti za eventualne prestupe i po nalogu divana. Ina e u Bosni je obavljao poslove tuma a ,ovaj ehaja kao i svi ostali auši u Bosni su bili domaći ljudi. Namjesnici pokrajina imali su jos jednog dostojanstvenika koji je bio od izuzetnog znacaja za samog namjesnika to je tzv. Kasije kada je ukinuta valijina svita i pokrajinski divan ovaj ćehaja je dobio novu duţnost postao je portin sluţbenik sa zadatkom da vodi kancelariju koja je obavljala poslove jednog vilajeta, postavljala ga je i placala porta. Bosanski divan Svi namjesnici pokrajina imali su divan koji je naj eće oza avan po doti noj pokrajini. Tako se divan bosanskog valije nazivao bosanski divan. Ovaj divan bio je organizovan po uzoru na carski divan. U divan su obi no ulazili glavni sluzbenici finansija administracijje i sudstva. Tako su u pocetku bosanski divan ulazili hayine defterdar divan efendija i kadija. Vremenom su u njih poceli ulaziti defter ćehaja timar defterdar defter emin itd. Pored toga u divan su cesto pozivani stari iskusni drţavnbici koj isu zivjeli u sredistu ejaleta.. Divan je trebalo da bude savjetodavni organ namjesnika i neka vrsta kontrolnog organa u vilajetu. Divan po pravilu nije izdavao nikakve naredbe on je obi no raspravljao o na inu provo
enja naredaba centralne vlad i sultana. esto je raspravljao o stvarima koje je trebalo poduzeti u pokrajini ali je odluku o tome donosila centralna vlada. U 19 st cesto se srece pojam samostalni divan ejaleta Bosne zaklju uje se da je bio samostalan u donosenju odluka ali se pretpostavlja da je divan bio samostalan onda kad namjesnik nije imao siroka ovlastenja. Jednio kad je Gradascevic bio namjesnik gotovo redovno na svim bujuruldijama stajao je da se izdaje od strane samostalnog divana ejaleta Bosne i ako je on sam potpisivao bujuruldiju. U posebnim prilikama u kojima bi se nasla Bosna sastajali bi se pored redovnih clanova divana i utjecajni ljudi iz cijelog ejaleta da bi zajedno raspravljali o tim stvarima. Ovakvi skupovi najcesce su nazivani savetovanja, a u Bosni se rasirio naziv ajansko vijece. Ovo vijece je igralo ulogu neke vrste pokrajinske skupstine ono ce se savcuvati duze od drugih predtanzimatskih institucija. Moglo bi se reci da je ajansko vijece specificnost Bosne. Uredi i cinovnici bosanskog divana Bosanski divan kao i svi divani namjesnika imao je samo jedan organizovan ured to je defterhana na celu tog ureda u 19 sto. U defterhani su se nalazili svi prihdi koji su se odnosili na zemljisne prihode , cesto su za svaku vrstu deftera postojali zasebni manji urdi u okviru bosanskog divana,ali se karakter defterhane mijenjao ulaskom u reforme adefterhana Bosne je postajala sve samostalnija. Tesko je utvrditi da li su u 19 sto. U ranijem periodu postojala su 2 defterdara koja su upravljala jedan prihdima timara dugi prihodima zeameta kasnije je bila smao jedna licnost timar defterdar. U Bosni defterdar nije nikada uzivao has nego samo ziamete. Defterdar je bio potcinjen valiji ali je u mnogim stvarima bio samostalan i mogao da direktno saobraca sa glavnim defterdarom Prote bez znanja i protiv volje valije. Mal defterdar defter ćehaja i timar defterdar u ranijem periodu znatno su utjecali na politiku dodjele timara u Bosni. Zna ajna li nost defterhani bio je teskiradžija on je bio neovisan od defterdara bio je zasluzen da pise sve tezkire u vezi sa podjelom ili potvr
ivanjem feudalnih lena. Posavljen je od strane centralne vlade i uţivao feudalna lena za svoju sluţbu, bio je u Bosni domaći covjek, on je dijelio i dio od taksa na podjelu i knjizenje timara i zeameta. Pored njih tu je jos i defter emin to je šef divanske arhive, on je uvao sve registre u kojima su bila upravna rješenja akta i sva zvani na arhivva i korespedencija beglerbega pokrajinskog divana i vilajetskih ureda. Postavljen je od strane Porte on je zajedno sa defterdarom do ekivao namjesnika na granici Bosne i davao mu na uvid akta koja bi eventualno zatrzio novi namjesnik. Poreski i carinski službenici Haračaga je sluţbenik koji je bio zaslluţen da skuplja dţiziju u odre
enom mjestu. U 19 st nema ovih sluţbenika jer je dţizija u to vrijeme davata u zakup i to obi no namjesnicima pokrajina ili drugim krupnim dostojanstvenicima. U 19st ima slu ajeva kada je dţizija davana odre
enim sluţbenicima da je sakuplaju u ime drţave i tada se obi no nazivaju dţizjedari. Polovinom 19 stoljeca spominju se i tahsildari kao sluţbenici koji su sakupljali dţiziju u ime drţave kasnije poslije 1854. U 19 sto ne postoji vise filuridţija jer su ti prihodi ada u drzavnoj reziji i to obicno kao zakupi zaproavo ovi sluzbenici se ne pominju od kad je nestalo vlaha kao posebne drustvene strukture i kada su vlasi u statusu ostale raje. Stara institucija amaldara ili amila zadrzala se samo u nazivu amil. Oni su ranije uzimali u zakup drzavne prihode bilo od rudnika carina i drugih poreza tako je i kasnije samo sto je cesce da uzimaju u zakup carine nego rudnike koji su bli ugl zapostavljeni Upravno uredjenje live sandžaka Sultanov namjesnik koji se nalazio na elu sandzaka zvao se sandzak beg ili ili miri liva ili mutasarrif. U najranija vremena osmanske vlasti kod nas susrecemo izraz krajisnik i vojvoda ovog dostojanstvenika. Postepeno se ti nazivi gube ostaje samo sandzakbeg. Me
utim od 18 sto. ZA SANDZAKBEGA SE POCINJE UPOTREBLJAVATI NAZIV MUTESARIF A RIJETKOO SE UPOTREBLJAVAO NAZIV MUTESELIM. Mutesarifi su bili carsi dostojanstvenici i imali su ranije vrijeme titule bega ,kasnije su to bile paase sa dva tuga. Naime ako bu se neki vezir koji je upravljao nekom pokrajinom premejstio iz te pokrajine pa bio postavljen za mutesarifa nekog sandzaka automatski je gubio rang vezira. To se desavalo i onda ako bi neki vezir bio degradiran zbog nesposobnositi ili zbog loseb vodjenja poslova. Izuzetak predstavlja Ali aga rizvanbegovic koji je kao mutesarif Hercegovine imao i rang vezira. Ranije u nekoj vrsti prelaznog perioda susrece se naziv valija za upravnika sandzaka , ali kasnie se mnozio broj pasa pa su mnogi od njih postavljani za upravnika sandzaka kao pase a ne kao begovi. Doga
alo se da je podru je nekog sandţaka davao kao arapluk namjesnika pokrajine ili nekom drugom visokom dostojanstveniku. U tom slu aju u tom sandţaku nije upravljao samostalni sultanov namjesnik nego sluţbenik postavljen od strane uzivaoca arapluka i tada se on zvao muteselim zamjenik. Muteselim nije bio samostalan u upravi nego je upravljao po nalogu svog gospodara. U Bosni je naj ešće hercegova ki sandzak davan kao arapuk bosanskom namjesniku pa je na taj na in Hercegovina najvise bila vezana za centar pokrajinske vlasti. Taj odnos arapluka prema novonastalom uzivaocu oznacavan je sintagom ilhakile. Sandžakbegov dvor Kao i namjesnici pokrajina tako i namjesnici sandţaka imali su svoj dvor i svoju svitu pratnju,poslugu,svoje dvorske dostojanstvenike i inovnike. Oni su obavljali privatne poslove mutesarifa na dvoru kao i zvani ne sluţbe u sandţaku i izvan njega po nalogu svog gospodara. Najznacajnija i najistaknutija licnost na dvoru sandzakbega kao i na dvoru valije bio je ćehaja. Ćehaja je bio prvi pomoćnik i zamjenik sandţakbega. Postavljao ga je sandţakbeg iz reda svite niţih dostojanstvenika kao sto su kapidţibaše ili vojvode. Ćehaje su u odsutnosti mtesarifa potpuno ga zamjenjivale u svim duznostima. Tada je obicno nosio naziv kajmekam , zamjenik. Ćehaja je bio lan divana ili zbora sandzakbega. Iza ćehaje je bio reis efendija on je bio na dvoru andzakbega i sef svim drugim pisarima. Pisao je sva akta naredaba sandzakbega otpremao ih i primajuci sve dopise i prdocavao ih sandzakbegu. U kasnije vrijeme umjesto reis efendije ove poslove obavljaće mektubdţija. Zapovjednistvo nad svim dvorskim cuvarima na dvoru sandzakbega imao je kapidzibasa ali on je obavljao je i druge poslove izvan dvora i bio aktivni saradnik sandzakbega u upravi sandzakbega. Kapidţibase su kao i jazidţije uzivali za svoju sluţbu timare pai zeamete sto znaci da ih je sandzakbeg placao iz svojih sredstava. Sandţakbeg je imao svog haznadara, on je vodio blagajnu sandzakbegovu ša je po tom osnvu placen iz njegovih sredstava. Ćašnegir je rbrinuo o kuhinji. Imrahor se brinuo o stajama i aharima. Divan ili zbor sandzakbegov Sandzakbeg je imao svoj divan ili divan sandzaka. Ovaj divan je imao znacaj pokrajinskog divana. To je bilo savjetovano tijelo sandzakbega, a sacinjavali su ga u najuzem smislu rijeci cehaja sandzakbegov,divan efendija i mjesni kadija. U zbor sandzakbegov cesto su pozivani i ostali ugledni funkcioneri kao sto su alajbeg kapetani kadije muftije janjicarski oficiri i dr.. Ali kako su svi glavni poslovi live najcesce rjesavani u sjedistu ejaleta to se nije potpuno ustalila praksa stalnih savjetovanja odn ajanskog vijeca kao sto je bio slucaj sa ajanskim vijecima u ejaletu Bosne. U ukupnom sistemu lokalne vlasti ne moze se preci preko funkcije kneza. U po etku osmanske vlasti oni su bili starijesine nahija odn sela i drugih naselja nastaljenih kriscanskim stan. Knez se i dalje zadrzao ali kao samoupravni organ nutar krscanske grupe. Na taj nacin njegova je uprava dobila na znacaju jer je bio cvrsto povezan sa svojom grupom. Knezovi su inace bili uvazavani od strane vlasti jer su im sluzili za lakse provodjenje naredba visih vlasti a narocito za lakse ubiranje dadzbina. Knezovisu uzivali ugled i kod stanovnistva.. Iz reda knezevskih porodica su izrasle ugledne krscanske porodice. Dakle knezovi su bili samoupravni organi krscanskog stan. Gradovi su takodjer imali neku vrstu komunalne uprave koju su u ranije vrijeme sacinjavali seher cehaja seher emin muhtesib pazarbasa ili carsu cehaja i td ovi ce se cinovnici susretati dosta dugo ali ce u dr. Treba naglasiti da su i esnafi imali svoju zasebnu upravu i to svaki esnaf za sebe. Organizacija sudstva U vezi sa upravnim ure
enjem ejalet neposredno je povezano pitanje organizacije sudstva. Zastupnici i predstavnici sudstva i pravosu
a u Osm. Osnovna duţnost kadije bila je da rješava sva pitanja koja su regulirana serijatom te su vladari za takva pitanja izdavali drzavne zakone. Sva pitanja koja se tretiraju tim zakonom takodjer se daju u nadleznost kadije. Po tome kadije su prevodnici i zastitnici serijaa i komuna. Na taj nacin postaju univerzalni nosioci sudstva i pravosu
