Navijač Hajduka

četvrtak, 23.12.2010.

POLUSEZONA 2010/2011

Što reći za ovu polusezonu?! Puno se toga događalo, pa krenimo redom. Sam ulazak u sezonu je bio dosta neobičan. Nakon dugo, dugo godina, gotovo čitava momčad zajedno sa trenorom ostala je nepromijenjena u odnosu na prošlu sezonu. Istina, nije bilo ni pravih pojačanja, ali nije nam se događalo kao mnogo puta do sada da nam pojedini igrači bježe sa priprema i da je trener prisiljen na improvizaciju. Iskreno, meni je sve to slutilo na jos jednu depresivnu sezonu, u kojoj cemo se rano oprostiti i od europe i od prvenstva, te da cemo jos jednom vec u kolovozu gledati sliku tužnih navijača koji se vračaju pokisli od još jednog ranog europskog ispadanja uz nadu da će biti bolje dogodine. Tako je i krenulo. Nakon poraza od Dinama u Bukureštu od 1:3 te pokušaja uvođenja famozne „pirje“ ništa nije slutilo da će se dogoditi čudo. Ali nakon dugih godina čudo je konačno zasjalo i na Poljudu! Fenomenalna predstava u uzvratu koja će se još dugo pamtiti i prepričavati. Pobjeda 3:0 i gotovo nevjerica na stadionu kako smo nakon toliko silnih godina čekanja i patnje dočekali da pobjedimo jednog ozbiljnijeg europskog protivnika. I to na koji način! Suvereno, uz demonstraciju prave hrabre hajdučke igre. U idućem kolu, sreća nas je malo i poljubila jer smo opet izvukli Rumunje i to posrnulu Unireu koja je već dobrano grcala u financijskim problemima. Opet partija i preokret iz snova na Poljudu. Fenomenalni Ibro i krcati raspjevani stadion nosili su nas do pobjede i velikog slavlja. U uzvratu je bilo malo klimavo, ali se prošlo i nakon dosta godina dogodio se dugo isčekivani san. Pa napokon su nam u Split stigle prave europske utakmice! Je da se radi o ligi UEFA, a ne o Ligi Pravka, al svejedno, radost navijačima je bila zajamčena. Uz sve to solidno se guralo i u prvenstvu, tako da je sam početak sezone u slavljeničkoj 100. godini kluba bio zaista fascinantan. Za sve to je u najvećoj mjeri zaslužan bija šjor Špaco. Možemo ga volit ili ne volit, može nam smetat njegovo nogometno filozofiranje, može nam smetat i čuvena „pirja“ i „impostacija igre“ i „mamakade“ (izrazi koje je volio upotrebljavati) i sve šta je on izmislija, ali mu se nogometno znanje i ovaj rezultat nikakao ne mogu osporiti! Ako ništa izbacija je u prvi plan malog Vukušića i sad Hajduk prvi put nakon 1991. godine ima prvog strijelca lige na polusezoni. Je, da se mene pitalo na početku sezone i ja (a i mnogi drugi navijači) bi rađe forsira Ah. Sharbinija umisto Vukušića, ali je ispalo da je stari Špaco u bija u pravu. Sad o tom istom Vukušiću piše pola Europe, a i cijena mu je dobrano porasla. Što se tiće samog natjecanja po skupinama, u prvom kolu se dogodio dosta naivan poraz od AEK-a u Ateni, ali je odmah nakon toga usljedila fenomenalna pobjeda u zadnjim sekundama protiv Andrlechta na poljudu. Opet je Špaco postao istinski heroj. Međutim, nakon toga došlo je do očitog pada u igri. Po meni pad je usljedio ponajvišem zbog dva razloga. Prvi, jer su igrači postali zadovoljni sami sobom i došlo je promjene pristupa u igri. Počeli su igrati pod motom „lako ćemo“. Tako nas je na primjer Varteks nadigrao usred Poljuda iako smo na kraju dobili utakmicu. Drugi razlog je definitivno mali broj kvalitetnih igrača u kadru, a i ono igrača što smo imali Špaco kao da im nije vjerovao. Sljedio je očekivani poraz protiv Zenita u gostima, ali i nekoliko kikseva u prvenstvu. Doslo je do prve prave krize igre i rezultata. Nakon satanka kojeg organizira naš presjednik Svaguša sa petoricom(?!) igrača dolazi se do zaključka kako su igrači preumorni(?!) od treniranja i naravno nedugo zatim (uz osluskivanje bila navijača) sljedi ekspresni otkaz šjor Špaci. Zar smo i sumljali da se takvo što neće dogoditi? Uvik isto! Kad zaškripi rezultat, odmah minjaj trenera i rješija si sve probleme. Tužno i žalosno da se tako radi već godinama, ali tako se kupuju simpatije mase i čuva stolica. Još ću se taknit ove teme, al o tome u nastavku... Sama činjenica da je sastanak održan sa petoricom (zašto ne pred svima) igrača govori o tome kako se igrači štite kao svete krave, a da je trener samo marioneta na koju se svaljuje sav teret. Da se razumimo, nisam ja nikakav zagovornik šjor Špace na klupi Hajduka i osobno smatram da je tamo misto nekom mlađem i u nogometnom smislu modernijem, ali šjor Špaco je dao zadnji atom svoje snage (ponekad mi ga je bilo žaj i gledat onako starog i iscrpljenog) i uspija je napravit rezultat. Doveli su ga ka prijelazno rješenje, a onda kad je osvojia kup nisu ga tili maknit. Ako mu se već tad nisu tili zahvalit onda ga ni sada nisu smili potirat jer nije trener uvik kriv za sve... Nažalost nakon toga sljedi ono očekivano. Treba naći novog trenera. Jedna struja iz kluba je za Šuška, druga za Mršića, treća za stranca... I kad su već sve dogovorili sa Šuškom, odustali su u zadnji čas uz obrazloženje čoviku kako navijači nisu za njega?! Ja kao navijač ne vidim što bi to Ivo Šušak dobrog i inovativnog mogao donijeti u naš klub (bio bi vjerojatno jedan od prolaznika), ali ako su se već odlučili pozvat čovika i ponudit mu uvjete, onda je krajnje neozbiljo iz toga posla se povući i to zbog toga što ga navijači nisu htjeli. Ponovno je organizacija kluba izgledala kao „seljačka radna zadruga“, te se pokazalo da klubom vlada više struja. Nakon svih tih peripetija, ukazao nam se „gospodin“ gradonačelnik koji je sam zaključio da trener triba bit naš čovik i koji je imenovao Gorana Vučevića za privremneno rješanje. Opet se pokazalo tko je gazda (Kerum), a tko mali potrčko (Svaguša). Čak su se i navodno posvađali oko svega, no uz čašicu dvije ugodnog razgovora rješili su problem... Zamislite kakav je to predsjednik kluba koji zapravo nema ovlast u svojim rukama i koji je zapravo klasični pijun. Ne treba ni napominjati da su se tijekom ove polusezone obojica našla i u privatnim skandalima koji im i inače nisu strani. I tako se Svagi svađao na cesti u 3 ujutro dok mu se momčad vraćala nakon poraza iz Vinkovaca, a vrli gradonačelnik nam ima novih problema se ljubavnicama. Opće su poznata njihova noćarenja, opijanja i druženja sa mladim curama. Nije moje da ulazim u tuđe privatne živote, ali ako želite obnašati dužnosti kao što su gradončelnik Splita ili predsjednik Hajduka onda se morate ponašati kao uzorni i moralni građani. Jedino što me pomalo i razočaralo u cijeloj ovoj priči jest činjenica da je Vučević zapravo pod šapom Keruma. Gogi je za mene bio (nadam se da će i ostat) daleko najpozitivniji lik u cijelom klubu, ali ima bit da se ne oglušava na naredbe Keruma. Tako mu je gradonačelnik instalirao jednog od trenera u mlađim uzrasnim kategorijama (po rodijačko-prijateljskim linijama), a Gogi je to dopustio. Taj podatak me malo razočarao, no teško je znati cijelu pozadinu i tko je tu sve kriv jer ponovno imamo puno struja koje se guraju u rad kluba. Od kako je Vučević preuzeo klupu, zaredala su još tri poraza u Europi (Zenit i AEK kod kuće te Anderlecht u gostima), te promjenjivi rezultati i igra u prvenstvu. Na kraju bilanca polusezone izgleda: zaostatak od 5 bodova u odnosu na Dinamo u prvenstvu, rano ispadanje u kupu od Istre, te solidan plasman i ulazak u skupinu Lige UEFA. Zadovoljni?! Moglo je i bolje, ali definitivno i gore. Ono šta boli je da se nismo makli s mista u organizacijskom smislu. No, više o tome ću u narednom tekstu...