a. U smislu rada sudskih organa u sklopu cjelokupnog upravnog sistema osnovna karika bila je institucija kadije. Koliko je znacaj davan ovoj pravosudnoj instituciji vidi se vec i po tome sto je cijela administrativna i teritorijalna organizacija vršena upravo prema nadleţnosti kadije. Tako se osnovna upravna i teritorijalna jedini zove kaza kadiluk podru je po vlasnistvom kadije. Sve kadije u Carstvu su bile potcinjene sejhil islamu odn kazi askerima zavisno od vremena nastanka navedenih funkcija. Kadije jednog podrucja nisu mogle da prelaze na drugo podrucje da bi se lakse vodila organizacija sudstva i bila je presudna za postavljanje unapredjivanje i sjenjivanje kadije u navedenom podrucju. Svakom kadiji bio je postavljen rang i na osnovu tog ranga bio je postavljen na odre
enu duţnost. Što se tice Bosne u 18 i 19 sto. Sva mjesta nisu imala kadije istog ranga najveci rang imao je sarajevski kadija koji je imao zvanje mulle. U ovom periodu u Bosni mulle se naizavaju naibima. U kadijskog hijerarhiji naib znaci pripravnikom kadije, naibi su najcesce sluzili uz druge kadije. Kadije su postavljanje na prijedlog sejhul islama sultanovim beratom. U beratu su navedene njegove nadleznosti i duznosti. Duznosti su najcesce seljedece: poslovi braka ostavinske rasprave nadzor nad imovinom maloljetnih osoba i siro adi gra
ansko-pravne i krivi ne parnice i dr. U slucaju rata postavljani su posebne kadije koji su isli zajedno sa vojskom radi obavljanja poslova sudstva. Presude kadije su bile obavezne. Kao zastupnici pravde odn serijata i kanuna oni su predstavljali odredjene kontrolne organe pa su na taj nacin mogli da skrecu paznju na naepravilnosti vlasti nezakonito djelovanje odrdjenih organa vlasti i o tome obvjestavali portu i druge nadlezne organe centralne vlasti. Poslovi u kojima su sudjelovali ili ih obavljali kadije izvan sudske djelatnositi bili su mnogobrojni. Najcesci su to : mobilizacija vojske pripremanje hrane za vosjku otpremanje radniika na opravke puteva mostova i tvr
ava popis stan. Oni su obicno imali svoje urede tj mekheme. Kadije su mogle da imaju i pisara. U sudovima su postojali sudski izvjestitelji jedan ili vise njih i konacno sudski emin povjerenik koji je vodio blagajnu i arhivu suda. Svoje odluke odnosno presude kadije su donosile na osnovu ranih serijatsko pravnih dijela koja su sluzila kao kodeksi serijatskog prava ili na posnovu zakona koje je izdavao sultan. Najcesce su to bile zbirke fetava pravnih decizija koje su sastavlai istaknuti pravni ucenjaci. Muftijska sluzba nije bila organizovana kao stalno pravosudno tielo niti su bili odre
eni kriteriji po kome je jedno mjesto trebalo da ima muftiju. Muftija je mogao biti i u malim mjestima i da uziva veliki autoritet. To znaci da je muftijom postajalo lice koje bi se istaklo svojim sposobnostima i poznavanjem islamskog prava,. Kadije su bile duzne da svoje odluke donose nepristrasno. Ovu instituciju korupcija je bila doboko zahvatila tako su umjesto zaastitnika pravde i sigurnosti postali izvor nesigurnosti i eksploatacije. Vidi se da sudstvo nije bilo odvojeno od upravne vlasti pa je tako postojala mogucnost razih nepodopstina tj provodjenja vlasti i pravde jer se najcesce upravni aparat i kadije zajedno nalae u ulozi uzrocnika nereda u raznim krajevima. Takse za razna akta bila su propisana zakonom ali se kadije nisu toga pridrzavale. Kadije su predstavljale najpovjerljivije ljude centralne vlasti s obzirom na to da su im svi slojevi drustva i svi cinovnici potcinjeni kad je u pitanju zakon sasvim je normalno da su imali znacajnu ulogu u cjelokupnom politickom ekon. Upravni cinovnici bili su obavezni da provedu udjelo presudu kadije. Centralna vlast je mnogo drzala do izvjestaja i predstavki kadijja. Kadije su vodile svoje protokole. Ti protokoli se zovu sidţili. U njih su unosili sve predmete koji su prispjeli u njihove kaze ili bili otpremani preko njih. U njih su unosilii i svoje presude. Akti koje su izdavale kadije bili su ilam hadzdzet i murasele. Ilam je akt kojim kadija saopcava svoje predstavke i odluke hazdzet je akt kojim kadija saopcava odluke donesene uz prisustvo svjedoka a murasela je zvanicno saopcenje neke obavijesti koja je imala opci karakter i odnosila se na svo stan. Ta deklaracija je poznata u nauci pod nazivom Hatiserif od Gilhane. Proklamovana je 3 novembra 1839. Po svojoj formi to je carska naredba kojom se proklamuje tanzimat i hayrye. Uredbe koje se i njemu sadrze nisu sistematizirane u formi zakona. Tinov zakoni moraju se zasnivati na sljed. Odmah poslije proglasenja Hatiserifa pristupilo se provo
enju njegovih principa i administrativnih odredaba te i zradi i donosenju nekih zakona. U svim ejaletima sandzacima i karama formirana su upravna vijeca koja su imala zadatak da rade na pravilnom funkcioniranju i unapredjivanju lokalne uprave u doba reformi. Ova vijeca su bia postavljena i prije 1839 ali njihov sastav i nadleznost nisu bili precizno regulirani. Ovo se vijece zvanicno zvalo vijece prvaka zemlje a sastojalo se od 23 gradjanina Sarajeva. Tu je bilo i sjediste ovog vijeca ikao itadasnjeg bosanskog valije Samakovlu Mehmed Husrev-pase koji je potvrdio izbor ovog vijeca svojom bujuruldijom od 5 zilhidţe 1256 januara 1841. Prosireno je 1845 bilo je 20 clanova sa zadatkom da rijesava sprovodi vazne drzavne poslove, poslove pokrajine i reforme. I kada je se broj vijeca povecao sjediste mu je ostalo u Sarajevu iako je rezidencija valije bile tad u Travniku. Nakon formiranja drzavnog savjeta na Porti preslo se na formiranje takvih savjeta u sjedistima vilajeta sandzaka i kaza pa je i bosanski valija Camil pasa negdje poslije 27. On je izradio i jedno upustvo neku vrstu uredbe o osnivanju tih savjeta. Po toj uredbi oni su se zvali Medţlisi šura a sastojali su se od 13 clanova. I to valija ćehaja kao predsjednik mula kadija i muftija bili su clanovi savjeta po polozaju dok su ostalih deset birani iz naroda.. Prvi predsjednik ovog savjeta bio je sarajevski muselim Mustafa pasa Babic. Nesto kasnije za Tahir pasina vremnena medju imenovanim clanovima ovog savjeta kojih je tada bilo dvanaest nalazio e i pravoslavni vladikka.. Sjediste ovog vijeca je u ovo doba bilo u Travniku. Mandat clanova trajao je 3 mjeseca nakon toga su birani novi clanovi. Slicni savjeti formirani su i u livama a sastojali su se od tri virilna i od 7 do 9 biranih clanova. Savjeti su formirani i u sjedistima kaza. Zavisno od velicine kaze sastojali su se od 4 do 6 clanova. Ovi savjeti vodili su zapisnike koji su se zvali mazbate. Formiranjem ovih vijeca prestao je rad Vijeca prvaka pokrajine. U duhu hatiserifa pristupilo se i donosenju odgovarajucih zakona i drugih propisa tako je 1840 donesen trgovacki zakon a 1846 Krivicni zakon koji je kasnije vise puta dopunjavan. U vezi s tim zakonom osnivali su se odgovarajuci sudovi sa sudskim vijecima u koja su ulazili predstavnici svih vjeroispovjesti. Godine 1852 u Sarajevu je osnovan trgovacki sud. Odredbe Hatiserifa su poro provodjene u cijelom Carstvu pa i u Bosni a moze se reci da poslije Latasove akcije nisu imali nekog efekta. Bile su provedene odredbe o obrazovanju vijeca,zatim o zavodjenju jedinstvenog poreza. Najveca manjkavost reformi je sto porta nije obracala paznju o ekonomskom polozaju podanika.. Odredba Hatiserifa o pravnom izjednacavanju podanika je takodjer porvedena. Odredbe tanizimata su takodjer vidljive u pogledu vjerskih sloboda. U pogledu agrarnih odnosa Tanzimat nije nista bitno mijenjao.. Reforme u Bosni za vrijeme Omer-pase Latasa Ali Porti je kad se tice Bosne najvise bilo stalo da bosanski Muslimani prihvate redovnu vojnu obavezu. Kako to nisu htjeli prihvatiti doslo je do oruzane akcije marsala Latasa Srbina porijeklom iz Like koji se vec do tada bio istakao u ugusivanju ustanaka u raznim krajevima Carstva. Omer pasa Latas tadasnji komadant Druge carske armije cije je sjediste bilo u Bitolju krenuo je iz Carigrada pocetkom maja 1850. S tom snagom Latas je nemilosrdno skrsio otpor bosanskih Muslimana ali je uspio da provede samo neke teritorijalne i personalne promjene u vilajetu. U januaru 1852 pretvorio je sandzake bosanskog ejaleta u kajmekamluke. Oni su teritorijalno odgovoarali ranijim sandzacima. Teritorijalne promjene je u nesto vecoj mjeri proveo na podrucju novopazarskog sandzaka. Znacajna novina je ta da je on na upravu okruga i drugih upravnih jedinica doveo umjesto domacih ljudi Osmanlije iz Carigrada i osmanske unutrasnjosti. Jedion je u Banja Luci ostao raniji upravnik Ali beg Dzinic. Kajmekamluci su se dijelili na mudirluke i na tu duznost on je postavljao svoje ljude. Prebaceno je sjediste ejaleta u Sarajevo i tu ostaje do kraja Osmanske vlasti u Bosni. Novopazarskom sandzaku odredio je sjediste Novu Vvaros, kasnije ce sjediste preci u Sjenice.. Imenovanje kajmekama i mudira izvrsio je tadasnji bosanski vvalija Hajrudin pasa. Kako je doslo do sukoba izmedju njega i Latasa, Latas je vecinu kajmenkama zamjenio i na njihove polozaje doveo lica iz svog staba. Latas je izmjenio i nazive upravnih savjeta. Tako je dotadasnji upravni savjet vilajeta dobio naziv Veliko vijece a upravnisavjeti u livama i kazama su jednostavno nazivanimedţlis vijece sa naznakom live odn. Sada su clanovi velikog vijeca vilajeta po polozaju bili samo mulla i defterdar. Jedan od prvih koraka u administrativnom ure
enju bosanskog vilajeta koji je poduzeo Latas bio je prenos sjedista valije iz Travnika u Sarajevo. Tako Sarajevo postaje rezidencija i sjediste valije i centralne vilajetske uprave. Pretvaranjem Sarajeva u srediste zemaljske uprave znacilo je i kraj njegova utjecaja na ostale krajeve Bosne. Omer pasa je na redovne poreze udario velike namete i to 40% i ubirao ih silom. Zatim gradovi su morali dati visoku ratnu kontribuciju. Od novog ureţenja zemlje i provo
enja Tanzimata najvise su ocekivali bosanski kršćani, o ekujuci primjenu nacela o gra
anskim pravima koja su proklamovana u Hatiserifu bosanski krscani su ocekivali poboljsanje svog politickog i socijalnog polozaja. Ali Latas je nakon sloma otpora muslimana poduzeo mjere protiv krscanskog stan. Ni u agrarnim odnosima nije nista ucinjeno. Godine 1851 povisen je porez vergija koji su morali placati svi stanovnici. Iste godine uzapćeni su svi timari u Bosni koje je drzava dala licitacijom u zakup. Posljedica akcije Latasa u Bosni O njegovoj akciji u Bosni sacuvano je dosta dokumenta. Njabogatija zbirka dokumenata je svakako ona u arhivu predsjednistva vlade Republike Turske u Istanbulu. Meţu tim dokumentima mnogo je onih koji su potekli izravno od Omer pase Latasa. U historijjskoj literaturi ova akcija je okarakterizirana kao slom muslimanskog bosanskog plemstva a smatra se da je Latasova akcija bitno utjecala i na sudbinu Bosne od tada do okupacije. Iz fermana koji je sa sobom donio Latas jasno se vidi sta je rukovodilo portu da uputi Latasa u Bosnu, naime Prta je ţeljela da definitivno u Bosni zavede Tanzimat. Jedino je pianje obavezne vojne sluzbe bilo nerijeseno u Bosni medjutim izgleda da je i loklna vlast i alo je formalno bila reformirana i uBosni bila neefikasna i nije zadovoljila Portu sto se tice poreza to je bolo rijeseno. Prema tome ne bi se moglo reci da Tanzimat nije nikako proveden. Proglasavanje jednakosti svih poanika i u Bosni kao iu ostalom dijelu Carstva nije potpuno primjenjivano. Porta je fermanom koji je dala Latasu izricito navela da Bosna predst. Po miljenju Porte u ovoj pokrajini stalno vlada nemir. Odvojeno se spominje muslimanska sirotinja i raja i ako tanzimatom zabranjeno razlikovaje podanika Carstva. Omer pasi je stavljeno u zadatak da zajeno sa Hafiz pasom organizira pokrajinsku i lokalnu vlast i da sredi pitanje regularne vojske , ali oni nisu izgleda svatili podjednako svoje duznosti odnosno svaki je na svoj nacin svatio naredbe Porte. Latas je svatio da je dobio odobrenje da moze da radi kako zeli u slucaju potrebe a potreba je kad on ocijeni. Hafiz pasaa je svatio da treba uciniti sto moze da se provede naredba Porte bez konflikata. Ubrzo dolazi do nesporazuma njih dvojice i do optuzbi jednog protiv drugog kod Porte. Deblji kraj izvukao je namjesni i bio smijenjen iz Bone a na njegovo mjesto psotavljen Hajrudin pasa. Odmah po dolasku u Bosnu Omer pasa i Hafiz pasa su oformili pokrajinsko veliko vijece u koje je uslo nekoliko prvaka iz Bosne. Zatim su pozvani u Sarajevo najugledniji prvaci Bosne kao i Hercegovine da im se saopci ferman, naravno to je ucinio Latas. Odmah ej psotavljeno pitanje strogog provodjenja regularne vojske. Izbacen je Ali aga Rizvanbegovic izadrzan u Sarrajevu time je jasno pokazao zelju kaznjavanja bosanskih muslimana a ne provodjenja reformi. Treba istai da su bosanski prvaci koji su dosli u SARAJEVO DA SASLUSAJU FERMAN KOJI JE NOSIO Latas i da prime na znanje nacin provodjenja tanzimata jos dok su bili u Sarajevu tajno se sastali da medjusobno rasprave novonastalu situaciju. Sastanak je bio odrzan u konacima Mustafe pase Babica. Osnovna ideja koja je vladala na sastanku bila je da je Latas dosao da razvlasti bosanske prvake i da dovede strance na vlast. Po razlazu prvaka iz Sarajeva ponovo su se sastali Ali pasa Mustafa pasa Fadil pasa i drugi i ponovo se slozili da dignu ustanak. U Sarajevu je to trebao da uradi Mustafa pasa Babic u Posavini Mahmud pasa Tuzlic i Mahmud pasa Fidahic u Hercegovini Ali pasa Rizvanbegovic. Ustanak je buknuo na sve strane pa Latas nije uspio zavesti vojsku. On ej po povratku iz Krajine bio prisiljen da odmah ide da ugusi ustanak u Posavini, dok je tu vodio borbu saznalo se za ustanak u Hercegovini pa i tam osalje vojsku. Namjera Bosanacaje da sa svih strana napadnu na Sarajevo i da se tu razracunaju saa Latasom s ciljem da ga protjeraju odatle al im namjera nije uspjela. On je imao 8500 regularne armije i oko 4000 bašibomka? Uspio je da razbije posavsku vojsku, a Skender beg zapovijednik vojske uHercegovini nije mogao da prodre dalje od konjica. Tu je ostao dok mu nije stigla pomoc od seraskera. U tim borbama skender beg inace poznati poljski izbjeglica grif Ilinski bio je ranjen i ostao sakat u noguuOstao je dugo u konjicu i ozenio se. Tek po dolasku pomoci u Hercegovinu zapoceo je cesce upade i zaustavio pobunjenike zbog njihovog slabog naoruzanja. Majka ustanka u Bosni za Latasa je bio Ali pasa on se smatrao zacetnikom i alo se nije nalazio na celu herceg. Latas je Ali pasu likvidirao kod Banja Luke oglasivsi njegovu smrt kao nesretan slucaj. Mnogo je ljudi poginulo i zarobljeno. Prosti svijet kako tako navode je pusten a vodje ustanka je poslao u Istanbul da im se sudi. U vrijeme ustanaka krscanska raja je bila mirna cak je Latas i saradjivao sa Ivan Franom Jukicem. Uloga Jukica u ovom ustanku je bila prljava jer se sastojala iz dousnika i huskanj protiv Muslimana. Jukic je slijepo i naivno vjerovao Latasu a kada je Latas saznao za njegovu saradnju sa austrijskim generalnim konzulom Arnacokovicem Latas ga je zatvorio. Nakon ovog pokusaja djelovanje Jukica je beznacajno a i rana smrt ga je rpetekla da bi iblo sta poduzeo. Nakon toga na red Latasovih akcija dosli su i krscaniTe je on od njih svih pokupio oruzje, dovodi do nezadovoljstva krscana i zive diplomatske prepirke. Latas nije pokupio orzje odmuslimana koji su digli ustanak to govori o tome da je vise povjerenja imao u njih. Istocna Bosna nije ucestvovala u ustanku jer je ovaj kraj zastrasen Latasovom silom. Za vrijeme dok je akcija Latasa rajala Austrija je nastojala da Porta da ostranititi Latasa iz Bosne jer je Austrija bila zainteresovana za osnu tako je Austrija stalno slala Porti tuţbe protiv njega tako d aje Prota odlucila da prekine njegovu aktivnost u Bosni Sudbina bosanskih muslimana koje je Latas poslao u Carigrad da im se sudi? Ustanici nisu zeljeli da priznaju svoje greske pa je sudjenje trajalo dugoo. Svaki pojedinacno je odbacivao krivicu. Vecinom su tvrdili da su prisiljeni na ustanak pa komisija nije mogla naci pravog krivca. Posto je Ali pasa ubijen oni su njega okrivili za ustanak , pa mu je pridruzen i Mahmud pasa koji je vec bio jako star. Mhmud pasa je prvo odbijao krivicu ali je nakraju priznao. Zakljucka komisije:Optuzeni su politicki krivci a ne kriminalci. Bilo je 154 krivca racunajuci i umrle i poginule u putu. Pomilovani su od osude na smrt i dobili kaznu na vjecnu robiju u okovima. A Mahmud pasa Tuzlic je rijesen svake casti iprotjeran na Rodos. Komisija je zatrazila da se 69 lica oslobodi jer se nije mogla dokazati njihova krivica. Zatim je komisija predlozila da se naknadno privedu lic koja su ostala uBosni a koje Tuzlic i Hafiz pasa optuzuju za krivce ustanka. Naravnoo Latas nije bio za to oslobadjanje 69 osoba jer ako su tu i ako i m se sudi vjerovatno su krivi tako je navodio. Latas navodi da je i Austrija jedan od uzrocnika ustanka u Bosni. Sve to sto je Latas izrekao imalo je utjecaja na komisiju pa je zakljuceno da onih 69 lica kojih je trebalo osloboditi budu upuceni u Brusu. Na taj nacin su svi oni otuţeni za ustanak a nisu privedena ona lica koja je Tuzlic i Hafiz pasa navodio krivim. Poslije ovogo ustanka muslimani se nisu vise dizali na oruzje protiv centralne vlasti. Ni pPorta poslije akcije Latasa nije oduzimala ostrije mjere a pogotovo na oruzanu akciju protiv Bosanaca da bi ih prisilila da prihvate regularnu vojsku sto je reformatorima bilo najvaznije. Naime polozaj plemstva se nije izmjenio,ali je ova akcija Latasa imala teze posljedice od sloma plemstva. Iz liste koju ju jeLatas naveo kao krivce ustanka jasno proizilazi da se radi o ljudima iz raznih slojeva. Cini se da je najmanje bilo plemica, sto se tice krcaana ni oni od Latasove akcije nisu imali gotovo nista,cak su dovedeni u jos tezi polozaj. Razoruzani su, ali imali su dozvolu da nastave da grade svoje vjerske objekte,povecani porezi su i njih i mulimane doveli u tezak polozaj. Ukratko Latasova akcija je bila kaznena ekspedicija protv bosanskih Muslimana na njihove davnasnje teznje da imaju vladt u svojim rukama u Bosniodn. Hati Humajun od 1856. Godine 1856 izdat je novi ferman koji potvrdjuje i prosiruje nacela Hatiserifa iz 1839. U ovom aktu isti u se naro ito stavovi o podanicima-kršćanima kojima se daju jos vece slobode i prava posebno u pogledu vjerskog zivota licne slobode imovinskog prava prava ucesca u drzavnim sluzbama u lokalnim administrativnim organima vlasti i gradjanskim sudvima koji treba da formiraju neovisno od serijatskih sudova. Pri tome se narocito priznaje priznavanje svjedocenja krscana na sudu. Predvidjeno je i njihovo pravo u vojsci. U cilju reguliranja zemljisnih odnosa izdat je 1858 Zemaljski zakon poznat pod nazivom Ramazanski zakon koji je u Bosni ostao na snazi i poslije austrijske okupacije. ifluk odnosi odvijali su se na 4 na ina: 1. Cifluk zgrade, konji volovi sjeme i druga sredstva pripada su posjedniku. Posjednik je sijao i znjao sa svojom familijom ili placenom radnom snagom; 2. Zgrade i oru
a za rad pripadala su posjedniku ali su cifluci obradjivani preko cifcije bez place 3. Zgrade su pripadale posjedniku a orudja za rad cifciji cifluci su obradjivani takodjer preko cifcije besplatno. Iz prihoda se izdvajala samo desetina 4. Zgrade su pripadale ili posjedniku ili cifciji a orudje samo cifciji. Tahir pasa je smatrao prva tri nacina da mogu ostati a cetvrti ne moze pa je izdata carska naredba da se ovaj cetvrti ukine i provede na treci nacin. Ovim zakonom su sa neznatnim izmjenama ozakonjeni postojeci agrarni odnosi nastali ukidanjem timarskog sistema. Agrarni odnosi ustanovljeni ovim zakonom ostali su na snazi sve do 1918,ali sve to nije bilo dovoljno da se u Bosni zavede obavezna vojna slzba i da institucije na osnovu novoostvarenih zakona valjano funkcioniraju. To je postigunuto tek 1863. Uredjenje bosanskog vilajeta do 1865. Da bi se carsvo izvuklo iz krize bila su potrebna veca sredstva i morali su se povecati porezi, to je dovodilo pogorsanju prilika u drzavi ,trgovina se vise pocela razvijati, na razvoj trgovine utjecala je politika uvoza, u OC se sve vise pojavljuju ind. Ni medjunarodni odnosi se nista bolje nisu razvijali. Porta je nastojala da reformom uprave u provincijama obezbijedi kakvu takvu podrsku raznih naroda unutar svojih granica. Porta je pristupila novoj organizaciji uprave u provincijama 1864. Meţu istaknute li nosti tog doba koje su s Fuad pasom bilo odlucni pobornici reforama resorsa i predsjednik raznih zakonodavnih i prosvjetnih komisija i drzavni inspektor u raznim provincijama. On je bio najvec turski historicar 19. Najaktivniji me