IGRAČI – SVETE KRAVE, KLUB – KRAVA MUZARA

Nakon 20-ak godina čiste pljačke koja se odvijala na državnoj razini napokon su i u javnost izašli svi podaci kako se to radilo. Dobar dio ljudi u našoj državi je sumnjao, a dobar dio je i znao kako se izvlačio novac. I dok su se na državnoj razini novci izvlačili tako šta su se pojedini poslovi izmišljali, a pojedini preplačivali, u klubovima se novac izvlačio na način da su se preplačivali igrači, a novac se „prao“ na relaciji razni manageri – pojedini visokopozicionirani članovi kluba (ovdje ne mislim samo na NK Hajduk). Pralo se i na druge načine, ali ovo je jedan od najlakših načina pri kojem je „sve čisto i po zakonu“. Kako to funkcionira?! Pa lipo, velika većina igrača koja dođe u klub potpisuje zaista pozamašne ugovore, a onda dobar dio tih pozamašnih ugovora završava na adresi managera istog tog igrača. Nakon toga manager dio novca „u crnim torbama“ vraća onome u klubu tko je „s malim potpisao ugovor“. Zato smo ima nekoliko godina imali i preko 60 igrača na popisu prve momčad! Bilo je puno ljudi koji su se motali u i oko kluba i koji su imali „svoje“ igrače. Preko njih se isisavala lova, a klub je služio kao krava muzara svima. I onda se ti isti licemjeri javljaju u medije i govore kako je teško voditi tako velike klubove kojima je potreban veliki godišnji proračun kako bi se osigurlo normalno vođenje kluba. Došlo je vrime da se gotovo svi hrvatski sportski klubovi „pročešljaju“, da se ispita koliko se koga platilo i tko je sve djelio novac. Na taj način će se konačno isprat gorak okus silovanja sporta u Hrvatskoj! Nakon toga tek treba krenuti u pošteniji i bolji rad koji će nam donjijeti ljepše sutra. Ako ništa kad kaznimo sve (ili veliku većinu) lupeža koji su se dosada okoristili o klub ovi budući šta dođu će itekako paziti što će i kako će raditi.

Do sada su treneri bili samo potrošna roba, a igrače se iz gore navedenih razloga tretiralo kao svete krave! Čak je i Špaco kažnjen otkazom jer su igrači na sastanku s presjednikom rekli da su preumorni od treninga?! Preumorni?! A ti isti igrači ne žele razmisliti da se umor stvara noćnim izlascima, nepravilnom prehranom (više puta su viđeni u McDonaldsa u Joker centru), svakodnevnim ispijanjem kava na suncu i sl. O svojoj (ne)profesionalnosti ni riječi, a u preteškim treninzima vide razlog svojih loših igara. Sramota s njihove strane, al još je veća sramota da im klub (na čelu s presjednikom) dopušta takve stvari. Neka se ugledaju na strane klubove u kojima igrači i do 8 sati dnevno provode u klubu. Kod nas igrač je obavezan pojaviti se na treningu (koji traje maksimalno 2 sata) i nakon toga igrač je slobodan. Treba uvesti jaku disciplinu u redove jer s obzirom kakava primanja imaju i obaveze im trebaju biti mnogo veće. Treba inzistirat na dolasku u klub najmanje sat vremena prije treninga, na obaveznom odmoru poslje treninga, obaveznom zajedničkom ručku u klubu i sličnim stvarima! I pri tom jeli se itko sića da je iti jedan igrač u bližoj hajdukovoj povijesti kažnjen zbog nediscipline?! Ja se ne mogu sitit toga... Zašto?! Upravo zato jer su svete krave...

PRORAČUN PO SEZONI

Dosta puta sam upao u raspravu sa svojim prijateljima vezano uz to kako treba funkcionirati klupski proračun i moram priznat da su mišljenja navijača dosta podjeljena. Velika većina navijača smatra da sa proračunom od ispod 10 milijuna eura klub nema što tražiti u Europi! Ja moram priznati da se s tim ne slažem. Smatram da bi se proračun kluba trebao kretati između 5 i 7 milijuna eura. Kako doći do te brojke?! Krenimo redom:
- Plaće i primanja igrača se trebaju svesti na razumne vrijednosti. Treba prestati s preplaćivanjima igrača i sa isisavanjem love preko istih.
- Igrački kadar prve momčadi (igrači pod profi ugovorom) moja brojati između 25-30 članova, nikako kao do sada da se brojka penje na broj 60
- Igrači moraju biti plaćeni po učinku u tekućoj sezoni (cijeli detaljni prikaz ovoga izračuna je opisan u mom PLANU I PROGRAMU ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK – na dnu bloga).
- Ako Dinamo može prosječno godišnje dobiti oko 45 milijuna kuna (plus još 30-ak milijuna kuna od grada Zagreba) od sponzora, onda rukovodstvo Hajduka mora osigurati barem 2 milijuna eura godišnje od sponzora.
- Milijun eura treba uprihoditi od ulaznica.
- Milijun eura treba uprihoditi od TV prava, od UEFE, od fan shopa i sličnih stvari.
- Po ovom imamo ukupno 4 milijuna eura od prihoda.
- Ako rashodi iznose između 5 i 7 milijuna eura znači da nam u blagajni nedostaje ukupno 1 do 3 milijuna eura.
- Taj novac od 1 - 3 milijuna eura bi se trebao namaknuti od prodaje igrača.
- Princip rada kluba bi trebao biti da se forsiraju igrači iz omladinske škole, plus neka ekstra pojačanja sa strane.
- Klub se mora vladati po tržišnom principu „svaki igrač je na prodaju, ali samo ako se za njega postigne dobra cijena“. Tako presdjednik kluba treba odrediti cijene za pojedine igrače. Npr. Trenutne cijene bi bile: Ibričić – 7 M eura, Vukušić – 5 M eura, Strinić – 4 M eura, An.Sharbini – 3 M eura, Tomasov – 1 M eura, J.Buljat – 0,8 M eura i sl. Ako stigne odgovarajuća ponuda pojedini igrač ide u prodaju.
- Od prodaje svakog igrača 60% od iznosa bi se slijevalo direktno u tekuće poslovanje kluba (za pokrit ovaj minus od 1 – 3 milijuna eura), dok bi se 35% sredstava izdvajalo za pronalaženje i kupovinu igrača na pozicijama na kojima smo deficitarni.
- Za tako nešto nam je potrebna kvalitetna skaut služba koja bi već unaprijed znala kako naći zamjene za igrače koji odu (zamjene se mogu naći i u svom omaldinskom pogonu).
- Preostalih 5 % bi se dijelilo svim zaposlenicima kluba (rukovodećem tijelu, svim trenerima, svim zaposlenicima, svakom u određenom iznosu) kako bi se podigla motivacija za radom (ovdje bi trebalo napraviti posebni dokument o načinu raspodjele kako se isti ne bi zloupotrebljavao).
- Prihodi od prodaje igrača bi u načelu trebali godišnje osigurati klubu oko 8 milijuna eura. Od toga bi se 4.8 milijuna eura slilo u poslovne rashode (kako smo rekli da se pokrije rupa od 1-3 milijuna eura), 2.8 milijuna eura bi se iskoristilo za (pametno) popunjavanje kadra, dok bi se 400 tisuća eura dijelilo zaposlenicima kao dodatna motivacija za (pošteni) posao.
- Primjećujemo da je ovih 4.8 milijuna eura puno veće od ovih 1-3 milijuna za koliko smo kratki. Znači da bi klub na godišnjoj razini bio u plusu za između 1.8 i 3.8 milijuna eura. Taj novac bi se namjenski skupljao za izgradnju kampa o kojoj sam isto tako pričao u svome PLANU I PROGRAMU ZA OZDRAVLJENJE NK HAJDUK.
- Da se mene ka običnog navijača pita, da nam dođu gore navedene ponude i za Ibričića i za Vukušića i za Strinića i za Sharbinija ja bi ih sve proda, na njima zaradija 19 M eura, 35 % od toga ulozija u pojačanja, 5% bi da radnoj zajednici, sa nekoliko milijuna bi pokrija rupe u proracunu, dok bi sa 10 M eura krenija u izgradnju kampa za sve buduće rezultate. Je, kratkoročo bi to značilo slabije rezultate jer bi nam svi ponajbolji igrači otišli, ali dugoročno bismo puno dobili. U tome i vidim jedan od glavnih problema jer se svaka dosadašnja uprava željela jedino kratkoročno obvezat i dodvorit publici, niko nije mislija na daljnju budućnost.
- Naravno, sve ove brojke su podložne promjenama i ovaj proračuna je sklepan onako na brzinu, ali osnovni koncept je tu.