u njima bi oje Midhat pasa koji je u praksi provodio reformne ideje i odluke. Midhat pasa je odmah pristupio realliziranju jednog novog sistema uprave unoseci u to vrlo cesto i svoje vlastite ideje i iskustvo. On je morao prije svega da sredi unutrasnji red ugusi razne pobune i suzbije antagonizam izmedju krscana i muslimana i sprijeci emigraciju iz osm. Radio je i na unapredjenu trgovine. Mjere koje je Midhat pasa preduzimao u niskom ejaletu Porta je smatrala kao najbolji obrazac za novu organizaciju uprave u provinicijama. Midhat pasa je pozvan od Porte gdje mu je stavljeno u zadatak da rukovodi jednom vladinom komisijom koja je imala duznost da izradi uredbu o novoj organizaciji vilajeta. Uredba je dobila naziv uredba o organizaciji vilajeta. Zakonsku snagu dobila je u decembru 1864 kad ju je potpisao sultan. Odluceno je da se ta uredva eksperimentalno primjeni u niskom vilajetu koji su prema novoj uredvi bio prosiren i dobio naziv dunavski vilajet, u njegov sastav su usle pored niskog ejaleti Ruscuk i Vidin, za namjesnika je imenovan Midhat pasa. Porta je ocijenila da je ovaj eksperiment uspio pa je 10 maja 1865 odluceno da se prema toj uredbi izvrsi reorg. Tom odlukom porte obuhvacena je i Bosna. Prema novoj upravnoj organizaciji O. C dijelilo se na vilajete kao najvece teritorijalne i upravne jedinice. Kriterij te podjele bio je broj i raspored liva u pojedinim ejaletima. Ranija sjedista ejaleta postala su sjedista vilajeta. Organizacija i uredjenje bosanskog vilajeta Na osnovu odluke ministarskog vijeca objavljen je 13 maja 1865 g. Taj ferman kojim se nare
uje da se i u Bosni primjeni nova uredba o organizaciji vilajeta prispejo je u Sarajevo zajedno sa tom uredbom 10 juna 1865. Ferman i originalni ekst nisu sacuvani. Nakon sto je eksperiment dunavskog vijaleta uspio, Porta je naredila da dunavski vilajet posalje sve podatke o novoj organizaciji uprave i da se takva ista uspostavi u ostalim provincijama. To ynaci da je reorganiyacija bila jedinstna ya sve vilajete. U martu 1866 uzrazava se spremnost da se i uredba i preporuke potpuno provedu. Prilikom primjene nove uredbe u Bosni nije bilo potrebe da se vrse znacajne promjene u pogledu administrativno-teritorijalne podjele jer su te promjene izvrsene nesto ranije od 1861. Po novoj uredbi bosanski ejalet je pretvoren u bosanski vilajet i povjeren na upravu valiji namjesniku koji je dobio dosta sirok krug nadleznosti i frunk. Bosanski vilajet se dijelio na 7 liva koje su se u potpunosti podudarale sa ranijim sandzacima. Na celu liva nalazio se kajmekam naziv se upotrebljavao do 1867 kada je zamjenjen starim nazivom mutesarif. A vilajet se dijelio na sljedecih 7 liva : Sarajevo sjediste u Sarajevu;Travnik u Travniku,Bihac u Bihacu,Banja Luka u Banja Luci, Zvornik u Donoj Tuzli,Novi Pazar u Sjenicama i Hercegovina u Mostaru. Live su se dijelile na kaze starijesine su im se zvale prvo mudiri a kasnije od 1867 kajmekami. Po novoj upravnoj jedinici kaze su najmanje redovne upravne jedinice jer su nahije postojale samo u nekim kazama.. Obyirom na geografski polozaj podrucja koja su imala status nahije postojale su dvije vrste nahije,jednima su na celu bili mudiri a drugima zabiti. Tesko je utvrditi da li su ove nahije imale svoja nahijska vijeca izgleda da nisu. Nahije- zabitluci su se obicno nalazile na podrucju novopazarskog, zatim hercegovackog i bihackog sandzaka. Sve do 1867 na celu nahija stajali su zabiti te godine je naziv zabit zamjenjen nazivom mudir. U selima je i po novoj organizaciji usostavljena seoska uprava kojoj se na celu nalazio muhtar i seosko vijece ali bez ikakvih administrativnih funkcija i nadleznosti.. Od 1867 pocele su se uvoditi i gradske opcine sa posebnim duznostima. Organizacija centralne uprave u vilajetu Valija Po uredbi o novoj organizaciji vilajeta iz 1865. To tijelo je bilo izbornog karaktera. Ono je u literaturi nazivano vilajetska vlada. Ipak je stvarni vrhovni i izvrsni organ vlasti u vilajetu bio valija koji je upravo bio i predsjednik tog upravnog vijeca. Valija je bio rukovodilac za sve gradjansko- upravne, finansijske policijske i politicke poslove u vilajetu. On je odobravaoo ivaznije odluke sudova i vodio opcu unutrasnju politiku vilajeta u okviru ovlastenja dobivenih raznim drzavnim uredbama i zakonima. Sultan ga je postavljao fermanom. Ovaj termin valija osman. Osnovna duznost valije jest da obezbijedi i stiti prava svih podanika drzave bez obzira na njihovu vjersku pripadnost i da svakog poednica zastiti od nasilja i nepravde. On je bio duzan da organizira unutrasnju upravu u vilajetu na nacin na koji najbolje odgovara doticnom podrucju. Kao Portin namjesnik duzan je bio da provodi u djel osve naredbe Porte. Da bi on to sve obavljao uspjesno porta mu je kao zamjenika postavljala mutesarifa u livama i kajmekame kao zamjenike u kazama. Valija nije smio ciniti ono sto je preelazilo okvire njegove nadleznosti propisane zakonom. Organizacione duznosti valije sastojale su se u tome da besprijekorno provodi u zivot svaku arsku naredbu i zakonske propise koji se odnose na organizaciju nove uprave njenih organa i svega nvog sto se uvodilo u upravi. U organizacone duznosti spadalo je :obrazovanje sudova i upravnih vijeca rukovo
enj izborom clanova upravnih i sudskih vijeca. Postavljanje zandarma, poreskih sudskih i carinskih sluzbenika,sluzbenika upravnih vijeca,glasnika i pomocnog vijeca u sjedistu vilajeta. Kasnije je u nadleznost valije preneseno i postavljanje kajmekama i mudira. U odsutnosti zamjenjivao ga je njegov pomocnik ako ga je imaoa akda nije imao pomocnika zamjenivao ga je onaj sluzbenik vilajeta koga bi odredio valija. On takodjer nije imao pravo da bez carske naredbe uvodi neki novi porez niti je mogao postojeci umanjiti. On je morao strogo da pazi : - da se ne primjenjuje sistem angarije; - da se prilikom rjesavanja zaostavstina postuje testament podanika krscana; - da se zastiti imovina sirocadi kako muslimanske tako i krscanske. U poslovima prosvjete privrede i javnih radova valija je bio duzan da iznalazi sredstva i nacin unapredjenja skolstva itd. Valija je odredjivao vrijeme zasjedanja nahijskih vijeca i odobravao njihove zakljuck ili je trazio odobrenje nadleznih organa Porte. On nije smio upotrebljavati zandermare u vlastite interese. Pomocnik valije Pomocnik je mogao biti licnost postavljena specijalno za tu duznost a mogao je zauzimati i neku drugu samostalnu funkciju. Najcesce je bio mutesarif centralnog sandzaka kad je taj sandzak postojao. Pomocnik valije bio je duzan da mu pomaze u svim poslovima uprave kojima je valija bio zaduzen da pregleda akte i pisma koja dolaze valiji iz razih kancelarija i vilajeta ili sa strane. Defterdar finansijska uprava Drzavni sluzbenik koji je vodio finansijske poslove vilajeta zvao se do 1867. On je rukovodio uredom za finansije i racunovodstvo. Bio je potcinjen valije ali je za finansijske poslove bio izravno odgovoran ministarstvu finansija. On je bio duzan da kontrolira zakonitosti finansijskog poslovanja u vilajetu da ispravlja sve nepravilnosti da predlaze valiji postavljanja ieventualna smjenjivanja finansijskih sluzbenika u sandzacima i kazama. Defterdara je psotavljao sultan na prijedlog ministarstva finansija na neodre
eno vrijeme. Njegove osnovne duznosti bile su da provodi sve propise koje se ticu vilajetskih finansija kao i zakone i uredbe o finansijama i finansijskom poslovanju. Centralni finansijski ured vilajeta imao je 3 odjeljenja kojima su rukovodili defterdar i njegov pomocnik, poslovi su bili raspore
eni tako da su vo
eni odvojeno za svaki sandzak.. Prema upustvu o organizaciji i uredjenju unutrasnje uprave finansijske poslove svakog sandzaka vodila su 4 sluzbenika osim njih u finansijskom uredu radila su jos 2. Jedan od njih vrsio je duznosti sekretara i primao i otpremao sve posiljke koje se ticu vilajeta a drugi je rukovodio svim aktima koja se ticu finansija. Finansijski sluzbenici za pojedine sandzake vodili su: - knjige redovnih i vanrednih prihoda za svoje sandzake i to odvojeno za svaku kazu; - knjiga redovnih i vanrednih rashoda za svaki sandzak i za svaku kazu u sandzaku; - registre naredaba iberata koji su se povjeravali upokrajinskom finansijskom uredu; - knjige o platama i drugim troskovima kadije,clanova vijeca i drugih sluzbenika koji su postavljani carskim naredbama na osnovu propisa o organizaciji uprave; - knjige o platama dnevnicama, odjeci i drugim izdacima vojnih lica koja se upotrebljavaju u zandermarijskim i isljednickim poslovima pri ubiranju poreza i u strazarskoj sluzbi u sandzaku - knjige lica koja su primala penziju ili potporu kao sto su siromasni sirocad, penzioneri i vojni invalidi; - knjige naknade za timare mukate zeamete i dionice; - obracunske knjige planiranih i neplaniranih prihoda na osnovu knjiga ostvarenih prihoda u prosloj godini; - knjige zaostalih dugovanja u kje je na osnovu ranijeg iskustva unoseno sta ce se eventualno moci naplatiti a sta se nikako nece moci realizovati; - knjige ostalih dugovanja osim spomenutih zaostataka; - osnovne knjige o monopolisanim formularima svake kaze u sandaku. Finansijski ured je na kraju svakog mjeseca pravio izvjestaj. U finansijskom uredu je u slobodnim casovima vrsena obuka mla