SKAUT SLUŽBA – A ŠTA JE TO?!

Nisam sklon nasilju i grozim se svakoj pomisli da bi se nasiljem trebalo izborit za nešto, ali jedan nedavan događaj koji se zbio nakon utakmice s AEK-om dovoljno govori o stanju u klubu. Napadnut je jedan od skauta kluba, gospodin Dražen Frfa Mužinić, jedan od većih igrača u klupskoj povijesti (tako kažu, nisam ga imao prilike i osobno pogledati) i kakva je bila reakcija kluba?! Da je klub iti malo normalan i da stoji iza rada svoga djelatnika onda bi diga uzbuna na sva zvona, momke koji su ga napali bi društvo osudilo i nikome nikada napamet više ne bi palo da se takvo što dogodi. Ponavljam još jednom, osobno najoštrije osuđujem napad na gospodina Mužinića, ali mora se i on zapitati zašto se to dogodilo?! Iskreno, tko sam je da sudim njegov rad u klubu?! Ja mogu davati paušalne ocjene njegova rada na temelju onoga što saznam i vidim, ali generalno sa 100% sigurnošću ga ne mogu optužiti za nerad. Međutim, jasno je da skaut služba praktički ne funkcionira i da su on i gospodin Džoni u toj službi već čitav niz godina. Znači, ili dotični dvojac jednostavno ne radi svoj posao kako treba ili netko u klubu opstruira njihov rad. Ako pak netko opstruira njihov rad onda su oni dužni izač u novine i javno iznijeti sve svoje probleme i stvari koje ih muče. A oni muče, uredno im kapa u novčanik pristojna lova, skaut služba praktično ne postoji i onda kad ih se optuži za loš rad onda daju opravdanja tipa „dica više ne igraju na balun na igralištima nego igraju doma play station i sl“. Takva opravdanja prodajite nekome drugome, a ne nama navijačima! Ako niste svjesni onda ste upravo Vi, gospodine Mužiniću, zaduženi za to da obiđete sve osnovne škole u gradu i da tu istu dicu potaknete da dođu trenirati u klub. Onda se Vi gospodine Mužiniću krivi što su Modrić, Vrsaljko i Mandžukić pokucali na vrata Poljuda i ispred tih istih vrata su i ostali. Ako slučajno niste krivi za to, onda izađite javno i objasnite svaki slučaj. Objasnite i to kojega ste Vi to igrača doveli u klub u sve ovo vrijeme koliko ste skaut kluba. Dopuštam za pravo da upirem prstom u krivu osobu, ali vi ste dužni objesniti ljudima (prije svega dioničarima) što vi to svih ovih godina radite u klubu i zašto uredno primate plaću...
Još se u ovoj polusezoni (po rodbinskim vezama) imenovao gospodin Matković (u čije stručno znanje ne ulazim, zet mu je direktor Grbić) za šefa skaut službe?! Za sefa čega kad skaut služba praktički i ne postoji... I slažem se sa gospodinom Vučevićem koji javno proziva skaut službu za (dosadašnji) nerad. Pa kad pogledamo samo juniorsku tablicu prve HNL vidimo da se juniori Splita nalaze ispred juniora Hajduka. Svaka čast Splitovcima, ali to dovoljno jasno govori o stanju u našem klubu... I ne mislim pri tom da omladinska škola ne radi dobro, već da se u gradu Splitu mogla napravit puno bolja selekcija u omladinskim selekcijama Hajduka (drugim rječima najbolji juniori Splita su trebali nosit „bili“ dres, netko ih je treba pozvat u Hajduka). Tribat će Vučeviću i ekipi puno godina da pročiste nerad i sve ono što je vladalo omaldinskim pogonom...

ANDRIJAŠEVIĆ – ADEMI

Gledajući ova dva igrača na Europskom prvenstvu mladih dalo se zakljucit da se radi o otprilike istom kalibru igrača. Pohavle u medijima, zainteresiranost stranih skauta i sl. I dok se Ademi u potpunosti ustalio u prvoj momcadi Dinama (uz dosta amplituda u formi što je normalno za mladog igrača), naš Andrijašević je dobivao minute na kapaljku. Previše površno poznajem našeg igrača da bih ulazio u dublju analizu, ali kako je moguće da klub kupi igrača tipa Bulkua i da na taj način praktički zatvori vrata svome maldom i talentiranom igraču. Da se razumimo, protiv Bulkua nemam ništa osobno. Čovik se pošteno bori sa svoj dres i daje sve od sebe, ali da nam takav (limitiran) igrač oduzima minutažu igraču iz vlastitog inkubatora, to je za mene nedopustivo! Triba gurat dicu iz svog dvora, a igrači koje se dovede sa strane trebaju posjedovat ekstra klasu i trebaju biti barem upola bolji od kadra iz omladinske škole. Dok to pravilo ne zaživi u klubu neće biti značajnijeg napretka.