ih slzbenika koji nsu bii vjest racunovodstvu. Ured za korespodenciju vilajeta Mektubdţija Tako se zvao generalni sekretar centralne vilajetske uprave koji je rukovodio svom korespodencijom vilajeta. On je bio duzan da drzi i cuva sve sluzbene akte vilajeta. Te poslove obavljao je preko ureda za korespodenciju ciji je on bio sef. Posebne duznosti mektubdzije su : - da kao sef ureda za korespodenciju rukovodi administrativnim poslovima vilajeta; - da vrsi nadzor nad vilajetskom arhivom kojom neposredno rukovodi sef protokola; - da u ime vilajeta daje zvanicna i nezvanicna sopcenja za stampu, da regulira i kontrolira tekstove sluzbenih vijesti koje se objavljuju u novinama; - da pregleda ispravlja i potpisuje koncepte akata vilajeta koje je ptrhodno pregleao njegov pomocnik. Ured za vilajetsku korespodenciju bio je smesten u 3 prostorije. U jednoj je sjedio muktebdzija,u drugoj njegov pomocnik a u trecoj manipulativni sluzbenici.. Koncepte akata prvo je pregledavao i ispravljao pomocnik mektubdzije zatim mektubdzija koji ih je ispravljao i podnosio valiji na uvid. Koncepti su imali vrijednost originala akta.. Naredbe i drugi akti porte i njenih organa upuceni vilajetu prosljedjivai su u live bez ikakve izmjene. Sva eventualna saopcenja i primjedbe vilajeta dodavane su u produzetku. Ovo se cinilo da bi se oklaksao posao korespodencije. Registriranje koncepata koji su predstavljali osnovne akte sluzilo se za eventualno obracanje na njih i da bi se olaksao posao korespodencije u slucaju da se ukaze potreba da se ponovo radi takav predmet. Kao odjel ureda za korespodenciju u vilajetu je postojala arhiva koju je vodio poseban upravnik njegov pomocnik i jos nekoliko osoba.. Ovaj odjel je primao i otpremao sve sluzbene akte rasporedjivao ih p predmetima i nadleţstvima vodio dva protokola svih prispjelih i otpremljenih akata. Ovaj odjel je cuvao svu prispjelu dokumentaciju zasebno za svaki sandzak. Svi akti cuvani su u arhivi registrature u sanducima koji su bili iznutra pregra
eni. Na kraju godine svi akti su stavljani u sanduke zakljucani i naznacavana njihova sadrzina. Na elnik za vanjske poslove haridţije mlidini Postavljan je od strane porte na prijedlog Ministarstva inostranih poslova a bio je duzan da vodi sve poslove i korespodenciju vilajeta sa inostranim konzulima da nadzire pravilno sprovodjenje sporazuma i izvrsavanje medjunarodnih ugovora da podnosi valiji prijedloge misljenja i zapazanja u vezi sa odredbama ugovora i drugih drzavnih odredaba u vezi sa vanjskim poslovima. Ovaj sluzbenik je bio potcinjen valiji Nacelnik za poljoprivredu i trgovinu Od osnivanja vilajeta 1865 do donosenja jedinstvene uredbe za sve vilajete 1867. Njih je postavljala porta na rijedlog Ministarstva Poljop. Tada je obrazovano i vijece za prosvjetu kome je on bio predsjednik. Njegove duznosti bile su da vodi sve tekuce poslove koji se ticu prosvjete i da provodi reformu o prosvjeti da izvrsava sve naredbe, propise i sva druga upustva o prosvjeti koje dobiva od Ministarstva prosvjete, da vodi nadzor nad skolama i bibliotekama, da planira potreebna finansijska sredstva za prosvjetu da upravlja tim sredstvima i da kontrolira njihovo ispravno trosenje. Nacelnik za javne radove U svakom vilajetu postojao je jedan sluzbenik koga je postavlala Porta na prijedlog Ministarstva javnih radova sa zadatkom da rukovodi izgradnjom puteva mostova i drugih javnih objekata. On je upravljao prihodima i rashodima za puteve i javne objekte i svim finansijskim i knjigovodstvenim poslovima koji su u vezi s tim. S vremena na vrijeme podnosio je valiji na uvid sve finansijske i druge knjige iz kojih se vidjelo ko je i koliko radio. Bio je zasluzan da pribavi sredstva za nesmetan rad inzinjera, da redovno obavjestava valiju o izvoţenju radova na putevima i drugim objektima. Katastarska upava Katastarskim uredom za vilajet rukovodio je upravnik katastra i bio je duzan da provodi sve zakone uredbe upustvai naaredbe koje su se odnosile na upravu nekretninama zemljom i popisom stanovn. Referent za statistiku Bi oje zaduzen da vodi evidenciju o vrstama i kolicini zemlje i drugim nekretninama kao i redovnih prihoda i rashoda d ana zahtjev pravi preglede zaduzenja za nepokretnu imovinu da vodi evidenciju licnih davanja njihovih vrsta i kolicina i da o tome na zahtjev nadleznih podnese izvjestaje. Ovaj sluzbenik bio je zaduzen da izdaje popusnice i pasose da vodi sve promjeeneu oporezivanju pojedinih lica na osnovu odluka upravnih vijeca i odobrenu porte. Vakufska uprava Mada je svaki vakuf imao svog muteveliju koji je bio zaduzen da se stara o vakufu kojim upravlja ipak je u svakoj vilajetskoj upravi postojao po jedan upravnik vakufa. Ovo zvanje ustanovljeno je Zakonom o vakufima 1863. Organizacija javne bezbjednosti Za javnu bezbjednost u vilajetu bio je odgovoran valija. Te poslove je obavljao preko alajbega. On je bio odgovoran valiji za poslove bezbjednosti. Njegova osnovna duznost bilo je da zapovjeda zandermarijskim snagama. Vilajetska vijeca Upravno vijece Reorganizacijom ejaleta odn obrazovanjem vilajeta 1865. Obrazovanjem upravnog vijeca prestala je potreba za Velikim vijecem i ono je ukinuto a Upravno vijece je postalo najvisi stalni organ uprave u vilajetu. Predstavnici vijeca morali su biti ljudi ispravnog vladanja koji uzivaju ugled i koji su pismeni a mogli su biti iz bilo kojeg mjesta u vilajetu nije samo iz Sarajeva nego ranije. Njegov izbor vrsila je izborna komisija koja je na osnovu poeskih knjiga odabirala podobne kandidate.. Ova vijeca djelovala su kao stalni orgaan uprave sve do au-okupacije. Zadaci vijeca su : - da zakljucuje sve ugovore i sa u ime drzave vodi trgovinsku politiku vilajeta; - da daje u zakup destinu i druge prihode i poreze da rasisuje licitaciju za iskoristavanje drzavnih suma; - da vrsi kontrolu iskoristavanja suma i rudnika da se stara o izgradnji drzavnih objekata, da se brine za prihode i rashode zandermarijskih snaga i vojnih jedinica koje se mobiliziraju kada se ukaze potreba za odbranu zemlje ili za policijske poslovee da cuva svu drzavnu pokretnu i nepokretnu imovinu; - da kontrolira rad gradskih opcina, da rjesava pitanja izgrdnje puteva u vilajetu; - da vodi politiku razvoja poljopr. Svaki vijecnik je mogao slobodno da iznosi svoje misljenje. Kontrolu rada Upravnih vijeca vrsio je posebno Vijece a kontrolu sprovodjenja reforama na Porti. Kasnije su ovakva vijeca bila formirana i u provincijama.. Duznosti upravnih vijeca nisu se iscrpljivala samo u pitanjima uprave nego su imala i izvjesnu sudsku nadleznost. Ono je rjesavalo sporove sluzbenika organa uprave sa tim organima,sporove izmedju administrativnih i sudskih organa kao i sporove izme
u podanika i sluţbenika nastale zbog poreskih obaveza ili dr. Upravno vijece je rjesavalo i sporove izme
u pojedinca i vlasti. Ovo vijece nije imalo pravo da se mijesa u sudske poslove niti da vrse bilo kakve intervencije. Administrativne odluke upravnog vijeca vodio je sekretae koji je mogao imati i pomocnike koji su radili pod njegovom upravom u uredu za korespodenciju. Odgovornost za vo
enje tih poslova padalo je na sekretara. On je po nalogu valije morao da pripremi materijale za sjednicu prispjelih akakta vijecu i protokol otpremljenih akata vijecu. Opće vilajetsko vijeće vilajetska skupština Uredbom o organizaciji vilajetske uprave predvidjeno je da se u svakom vilajetu obrazuje Opce vilajetsko vijeće u koje ce svaki sandzak delegirati po 4 predstavnika dvojicu muslim. To vijece zasjeda 1 godisnje u vrijeme koje najbolje odgovara kojoj pokrajini. Zasjedanje je moglo trajati najvise 49 godina. Ovi predstavnici birani su na osnovu propisa o izboru clanova za predstavnicka tijela. Mandat im je trajao samo za jedno zassjedanje tj. Oni su mogli ponovo biti izabrani ali je svake god. Predmeti o kojima je raspravljala vilajetska skupstina: - izgradjivanje novih i odrzavanje postojecih puteva i mostova; izgradnja i odrzavanje javnih objekata,drzavnih ureda i vojnih objekata;osiguravanje javnog redamira i saobracaja na drumovima ;unapredjenje poljoprivrede,trgovine,zanatstva,prosvjete i kulture;nacin razreza i ubiranja poreza,izmjena u poreskim obavezama koje ne remete opci sistem oporezivanja i uvodjenje novih poreskih obaveza propisanih od strane Porte; prodaja, kupovina, zamjena i prenos nenaseljenih obradivih povrsina livada i pasnjaka;prodaja drzavnih cifluka;rjesavanje medjuseoskih i medjusreskih sporova;unapredjenje zdravstca izgradnja i adaptacija bolnica;pitanje podizanja tvornica;pitanje uvoza i izvoza;pitanja obaveza preuzetih za izvo
enje javnih radova i nepredvidjenih opcekorisnih radova. Ovo vijece moglo je raspravljati i o drugim pitanjima samo ako bi valija podnio vijecu na razmatranje. Vijece je razmatralo u punom sastavu ili u komisijama. Kada je zasjedalo u punom sastavu predsjedavao mu je valija a u slucaju njegove sprecenosti vijecnik koga on predlozi. Opce vilajetsko vijece radilo je u komisijama samo kad se radilo o pitanjima koja su bila strogo vezana za pojedine konfesije. Vijece je moglo odlucivati samo onda kakda je prisutno dvije trecine clanova¸. Rad ovog vijeca odvijao se na osnovu pravilnika o radu upravnih vijeca vilajeta. Upravno uredjenje live sandzaka Liva ili sandzak je bila najveca administrativna jedinica u jednom ejaletu odn vilajetu. Na celu live ili sandzaka nalazio se u pocetku vojnoadministrativni upravnik koji se nazivao sandzak beg ili mir-i liva. Upotrebljavao se naziv i mutesarif. Mutesarif je: vodio gradjanske i kontrolirao finansijske poslove u livi,provodio odluke sudova i kontrolirao provodjenje zakona u livi,provodio odluku Porte i naredbu valije,kontrolirao rad upravnih organa i drugih sluzbenika u livi a narocito rad kajmekama u kazama,odredjivao vrijeme sastanka vijeca,provodio sve zakone uredbe i odluke u vezi sa upravom u livi,brinuo se o svim javnim radovima u livi posto bi to sve prethodno iznio pred upravno vijece live,brinuo se o svim javnim radovima u livi,davao misljenja vilajetu o osobama koje je trebalo uzeti u sluzbu live,kontrolirao ubiranje i trosenje drzavnih prihoda rjesavao eventualne sporove u vezi sa porezima,izradjivao plan budzeta live i dostavljao ga vilajetu,brinuo se o unapredjenju prosvjete,trgovine poljoprivrede,zanatsva,rasporedjivao zandermarijske snage u livi i kontrolirao njihov rad,obavjestavao je valiju o svim dogadjaima u livi i o mjerama koje je trebalo poduzeti da se ocuva javni radi ibezbjednost,kontrolirao je nacin izbora predstavnika u upravna i sudska vijeca i vodio brigu fa se pri tome ne ucini neka nepravilnost. Financijska uprava live muhasebedzija Sve do organizacije vilajeta u livama nije postojao nikakav poseban drzavni sluzbenik koji bi vodio finan. Reorganizacijom uprave izvrsene su u tom pogledu promjenne. Savaka liva dobila je svoj poseban finansijski ured. Sluzbenik koji je vodio finansijske poslove live zvao se po uredbi od 1865. Postavljala ga centralna vlada na prijedlog ministarstva finansija na neodredjeno vrijeme. U svom radu bio je potcinjen defterdaru vilajeta. Muhasebedzija je vodio nadzor nad radom sluzbenika finansijskog ureda live i finansijskih sluzbenika kaza,upozoravao ih na eventalne greske i izvjestavao nadlezne organe o eventualnim prestupima. Vodio je nadzor nad pravilnom ubiranju prihod redovnom izvjestavanju mutesarifa live i defterdara vilajeta. Preko muhasebedzije su obavljani svi finansijski poslovi u livi i kazama koje su jojj pripadale. U finansijskom uredu live izradjivan je hodzet live i svi akti u vezi s tim na osnovu dokumentacije prospjele iz kaze i dostavljan vilajetskom finansijskom uredu. Izgleda da je broj sluzbenika koji su radili u finansijskim uredima liva nije bio tcno utvrdjen, kretao se od 5 do 10 lica. Godine 1859 osnovan je poseban Ured za upravu prihoda pa je tako ured za finansije u izvjesnoj mjeri bio rasterecen u svojim poslovima Ured za korespodenciju live tahirat mudiri Sluzbenik koji je rukovodio korespodencijom live zvao se tahirat mudiri sef korespodencije. Radeci tim poslovima on je takodjer bio duzan da vodi nadzor nad cuvanjem svih administrativnih knjiga. Postavljala ga je Porta na neodre