SLUCAJ BREZOVEC

Ovo je još jedan slučaj u kojem se pokazalo kako danas (ne)funkcionira NK Hajduk. Mogli su preko noći kupiti jednog vrlo dobrog igrača besplatno (čovjek je imao „slobodne papire“ jer ga Varteks nije plaćao), ali je posao zapeo. Prvo su kontaktirali čovjeka (navodno predsjednik Svaguša), pa mu se iza toga više nisu javljali. Brezovec sam izjavi da nije „tri noći spavao“ zbog tog poziva, a onda mu se više niti ne jave?! Katastrofa od upravljanja klubom! Ne ulazim u to jeli Brezovec dovoljno dobar igrač za Hajduk, odgovor na to pitanje bi trebala dati struka, ali ako je struka dala zeleno svjetlo, onda se takav posao treba dogovoriti unutar 24 sata (naravno ako se klub i igrač dogovore oko uvjeta). Ovako klub ispada smješan, prvo pokazuje interes pa se više ne javlja. Slično je bilo i sa dolaskom Jurice Vranješa. Opet ne ulazim u to da li se trabalo dovesti dotičnog igrača, ali pozivati ga pa mu se više ne javljati jako je neozbiljo od strane kluba.


ZAŠTO JE JOŠKO SVAGUŠA POSTAO PREDSJEDNIK HAJDUKA?


Prvo, žalostan je način samog odabira predsjednika jednog tako bitnog i uglednog kluba kao što je NK Hajduk. Svi znamo da je grad Split trenutno većinski dioničar NK Hajduk i da je grad u stvari trebao odabrati čovjeka koji će obnašati dužnost predsjednika kluba. Tužno i žalosno je da gradonačelnik Kerum uzima sebi za pravo da na takvo mjesto postavlja Svagušu samo zato što su prijatelji, uz obrazloženje da je dotični sposoban. Sposoban jer je do sada uspješno vodio svoju pekaru?! Jadna nam majka kad „trgovac“ vodi grad, a „pekar“ vodi jedno od važnijih društava u gradu. Nisu škola i fakultet mjerilo za uspjeh, ali šta je previše, previše je... No pođimo od motiva koji su naveli Svagušu da se uopće kandidira za predsjednika kluba. Ja bih tu stavio samo dvije stvari kao glavni njegov motiv, a to su moć i novac. I Kerum i Svaguša predstavljaju čisti primjer kako dva čovjeka „sa sela i bez škole“ koja su iz ničega stekla relativno veliko materijalno bogatstvo se s istim ne znaju nositi. Novac i „slava“ otrgli su ih od vlastitih obitelji. Izlasci i noćarenja, opijanja i lake
djevojke postali su njihova svakodnevnica. U početku su o tome kružile samo ulične priče, no pokazalo se da su ulične priče itekako istinite. Po meni Svaguša i je postao predsjednikom samo da osjeti moć... Drugi razlog je to da je isti ušao u Hajduk i da „digne“ dobru lovu prilikom transfera pojedinih igrača (zato i je Šurjak na početku uguran u klub, on je već „provjeren“ igrač). Gledamo li isključivo do sada njegov rad postavlja se pitanje što je to dobrog on napravio? Kakve je zapravo ciljeve sebi postavio kad je došao na mjesto predsjednika kluba? Što se to u klubu popravilo za razliku od prije? Odgovor je da se napravilo jako malo i ništa u organizacijskom pomaku, a pojam plana i programa takav čovjek zapravo i ne poznaje. On bi možda i htio nešto pozitivno napraviti, ali jednostavno ne zna kako! Nema viziju, nema strategiju... Rezultatski gledano, napravio je dosta ako gledamo isključivo europske nastupe. No, tu nas je zapravo poljubila i sreća koja nas je svih ovih godina zaobilazila u širokom luku... Da se vratimo na novac kao drugi motiv njegova dolaska. Mora mu se priznat jedna stvar, a to je da je do sada relativno pošteno (u usporedbi s drugima) radio u klubu (barem kada su u pitanju transferi igrača). Istina je da do sada nije uzimao novac (ako izuzmemo ulične priče da je transfer Cernata u Tursku obavljen „ispod stola“ jer za to ne postoje dokazi), ali je za to itekako dobro pripremio teren. Podsjećam još jednom da je Ibričić imao ugovor koji mu je garantirao primanja od 120 tisuća eura godišnje. U jeku Ibrinih sjajnih igara u klubu lukavi Svaguša mu je ponudio novi ugovor koji mu garantira primanja u iznosu od 250 tisuća eura godišnje plus 20% od iznosa transfera (preciznije: iznos transfera umanjen za oko 2,5 milijuna eura koliko je do sada u Ibričića Hajduk uložio se dijeli u omjeru 80 : 20)! I to sve mu nudi godinu i po prije isteka prvog ugovora. Što se tiče prvog dijela, a to je povećanje sa 120 na 250 tisuća eura to je sasvim u redu, ali davati „igraču“ 20% od idućeg transfera je direktno oštećenje kluba i to za višemilijunski iznos! Ja kao mali dioničar smatram da bi se zbog toga trebala podići prijava protiv dotičnog predsjednika jer je direktno i namjerno oštetio klub! Ako se Ibro proda u inozemstvo za otprilike 7,5 milijuna eura, prema postojećem ugovoru Hajduku će od toga pripasti oko 6,5 milijuna eura, a „Ibri“ 1 milijun eura. Zašto sam ovo Ibri stavio u navodnike?! Pa zato jer je taj novac trebao biti podijeljen na relaciji Ibrin menađer – Svaguša (a možda s njim i Kerum) – i možda sam igrač. Tužno i žalosno, ali istinito! E, možda bi tako i bilo da nije došlo do obrata. Od jednom se Kerum „sjetio“ da Svaguša više nije dobar predsjednik jer se kako on kaže „sliza s novinarima i navijačima šta je znak da dobro ne radi“ i odlučio je smjeniti Svagušu. Naravno, to može nekom drugom prodavat za istinu. Istina je da je taj isti Svaguša smijenjen zbog privatnog odnosa („lajanja“ u javnosti da Kerumu sluzi kao jamac), a ne zbog lošeg rada. I sad nam gradonačalnik prodaje priču da će biti raspisan javni natječaj za novog presjednika i sl. Je, bit će danas raspisan natječaj, a već sutra će grad prodati večinski paket i onda ćemo za mjesec dana opet birat novog (ali ovaj put ne grad, nego većinski dioničar) presjednika. Koji cirkus ljudi moji...
Za nas navijače je sva sreća da je grad u financijskom deficitu od oko 220 milijuna kuna za ovu godinu pa će se najvjerojatnije uskoro odlučiti za prodaju paketa dionica (od oko 80 milijuna kuna). Nadajmo se da će nam to donijeti novog vlasnika koji će klub postaviti na zdrave noge. No o tome više u jednom od sljedećih poglavlja. Pri tome još moram naglasit da nas gradonačelnik bezočno laže kako će tih istih 80 milijuna kuna uložiti u druge sportske klubove u gradu. Neće jer mu je rupa u proračunu prevelika! A da rupe u proračunu nema ne bi se on tek tako odrekao vlasništva nad klubom i postavljanja svojih pobočnika za predsjednike kluba. Previše mu je to važna uloga, a Hajduk se svih ovih godina pokazao kao i više nego kvalitetna krava muzara.


HNS – MARKOVIĆ vs. ŠTIMAC

Samo jedna riječ moze opisati izbor za novog predsjednika HNS-a, a to je SRAMOTA! Kako sramota za sve ljude koji su sudjelovali na sjednici, tako i sramota za sve ljude koji sudjeluju u hrvatskom nogometu. I sama predizborna utrka za predsjednika je protekla u dosta mučnom tonu (svađe, teške riječi, lobiranja na razne načine), ali ono što se dogodilo na samoj skupštini je van svake civilizacijske norme. No u svemu tome dogodilo se i nešto dobro, a to je da se pokazalo kakvi su to zapravo ljudi, koliko su primitivni, koliko su željni moći i novca i zapravo ono najvaznije, koliko je HNS zapravo jedna teška kriminalna organizacija!
Marković – To je osoba o kojoj je suvišno trošiti riječi. Starac bez imalo morala, nesposoban, nekomunikativan, isključivih stavova... I kao takav ukupno je 12 godina na vlasti. Vrlo brzo je shvatio da Prvu ligu treba praktički razdvojiti od rada HNS-a i to na način da je osnovana Udruga prvoligaša. Tu udrugu neposredno kontrolira Zdravko Mamić, koji jednako tako kontrolira suce i sve ono što može utjecati na konačni rezultat prve Hrvatske nogometne lige. Uz to što je Dinamo trenutno nesporno najbolji klub u državi, na ovaj način se gospodin Mamić i doslovno zaštitio da mu titula svake godine uredno stiže u Maksimir. Ako se netko rezultatski i približi Dinamu onda će jezičac na vagi dati njegov jaki lobi i utjecaj na suce, delegate i sl. Znači napravljena je podjela, Markoviću reprezentacija i svi ugovori oko nje, a Mamiću sve što se veže uz prvu HNL. Na taj način Marković kontrolira veliku količinu sponzorskog novca vezanog uz reprezentaciju, dok Mamić ima osigurane naslove prvaka Hrvatske, te izlazak Dinama u Europu svake godine. Isto tako, svaki izbornik koji je izabran na čelo reprezentacije je dužan gurati sve one Dinamove igrače koji su potencijalno dobri da se na njima ostvari unosan europski transfer. Pri tom naravno, veliku većinu tih transfera odrađuje sin gospodina Mamića i to uz pozamašnu proviziju. I pri tom se naravno gospodin Mamić ograđuje od svega ovoga javno navodeći da na niti jednom transferu nije zaradio niti kunu i da sva lova ide Dinamu. Sama ta izjava je u potpunosti točna i mora mu se priznati da je odličan trgovac, ali to ga ne amnestira da bude u sukobu interesa jer preko sinove agencije direktno pere novac. Pri tom da i ne naglašavam da sa nekim igračima on ima direktne lihvarske ugovore (Eudurdo da Silva, 20% od svih njegovih primanja ide upravo gospodinu Mamiću), a samo se rijetki igrači odluče s tim izači u javnost. I pri tom je opet gospodin Mamić u pravu kada kaže da je on uložio u dosta igrača na kojima je izgubio novac (želeći sebe prikazati kao dobrotvora i kao čovjeka koji je rizično uložio novac), ali ne shvaća da bi on kao izvršni dopresjednik NK Dinamo trebao biti u potpunosti distanciran od bilo kakvih managerskih akcija (kako on sam tako i svi ljudi njemu bliski). Do sada su mu te stvari prolazile jer smo živili u državi kakvoj smo živjeli, ali počele su napokon padati glave pa bi na pladanj uskoro mogla pasti i njegova... I naravno u ovom lobiju nikako ne treba zaboraviti gospodina Srebrića koji bi obojici rekao samo jedno, a to je ČESTITAM! Taj starac ne zna upaliti racunalo, a jos uvijek je tajnik saveza. Slizan sa gore navedenima vječno će ostati uz njih i dok oni traju trajat će i on. Ulazak Davora Šukera u taj klan ne bih komentirao. Mogao bih sada navoditi razloge koje sam pročitao u medijima, ali ne bih htio govoriti kontra čovjeka bez argumenata mada i sama činjenica da je spreman uči s njima u „deal“ dovoljno govori. O braći Žužul sam već pisao, preciznije rečeno pisao sam o njihovom ulasku u RNK Split pod pokroviteljstvom dr. Ive Sanadera. Sada su još jednom pokazali svoje lice stavši na stranu gospode Markovića i Mamića (još se ne zna zbog čega) i na taj način su izravno donjeli galsove Markoviću (jer su glasovima braće Žužul izabrani predstavnici Udruge prvoligaša Laljak i Špehar koji su i javno podrzali Vlatka). Baš se pitam šta na sve to imaju reći gospodin Nenad Pralija i gospodin Milorad Bibić Mosor koji su ima par mjeseci javno plakali kako ih je sudac pokrao u utakmici Split – Dinamo i kako je za to Mamić kriv (njegov utjecaj na suce). Sada su njihovi šefovi (braća Žužul) stali na stranu tog istog Mamića, a niti jedan od njih se nije oglasio?! Što reći na to?! Najbolje ništa, jer tko progovori protiv moćnika biva gurnut sa strane i ostaje bez posla i zato je šutnja zlato. Ja ih razumin, ali neka i oni razume mene... Da i ne pričam da su se ti isti Žužuli intenzivno družili sa Štimcem koji je uredno posječivao njihove kancelarije kada je bio u kombinacijama da postane trener RNK Splita još podkraj prošle sezone (jadni Tonči Bašić tada još i nije znao da mu se radilo iza leđa). Još zaboravih