eno vrijeme. On je bio virilni clan upravnog vijeca live. U uredu za korespodenciju radilo je jos 5 do 10 sluzbenika. Ovom uredu su u pocetku vilajetske administracijepripadali i sluzbenici katastra i statistike pa se 1868 formirani posebni uredi za katastsr i statistiku. Upravno vijece live Vijeca u sandzacima osnovana su sredinom pete decenije 19 st. Od tada su vijeca postojala u svim upravnim sredistima live do kraja osmanske vladavine u Bosni. Vec je Hatiserifom od 1839 predvidjeno formiranje upravnih vijeca u svim upravnim podrucjima. Reformni ferman od 1856. Reorganizacijom provincijske uprave 1865. Aktivno pravo izbora u vijece live imao je svaki podanik Porte koji je imao preko 30 godina zivota i placao najmanje 150 grosa poreza godisnje. Mandat vjecnika trajao je 4 godine ali je polovina vjecnika ponovo birana svake ruge godine. Upravno vijece live bilo je duuzno da se bavi svim gra
anskim finansijskim i policijskim poslovima live zatim pitanjem poreza javnih radova katasra i poljoprivrede. Po tome upravno vijece live : - upravlja svim prihodima i rashodima live; - kontrolira finansijsko poslovanje kaza za javne radove; - kontrolira i cuva sva drzavna pokretna i nepokretna dobra; - vodi i rjesava sporove nastale me
u sluzbenicima; vodi brigu o izgradnji lokalnih puteva izme
u kaza; - vodi poslove oko svih licitacija kupoprodaje zamjena ugovora i odlucuje o svim rashodima koji su spadali u nadleznost mutesarifa; - dostavlja upravnom vijecu vilajeta podatke o onim pitanjima koja nisu bila u njegovoj nadleznosti; - vodi brigu o unapredjenju poljoprivrede trg. Vijece nema pravo da se mijesa u sudske poslove. Sve akte vijeca live odobrava mutesarif. Administrativne poslove vijeca vodi glavni pisar ureda za korespodenciju i odgovoran je za ispravno vo
enje tih poslova. Sto se tice socijalnog statusa clanova upravnih vijeca jasno je da su svi pocev od vjecnika kaze pa do vjecnika vilajeta bili bogat. U sredistima uprave live bila su obrazovana tokom vremena jos sljedeca nadlezstva i sluzbe: Katastarska uprava Poslove katastra vodio je prvo sluzbenik ureda za korespodenciju. Poslije 1867 formirana je posebna uprava katastra a ovaj sluzbenik postao je sef katastarske uprave. Katastarska uprava je bila duzna da vodi poslove vezane za katastar i zemljisne odnose na erazi miriji koji nisu spadali u nasljedne i ostavinske poslove.. U katastarskoj upravi us redovno vodjeni poslovi statistike. Ona je pored poslova katastra obavljala popise stan. Od 1874 ovaj ured je nobio naziv zemljisnji ured. Godine 1869 obrazovane su u nekim livama posebne popisane komisije koje su imale zadatak da utvrde i popisu sva mulkovna idruga dobra koja su od te godine podlijega oporezivanju. Kad su obavile svoj posao te su komisije ukinute. Uprava vakufa i imovine sirocadi Ovaj ured sacinjavali su upravnik i jos najvise dva sluzbenika-pisar i blagajnik. On je vodio brigu o vakufimana taj nacin sto je kontrolirao rad mutevelija vakufa narocito u pogledu prohoda koja su vakufi placali drzavnoj blagajni. Imovina sirocadi bila je uvijek pod zastitom drzave,pa je ovaj ured vodio brigu i o pravilnom rukovodjenju ovim sredstvima koja su se obicno davala na zajam uz interes. Uprava poljoprivrednij zaklada U nameri da se unaprijedi poljoprivreda pocela su se 1865 g. Sredstva tih zaklada formirana su tako sto su poljoprivrednici doborovoljno odvajali ivjesnu kolicinu poljoprivrednih prihoda koji su prodavani i novac pohranjivan u posebne blagajne koje su se zvale menafi sanduci. Sredstva su se u pocetku sluzila iskljucivo za zajmove poljoprivrednicima. Zajmovi su davaniuz odre
enu kamatu. Kasnije su zajmovi davani i drugim licima narocito trgovcima. Uprava zandermerije Najvisi oficir zandermarijskih snaga u livi bio je komandant zandermarije. On je bio po cinu binbasa ili juzbasa jer je izgleda formacijski bilo predvidjeno da se u jednoj livi nalazi tabor zandarma. Inace zandermarija je svojee poslove obavljala prema posebnoj uredbi o djelovanju i adu zandermarijskih snaga. Upravu telegrafa poste Ovu upravu u livama vrsili su obicno upravnik i jedan sluzbenik koji je primao i otpremao prispjele telegrame. Ovi sluzbenici bili su pod upravom glavnog direktora poste i telegrafaa u sjedistu vilajeta. Upravu skola Ruzdija Ovu upravu vodio je upravnik potcinjen mutesarifu a radio je prema upustvima vilajetske komisije za prosvjetu. Skole su obicno imale prvog i drugog ucitelja. Komunalna uprava Od 1866. Na celu gradskih opcina nalazio se nacelnik i opcinska uprava od 4 ili vise clanova. Predsjednika i clanove opcinske prave birali su stanovnici doticnog grada. Opcinska uprava je imala svog sekretara i vise strucnih referenata kao sto su injzinjeri tehnicari ljekari veterinari. Sredstva opcine formirana su od trznih taksa,tefalije,javne vage. Uprava kaze inačeee najgluplja lekcija :D Kaza ili cesto nazivan kadiluk je ne samo podrucje koje je spadalo u jurisdikciju jednog kadije nego i cisto upravno podrucje. Ovo narocito vrijedi za 19. Kada je na osnovu Hatiserifa provedena nova upravna organizacija Carstva ono se i dalje dijelilo na ejalete,ejaleti na sandzake,sandzaci na kaze, a ovi na nahije. Sandzaci su se pocev od 1865. Sto se tice sredisnje kaze Sarajevo ona je kao i sjediste sandzaka imala istu administraciju i za sandzak i za kazu,a od '72 do '78 administraciju live preuzela je administracija vilajeta dok je uspostavljena administracija obavljala poslove koji su se odnosili iskljucivo na kazu Sarajevo. U okviru administracije sandzaka postojao je serijatski sud koji se zvao serijatski sud vilajeta. Sandzak Travnik sa kazama Jajce Prusac Livno i Glamo do 1872. Od te godine obrazovana je jos kaza Duvno koja je bila kao nahija u sastavu kaze Livno , jos je kao kaza formirana ranija nahija Prozor 1877 a kaza Prusac 1878. Od 1872 Donji vakuf je posao zasebna kaza umjesto Prusca. Sve spomenute nahije imale su svoje mudire i vijeca koja nisu bila stalna nego povremena. U kazi Livno stalno je ostala kao nahija nahija Grahovo dok je Duvno 1877 podignuto na rang kaze. U kazi Glamo stalno je postojala nahija Unac. Sandzak Bihac sa kazama Prijedor Kostajnica Majdan OstroţacKrupa, Novoset sa Klju em, u kazi Prijednor stalno je postajala nahija Kozarac a u kazi Kostajnica stalno je postojala nahija Novi, u kazi Krupa stalno je psotojala nahija Buţim i u kazi Novoset stalno je postojala nahija Vakuf. Sandzak Banja Luka sa kazamaa Tesanj gradiska i Derventa do 1872. Tada je na rang kaze podignuta ranija nahija Ţep e. Kao i u ostalim livama postojala je sredisnja kaza kaza Banja Luka. U kazo Banja Luka postojala je stalna nahija Prnjavor,u kazi Tesanj stalno je postojala nahija Doboj a u kazi Gradiska stalno je postojala nahija Orahovo i u kazi Derventa stalno je postojala nahija Brod. Sandzak Zvornik sa kazama Brcko Bijeljina Srebrenica Maglaj Bir e i Kula sa Gra anicom-1871 Gra anica je izdvojena u zasebnu kazu i kao takva ostala do raja osm. Sredisnja kaza koja se u pocetku zvala Donja Tuzla sa Gornjom Tuzlom a kasnije samo Donnja Tuzla nije imala zasebnu upravu nego je uprava live i kaze bila zajednicka pa na ovom mjestu nije izdvajana, u kazi Zvornik stalno je postojala nahija Kozluk, u kazi Bijeljina stalno je postojala nahija Brezovo polje i Janja, u kazi Gradacac do okupacije postojale su nahije Modrica,D. Sandzak Novi Pazar sa kazama Pljevlja, Nova Varos, mItrovica Bijelo Polje, Kolašin, Prijepolje,Trgovište Berane,Gusinje iNovi Pazar. Osim ovih postojala je i sredisnja kaza ovog sandzaka-Sjenice ali ona nije imala zasebnu upravu nego je uprava live i ove kaze bilaa zajednicka. Kaza Gusinje bila je u sastavu ovog sandzaka do 1868 od te godinje Gusinje se vise ne spominje ni kao kazaa ni kao nahija u sastavu sandzaka Novi Pazar. Sandzak Novi Pazar ostao je u sastavu Bosne do 1876. Sandzak Hercegovina sa kazama Sto ac, Ljubuški,Konjic,Fo a, Nevesinje, nikšić, Gacko, Bihać i Trebinje. Od 1869 nahija Piva podignuta je na rang kaze i kao takva ostala do kraja 1876.. Sandzak Hercegovina je 1876 izdvojen iz vilajeta u zaseban vilajet i Piva je ostala u ovom vilajetu. Ali kada je Hercegovina ponovo vracena u sastav Bosne Piva se vise ne sppominje. Sredisnja kaza sandzaka Hercegovine je Mostar. Do 1867 na celu kaze stajao je mudir a od te godine kajmekam. Kajmekame je u pocetku postavljala centralna vlada a kasnije valija. Kajmekam je bio duzan da vodi gra
anske finansijske i policijske poslove kaze , da vrsi organizaciju unutrasnje uprave u kazi i da provodi sudske odluke koje su spadale u njegovu nadleznost. Kada je drzava pokusala da ubire poreze u vlastitoj reziji tada je i u kazama formirana uprava za ubiranje prihoda. Upravno vijece kaze U kazama su obrazovana upravna vijeca prije zavodjenja sistema vilajeta. Clanovi tih vijeca bile su duhovne starijesine svih konfesija,kadija,upravnik kaze i nekoliko clanova izmedju uglednih gra