spomenuti iznose koje je NK Dinamo primio u posljednje 4 godine : 358 milijuna kuna od transfera, 189,6 milijuna kuna od sponzora, 110 miljuna kuna od grada itd. Ogroman novac koji je u rukama ponajviše gospodina Mamića i njegovog rukovođenja. Dovoljno da „masina za pranje rublja“ dobro odradi dio svog posla. Zamislite da je grad Zagreb direktno dao Dinamu 110 milijuna kuna u četiri godine. Znači udruga građana Dinamo je od grada direktno dobila 110 milijuna kuna!!! Postavlja se jasno pitanje da li i druge udruge građana dobijaju tako veliki novac od grada? Nije moje da se miješam, ali nitko ne bi davao tako lako nekome novac, a da tamo „mašina dobro ne pere“ i da mu se dio novca privatno ne vrati u džep. Nazalost svjedoci smo da je proteklih 20 godina država funkcionirala na tom principu i da to pojedini močnici smatraju normalnim ponašanjem, a ne kaznenim djelom. Vrijeme je da se ispitaju svi poslovi oko HNS-a (sponzorski ugovori i provizije), Dinama, Hajduka i svih sportskih klubova. Treba se početi od najvećih, trebaju se ustvrditi sukobi interesa, parnja novca i sve slično tome. Pri tome ne bih zaobišao ni našeg Hajduka kojemu je premijer Sanader osigurao oko 200-njak milijona kuna sponzorskih ugovora tijekom svoje vladavine. Gotovo je za ne povjerovati da i tu nije radila praonica. Radila je i to sigurno, samo određene institucije trebaju obraditi preplaćivanja igrača (koji su onda uredno vraćali „porez“ vodećim ljudima u klubu i sl). Ma da se razumimo, ne mislim je da su svi vodeći ljudi u svim klubovim bili korumpirani jer izjednačavanje krivnje na sve nikako nije dobro, ali da je dobar dio njih bija podmazan to svi itekakao dobro znamo. Vrime je da se država obračuna sa kriminalom i u sportu jer je on tamo duboko ukorijenjen, a gore navedeni ljudi su mu omogućili da tamo i pusti korijene. Nikako se ne smije stati na akciji OFFSIDE koja je isto tako potvrdila ono što su svi već znali, a to je da je namještanje utakmica u HNL-u bila već dugo ustaljena praksa i rezultati te akcije nisu u nogometnom krugu nikoga posebno iznenadili. Vrime je da se krene u čistku! I za kraj kako ne spomenuti dvije osobe koje su pokazale sav nerad u HNS-u, a to su Robin Bokšić i Saša Paulin. Prvi se komodno uvukao u savez, a da se pri tom nisu uopće znali da li je to UEFA-in čovjek, dok drugi „nudi“ 42 milijuna eura za gradnju kampova, a onda gospodin Marković na predstavljanju svoga plana goovri kako su osigurana sredstva za granju kampa?! Potpuna katastrofa od sposobnosti i uptravljanja saveza! Mogao ga je tako bilo tko nazvati i ponuditi mu „osigurana“ sredstva... Katastrofa!
Jos samo malo da potkrijepim kako Mamić kontrolira cijeli hrvatski nogometni milje:
1. Slučaj Anas Sharbini – Na početku sezone kada je Hajduk bio u uzlaznoj putanji, kada su rezultati zaista bili impresivni i kada Dinamu nije bilo svejedno, dogodio se slučaj Sharbini. Prvi put u povijesti igrač je (zasluženo) kažnjen zbog udaranja protivničkog igrača no postavlja se jasno pitanje zašto je taj presedan uveden upravo tada. Maminjo je ponovno pokazao koliko je moćan i kakav utjecaj ima. Naravno, kad je taj isti Mamić sudjelovao u incidentu na Kantridi (pokazivanje „bosanskog grba“ navijačima Rijeke) pri čemu su to jednako tako zabilježile kamere isti je prošao bez ikakve kazne. Tko se smije dirati u takvog bossa?! Tuga i tragedija HNL-a koja traje i traje.
2. Slučaj Brezovec – Mamić kupuje Brezoveca za 250 tisuća eura i tako spašava NK Varteks od teškog financijskog kraha. I što je tu sporno?! Pa sporno je to što je tog isto Brezoveca mogao kupiti potpuno besplatno jer dotični ima „slobodne papire“ jer ga NK Varteks nije plaćao. Tako ispada da se sa tih 250 tisuća eura indirektno platio glas za Markovića. Još jedna tužna istina u hrvatskom nogometu... I naravno nitko od nadležnih institucija nije ispitao ovaj javni slučaj. Još jedan slučaj „sve je čisto“ na hrvatski način.
3. LIGA 16 – Možda i najgori od svih ovih slučajeva koji ocrtava potpuni amoral u našem nogometu jest slučaj „liga 16“. Prije početka ove kampanje za presjednika HNS-a Mamić je već u potpunosti progurao svoju ideju da se prva liga dogodine svede na 12, a za dvije godine na 10 klubova. To je bila praktički gotova stvar. Međutim, kad je počela kampanja shvatio je da bi guranjem tog svog nauma praktički Vlatko Marković izgubio dva glasa (koja bi se pokazala i presudnim) od udruge prvoligaša i onad isti dvojac odjednom pristaje ponovno na ligu 16! Klasični primjer trgovine! I onda će nam ti isti Marković i Mamić pričati o moralu i sličnim stvarima. Koja nakupina ljudskog šljama! A i ovi iz udruge prvoligaša nemaju ništa u glavi jer sada kada je izabran Marković praktički su samo za jednu godinu prolongirali odgodu smanjivanja lige... Opet će bit kako dr. Maminjo kaže.