ana u sjedistu kaze. Clanovi su mogli biti oni podanici koji su stariji od 30. Mandat izabranih clanova trajao je 4 godine ali je do 1868 svake druge godine mjenjao polovinu clanova. Kasnije je mjenjan samo jedan clan svake godine. Upravno vijece kaze vrsilo je sljedece poslove:rjesava pitanja prihoda i rashoda kaze ; kontrolira rad menafi sanduka; upravlja drzavnim pokretnim i nepokretnim dobrima i da ih cuva ; da razrezuje poreze na mahale i sela; da se stara o opcem zdravsvu i da u tom cilju poduzima potrebne mjere; da rjesava sporove izmedju sluzbenika i kaze; da vodi brigu o izgradnji puteva izmedju sela i nahija; da u okviru sovje nadleznosti obavlja sve poslove oko licitacija, prodaja i ugovora, a da se za poslove koje su izvan njegove kompetencije obraca vijecu live. Vijece je radilo prema Opcem pravilniku o radu upravnih vijeca. Svako razilazenje izmedju clanova vijeca moralo se unijeti u zapisnik. Zapisnike sjednica i sve druge administr. Zakljucke vijeca potpisivali su svi clanovi vijeca. Nahijska uprava Od pocetka Osm. U procesu raspadanja timarskog sistema nahije su postale zasebna upravna podrucja sa zabitima na celu kao stalnim organima vlasti. Ovo narocito vrijedi za 19. Prilikom zavodjenja sistema vilajeta 1865. Prilikom obrazovanja bosanskog vilajeta obrazovane su sljedece nahije: U kazi Visoko nahija Vares, u kazi Fojnica nahija Kresevo i Busovaca tu je 870 formirana i nahija Kiseljak. U kazi Cajniče osnovana je nahija Goraţde. U kazi Nova Varos nahija Priboj, u kazi Bijelo Polje nalazila se nahija Vranješ, u kazi Gradačac postojale su nahije D. Azizija i Modri a, u kazi Bijeljina postojale su nahije Janja i Brezovo Polje,kaza Travnik imala je nahije Zenica i Donji Vakuf, u kazi Jajce bile su nahije Jezero , Skender Vakuf i Varcar, u kazi Prusac bile su nahije Prozor, Bugojno i Kupres, u kazi Livno nalazila se nahija Grahovo, u kazi Glamoč nalazila se nahija Unac. Prema tome od 1865 do 1878. Upravnik naihije kao stalni organ vlasti zvao se do 1867. Ukoliko je nahiju sacinjavala jedna kasaba sama za sebe ili s izvjesnim brojem naselja onda je ona predstavljala mudirluk imala nahijsko vijece.. Upravnika nahije postavljao je valija. Trba napomenuti da je u Bosni postojala jedna niza administrativna jedinica starijeg datuma. To je bio dzemat podrucje koje se sastojalo od nekoliko sela. Cinjenica da je an podrucju hercegovackog i novopazarskog sandzaka broj nahija bio neusporedivo veci navodi na zakljucak da je tamo postojao veliki broj nahija s jedne strane kao ostatak nekadasnje vlaske organizacije i vlaskih nahija koje su i poslije nestanka te organ. Gori i Srbiji pa se tu vojna vlast ja e odrţavala. Upravnikom nahija moglo je postati lice starije od 25 god. Njegova duznost je da objavljuje i objasnjava zakone naredbe i upustva,da vodi evidenciju rodjenih i umrlih, da se stara o maloljetnoj djeci bez roditelja i o nestalim licima. On je kontrolirao rad sakupljaca poreza i zakupca.. Nahijska vijeca Po uredbi o obrazovanju Vilajeta nije predvidjeno da nahije imaju svoja vijeca one su jos prije 1870. Ova vijeca sacinjavali su predstavnici seoskih vijeca doticne nahije. Svako selo imalo je u vijecu najvise 4 predstavnika. Ono se sastojalao 4 puta fodisnje u sjedistu nahije.. Ovo vijece raspravljao je o javnim radovima u selima,izgradnji lokalnih puteva izme
u sela, o upravljanju planinama sumama ljetnim ispasama i zimovnicama koje zajednicki koriste sva sela nahije. Vijece je svoje odluke dostavljalo kajmekamu ikada ih on odobri postajale su punovaţne. lanovima nahijskih vijeca bilo je zabranjeno da se bez znanja mudira me
usobno sastaju ili da se dogov. Seoska uprava Po Uredbi o obazovanju vilajeta imala se u svim selima obrazovati seoska uprava sa muhtarima na celu. U zvanicnim aktima starijesine svih sela muslim. Aktivno pravo glasa za izbor muhtara i clanova seoskih vijeca imali su stanovnici sela koji su bili podanici Portestalno nastanjeni u selu stariji od 18 godina i placali najmanje 50 grosa poreza godisnje.. Izbor je svrsila svaka konfesija zasebno na odvojenim sastancima. Seosko vijeće Pored dvojice muhtara u selu je postojalo seosko vijece od najmanje 3 a najvise 9 clanova. Stalni clanovi bili su imami muslimanskog i i duhovne starijesine nemuslim. Kao i muhtari i vijeca su birana odvojeno od za stan. Mandat clanova trajao je godinu dana. Njihov izbor predvidjao je kajmekam kaze Seosko vijece je bilo duzno:da vodi brigu o licnoj i javnoj higijeni; da bira bekcije,koricije i druge seoske sluzbenike; da raspravljaju o unapredjenju poljoprivrede i trgovine sela;da donosi odluke kako da se pravilno razreze porez u selu i da kontroliraju ubiranje poreza; da vodi brigu da se postuju oporuke zavješta a i da se poveca prema uslovima oporuke; da cuva pokretnu i nepokrenu imovinu maloljetnika koji nemaju skrbnika kao i onih koji su odsutni u vrijeme smrti ostavioca; da daje podatke o zemlji koja je pogodna za obradu a nije naseljena;da upravlja i vrsi nadzor nad dobrotvornim ustanovama i da upravlja mektebima; da prikuplja i otpema radnike na drzavne poslove; da vrsi pocetna ispitivanja u vezi sa djelima prestupnika; da obavjestava kajmekama o nepavilnim postupcima clanova seoskog vijeca. Seosko vijece je bilo duzno da raspravlja o svim potrebama sela i da rjesava me
usobne sporove izme
u stanovnika sela. Ako se spor odnosi na stanovnike azlicitih konfesija onda bi se obrazovalo mjesovito mirovno vijece od podjednakom broja clanova. Mirovno vijece moglo je rjesavati samo one sporove koji su se mogli rijesiti nagodbom i mirenjem. Sudstvo Sve do proglasenja Hatiserifa od 1839 u O. Tim aktom su i na tom podrucju nagovjestene korjenite reforme pa je odmah proglasenjem tanzimata zapocela zakonodavna aktivnost i u oblasti pravosu
a. Već 1840 izdat je Krivi ni zakon koji je preuzeo mnoge odredbe iz evropskih zakona. Taj zakon predstavljao je pruv razradu hatiserifa od gilhane i trebao je da osigura provo
enje proklamiranih nacela tog hatiserifa. Prva verzija krivicnog zakona sastojala se iz uvoda,13 poglavlja i zakljucka. U uvodu stoji da svi podanic osm. Taj revidirani zakon koji se zvao Novi zakon sastojao se iz 3 dijela, zadrzan je veliki dio propisa ranijeg zakona ali je preuzet znatan dio krivicnog zakona Francuske. Drugi znacajan korak u reformi osm. Vec 1840 organizovani su u Carigradu posebni gradjanski sudovi za rjesavanje trg. Ovaj zakon je podjeljen na 4 dijela. Prvi dio govori opcenito o trgovackim poslovima, o ugovorima i nacinu placanja,drugi o pomorskoj trgovini i njenoj sigurnosti,treci o utvrdjivanju irjesavanju bankrota a cetvrti o uredjenju trgovackih sudova. Godine 1863 izdat je zakono pomorskoj trgovini. Kako do tada u O. Uredbom o organizaciji vilajeta predvidjeno je obrazovanje opcih gra
anskih i krivicnih sudova i propisano da trgovacke sporove vode i rjesavaju trgovacki sudovi. Zakonom je predvidjeno da se trgovacki sudovi sastoje iz dva viejca jedno za kopnenu a drugo za pomorsku trgovinu. Trgovacki sudovi rjesavali su sve sporove izmedju trgovaca koji su proizilazili i z trgovackih odnosa. On nije mogao rjesavati gradjanske i krivicne parnice trgovaca. On se sastojao iz 10 poglavlja. Po ovom zakonu o sudskom postupku na trgovackim sudovima vo
en je sudski postupak i na gradjanskim sudovima sve do 1879. Zahtjev za podizanje parnice morao se podnositi na propisanom formularu i morao je sadrzavati daatum, ime i prezime,zanimanje,mjesto boravka i drzavljanstvo tuzitelja i tuzenog,sadrzina tuzbe i suda kome se tuzba podnosi. Tuzba je morala biti potpisana od strane podnosioca.. Ovo je vrijedilo iz za sporove izmedju stranih i turskih trgovaca koji privremeno ili stalno borave u azijskom dijelu osmanske drzave. Sor se vodio javno ali se pri tome moralo voditi racuna da se ne upotrebljava ili cini bilo kakvo ponizenje. Stranke su morale pristupati sudu licno ili po svojim opunomocenicima koji su morali imati valjane punomoci. Ko nije imao punomoc ili nije bio neposredno pred sudom ovlasten nije mogao nikog zastupati. Kada je proces okoncann stranke su napustale sudnicu a sudsko vijece se povlacilo da donese presudu. Presuda se nijemogla provoditi dok nije bila uru ena parni arima,sud je moao rjesavati odre
eni spor i uz odsutnost jedne stranke. Stranke su se mogle zaliti na presudu bilo da je donesene u prisustvu obje stranke bilo u odsustvu,u roku od 15 dana od izricanja presude. Obje stranke ili njihovi opunomoćenici mogli su podici parnicu na visi sud. Vrijeme za vodjenje spora na visem sudu kretalo se od 120 do 360. Sudske troskove snosila je stranka koja izgubi spor. Uredbom je predivdjeno da se u sjedistu svakog kajmekamluka osnuje sreski gra
anski sud, krivicni sudi vrhovni sud. U Bosni su vec 1865 poceli da rade u kviru svojih nadleznosti. Sreski sud sacinjalvali su predsjednik suda i cetiri clana-porotnika birana iz naroda,odine 1867 taj broj je smanjen sa 4 na 3. Sudski postupak je vo
en po zakonu koji je vazio za trgovacke sudove. Sreski sud je rjesavao gra
ansko pravne redmete koji su se morali rijesiti po propisima gra
anskih zakona. Teza krivicna djela rjesavali su sudovi viseg stepena sa sjedistem u livi ili vilajetu. Uredbom o organizaciji uprave u vilajetima predvi
eno je da u sjedistu live postoji gra
anski sud koji ce imati karakter prvostepenog i apelacionog suda. Vijece suda live sacinjavali su predsjednik i 6 clanova porotnika , tj. Clanove je birao narod.. Od 1871 broj clanova se smanjuje na 4. Te godine je odluka provedena i u Bosni. U nadleznost okruznih sudova live spadali su svi predmeti osim pitanja iz olasti nasljednog i porodicnog prava. Unjihovu nadleznost spadale su:gra
anske i krivicne parnice koje su ovi sudovi rjesavali kao prvostepeni sudovi, gradjanske i krivicne parnicena drugom stepenu tj. Sudsko vijece donosilo je svoje odluke vecinom glasova vijeca. Po uredbi o organizaciji vilajeta obrazovan je u sjedistu vilajeta Vrhovni vilajetski sud. On je imao iskljucivo karakter apelacionog suda i smatran je vrhovnim sudom u pokrajini. Kao i sudovi u kazama i livama vilajetski sud rjesavao jesve prredmete koji su spadali u nadleznost gra
anskih sudova. Pravilno donesee presude slate su vrhovnom sudu u Carigradu. Sudska vijeca radila su slobodno i neovisno od bilo cije volje. Organizacija vojske u Bosanskom ejaletu Organizacija vojske bila je usko vezana sa organizacijom drust. U vojnoj organizaciji u Bosni ibla su zastupljena tri roda vojske:spahije,janjicari i tvr
avska posada. Janjicari su ukinuti 1827. Broj spahijske vojske nije bio stalan od po etka osmanske vlasti u Bosni. Taj broj je zavisio od veli ine ejaleta odn. Ako je teritorij ejaleta povecan povecan je i broj spahija. Za spahije teeba reci da su oni poseban rod vojske ,treba reci daoni nisu uvedeni kao redovne vojne snage nisu bili i stalna stajaca vojska nego su vojnu sluzbu obavljali po potrebi. Sto se tice janjicara oni su izgleda obrazovani s namjeom da sluze kao neka vrsta sultanove garde. Zbog toga oni predstavljaju stalnu stajacu vojsku koija vrsi neprekidno svoju sluzbu. U pocetku su bili stacionirani samo u prijestolnici, a kasnije jedna grupa i po pokrajinama. Taj rod vojske predstavljao je snaznu udarnu snagu sultanove armije u ratovima i cvrst oslonac sultanu za odryavanje vlasti u miru. Ovi janjicarise zovu kapu kulu odn. Vremenom se poceo obrazovati poseban vid janjicara tzv. Prednost jerli kulu je u tome sto su oni zivjeli u svojim mjestima i bavili se raznim poslovima a uzivali su gotovo iste privilegije kao aktivni janjica. Sto se Bosne tice broj domacih janjicara bio je neuporedivo veci. Znacaj janjicara za Bosnu bio je veliki. Pripadnici janjicarskog korpusa u Bosni bili su bar u XVIII i XIX sto. Ne zna se tacno njihov broj u Bosni al je bio jako veliki. Njihova uloga u Bosni vidi se po tome da je samo u Bosni postojala namjena dase oruzanim otporom sprijeci Porta da ukine janjicare. Treci vid oruzanih snaga u Bosni prestavljal isu pripadnici tvr
avskih posada. U pocetku su se muhstafizi-strazari ili strazari tvr
ave. Ranije je receno da su ovi prvi posadnici uzivali timare za svoju sluzbu pa su po tome spadali u red timarnikao. Posade nekih timara uzivale su kroz cijeli period osmnske vlasti timare,najcesce zajednicke timare. Njihovi timari zvali su se gedik timari tj. Vremenom se tvr
ave pomjeraju u grani na podru ja ili na vaţnije prelaze.. Tvr
avske posade krajem XVIII st i poc. XIX obuhvatale su vise raznih rodova kao sto su mustahfizi,farisi konjanici,azapi konjanic, tobdzije,martolosi,bešlije. Na celu tvrdjavskih posada bili su kapetani koji su se vremenom razvili u odlucujuci drustveno-politicki sloj u Bosni. Prvi kapetani su bili visoki feudalci sa krupnim feudalnim posjedima. Kapetani pored zaovjedništva nad posadom konjanika postaju i glavni zapovjednici svih snaga u tvr
avi. Porastom broja kapetanija i kapetana mijenja se nacin njihova placanja. Umjesto timara i zeameta kapetani dobivaju place u gotovom novci. Isti je slucaj i sa dizdarima ili agama drugih rodova vojske u tvr
avama. Samo dizdari i age ostaju placeni zapovjednici posada sve do ukidanja tvr
avskih posada ovakvog karaktera. Od druge polovine 18 sto kapetani su regrutovani iz reda zaima i oni uzivaju zeamete. Sluzba tvr
avskih posada bila je u pravilu stalna tj. U slucaju da neko napusti mjesto sluzbe trebalo je da gubi sluzbu. Cest je slucaj da tvrdjavske posade napustaju tvr
ave i bave se raznim drugim poslovima u gradovima ili zemljoradnjom na selima. Posade tvr
ava imaju jednu karakteristiku u Bosni. Naime kako se oni nalaze mahom na granicama e oni predstavljaju jednu vrstu granicne vojske. Vidi se da su na podru ju Bosne postojala tri vida vojnih snaga koji su imali stalan karakter sa posebnim karakteristikama svakog od navedenih vidova. Spahije su sluzile samo u slucaju rata,carinski janjicari stalno su bili u sluzbi a mjesni janjicari samo u vrijeme rata. Tvrdjavske posade imale su stalan karakter i stalno su bile na duznosti. Osim ova 3 vida vojnih snaga Carstvu pa i uBosni postojala je praksa da se u slu aju opasnosti vrsi opca mobilizaija tzv nefiri amam. To prilikom su u rat pozivani svi muslimani. Po podacima se moze zakljuciti da je u Bosni u slucaju opce mobilizacije moglo da se mobilizira oko 60 000 vojnika. Ovo sto je do sad receno veze se za klasicni period tj period do reformi odn. Sto se tice vojne organizacije u reformnom periodu tj. Zbog ratnih neuspjeha protiv evropskih drzava zeljela se naciniti vojska po uzoru na evropsku. To je znacilo ukidanje janjicara i uvodjenje nove vojske. Vec su bile izasle na povrsinu sve slabosti spahijske vojske odn cijelog timarskog sistema, pa je jasno bilo da bilo kakva reforma u vojnoj organizaciji znaci zadiranje u cijeli drustveno politicki i ekon. Sultan Selim III je smatrao da jenajlakse da se nove vojne snage obrazuju od vec postojecih snaga a u prvom redu spahija. I mada Selim III nije fromalno ukinuo nijedan korpus janjicarskih snaga janjicari su osjetili da ce novoovbrazovane snage biti upotrebljavane pritiv njih,odn. Zbog toga su ustali protiv reformi i svrgnuli sultanaa. Posto je ubijen Selim i njegov nasljednika dolaskom Mahmuda II na vlast postojanje janjicara je produzeno jos neko vrijeme. U ovoj krizi narocitu ulogu odigrali su krupni ajani iz Anadolije i Rumelije,to je ujedno i najveci domet moci ove strukture koja se razvijala u pravcu stvaranja posebne feudalne oligarhije. I on je oprezno kovao plan kako da ukine janjicare,to je cinio uz pomoc ajana iz Anadolije i Rumelije. Zapravo oni su priznati kao lokalni organi u svojim jestima i time su se obavezali da nece udarati protiv sultanove vlasti a i obavezali su se da ce pomoci sultanu ako bi mu zatrebalo. Kada se zastitio od ajana i janjicara Mahmud II je odlucio da zauvijek rascisti sa janjicarima. Nakon prvog rata u Carigradu i teskog masakra janjicara ovaj vojnicki korpus je definitivno ukinut. Janjicari su ukinuti u cijelom O. Molili su da se izda ferman kojim se Bosna izuzima od ukidanja janjicara. To je odbijeno,janjicari u Bosni su ukinui 1827. Nakon njihovog ukidanja pristupilo se stvaranju regularne vojske koju je Mahmud zvao Pobjedonosna Muhamedanska vojska. U Bosni ova mjera nije prihvacena. Bosanski muslimani su odbili da s eupisuju u regularnu vojsku i da napuste svoj raniji vojnicki status. Nastojanje da se pod svaku cijenu i u Bosni uvede regularna vojska politicka situacija u Bosni u vezi sa srpskim nahijama te kulminacija natagonizma izmedju bosanskih muslimana i centralnih i pokrajinskih vlasti dovede do opceg oruzanog ustanka u Bosni za autonomiju koju je vodio Gradascevic. Tek nakon sloma ovog ustanka Osmanlijama je uspjelo da pridobiju bosanske Muslimane i u Bosni obrazuje redifa-rezrvna vojska od bivsih spahija. Tada su u Bosni formirana dva alaja puka rezervne konjice. Regularne vojske nije bilo.. Ubrzo nakon toga dolazi do ukidanja kapetanija i tr
avskih posada. Da Bosnu podvrgne Tanzimatu odn. Sve sto je uspio da uspostavi djelimicno vojnu obuku ranije uspostavljene redife. Tek 1863 u Bosni dolazi do preokreta u pogledu regularne vojske i reforama uopce. U bosni je bio u zvanju kazi askera Rumelije sto mu je amo po sebi jacalo autoritet i njegovu zadatku davalo punu ozbiljnost. On ih je ubjedjivao uzimajuci kao osnovno sredstvo obavezu muslimana da se odazovu na poziv u vojsku u interesu drzave i vjere. Na sjednicama prvaka Bosne 1864. Odluceno je da se u nekim podrucjima Hercegovine osnuje posebna vrsta vojske nazvana kolokni militer dok se u svim ostalim krajevima treba da provede redovna vojna obaveza. Nakon odluke o redovnoj vojsci Dzevdet pasa poduzima mjere da ta odluka sto lakse i brze prodre u narod,on je uspio da postigne ubjedjivanjem ono sto mnogima nije uspjelo ni silom. Dakle on je u Sarajevu na vijecanjima sa bosanskim prvacima donio odluku da se u cijeloj Bosni zavodi regularna vojna obaveza da seu nahijama i kazama u sandzacima Hercegovine i Novi Pazar na granici ka C. Redovni rok sluzbe trajao je 3 godine a rezrvni 9 god. Protiv regularne vojske bunili su se Krajisnjici i kod njih je trebalo da se formira koloni militer ali su oni ubrzo prihvatili regularnu vojsku. Bosanski bataljoni' bili su formacijski rasporedjeni u sastav Druge i Trece carske armije koje su bile djelimicno stacionirane u Bosni. Treca armija je bila ugl. Komadant vojske za Bosnu sjedio je u Sarajevu. Uvodjenjem redovne vojske prestala je potreba za postojanjem bivse redife od bosanskih spahija. Kasnije za vrijeme ustanka u Hercegovini i Krajini Porta je nastojala da ove penzionirane spahije ukljuci u zandermarijske snage. Oni su odbijali cak i pod cijenom da izgube penzije,a nisu zeljeli nikakvih vojnih obaveza. Tako je u Bosni tek nakon 40 godina od zavodjenja regularne vojske prihvacena ta obaveza. Raspored snaga u Bosni:u ovo vrijeme namjesnik pokrajine nije imao nadleznost komandovanja vojnim jedinicama u ejaletu,tu duznost obavljao je poseban komadant vojske sa sjedistem u Sarajevu, on je uza se imao vojni savjet sastavljen od nekoliko visokih oficira i vojnih savjetnika. Vojskom je komadovao samostalno,nakon sto bi dobio naredbu Porte za neku akciju. Komandant vojske u Bosni za vrijeme obrazovanja vilajeta bio je divizijski general Faik pasa. Podrucje vilajeta Bosne dijelio se na osnovne zone to su Bosna Hercegovina i Novi Pazar. Za sve tri zone postojali su posebni komadanti.
Meditacija Zahvalnosti - Aki Sunce
Zahvaljujemo i Policijskoj upravi Ivanec na strpljivom praćenju naših učenika cijelom dionicom puta. On je bio duzan da organizira unutrasnju upravu u vilajetu na nacin na koji najbolje odgovara doticnom podrucju. Ljetni glazbeni kamp pripremio je organizacijski tim pod vodstvom g. Natjecat će se još ekipa u pruľanju prve pomoći te ekipa u simuliranom suđenju. Ili ce biti kao i do sada, po onoj narodnoj: TRESLA SE GORA, RODIO SE MIS? Pisao je sva akta naredaba sandzakbega otpremao ih i primajuci sve dopise i prdocavao ih sandzakbegu.
[Iskra mreza za upoznavanje|Gay oglasi Novi Pazar|Zdrava krava horoskop]
Oznake: KrscanskaSluzba.pdf
komentiraj (0) * ispiši * #