Štimac – Veliki igrač i poznavatelj nogometa. Mlad, komunikativan i jakog garda. S druge strane, čovjek upitne prošlosti i morala. Sudjelovao u nekoliko afera, povezan se raznim likovima. Kladionice, menađerski posao (službeno ga prebacio na brata), mijenjenje poslova svako malo (trener, sportski direktor, presjednik Udruge prvoligaša)... Puno pluseva, ali i puno minuseva... Drago mi je bilo pročitati interviju u kojem kaže da je shvatio da je u prošlosti dosta griješio i da je spreman raditi na uklanjanju svoji mana. Da mu povjerujem? Teško. A zašto teško? Pa zato što mu je na toj istoj sjednici desna ruka Reno Sinovčić! Igore, ako stvarno želiš napraviti promjene u HNS-u i ako zaista želiš biti pozitivna osoba onda se okruži osobama kojima i mi obični navijači možemo vjerovati. Do tada, teško da će ti se vjerovati... No da se razumimo, između ove dvije osobe svakako bih na mjestu predsjednika HNS-a volio vidjeti Štimca, ako ništa drugo onda da bar pozove odgovorne institucije da pročešljaju paprire HNS-a pa da vidimo da li se zakonito radilo proteklih 12 godina... I zato se nadam da će izbori biti ponovljeni i da će ishod biti drugačiji...

Bilić i Asanović – Je da im je Vlatko Marković poslodavac, ali njihovo priklanjanje istome osobno zbilja ne podržavam. I Bilić i Asanović moraju znati koliko Split (s razlogom) ne voli Markovića i koliko su ovaj grad i NK Hajduk zapravo oštećeni svih ovih godina kako neigranjem reprezentacije u Splitu tako i silovanjem Markovića / Mamića prema NK Hajduk. Reprezentacija je odavno prestala bit reprezentacija, potpunije zvuči kad je zovemo repka jer to u potpunosti govori o njoj. Nane i Asane, ja Vas ka navijač Hajduka izrazito cijenim ka osobe, ka igrače i ka trenere, ali pripazite kako se ponašate i na zaboravite iz kojeg grada potičete i iz kojeg kluba ste ponikli. Javno stajati na stranu Markovića i Mamića sami odabirete antipatiju svih istinskih navijača Hajduka. Kratko i jasno, ne triba Vam to...

NK HAJDUK – KAKO DALJE

Ipak, možda se u svemu ovome dogodi i jedna dobra stvar, a to je da će se grad najvjerojatnije rješiti večinskog paketa dionica Hajduk d.d. i na taj način bi napokon neka privatna osoba mogla preuzeti potpunu kontrolu nad klubom. No to donosi i neke nedostatke. Koje? Do detalja ću u narednim točkama. No, svakako je bolje to nego da gradonačelnik (u ovom slučaju Kerum, a sutra neki desni ili lijevi političar) pokušava svoje interese ostvarivati preko kluba.

Postoje dva scenarija:

1. Grad prodaje svoj većinski paket i dobivamo konačno većinskog vlasnika NK Hajduk. Osoba koja dođe na to mjesto praktički će sama postavljati svoje ljude koji će voditi klub i praktički će sama sebi odgovarati za svoj rad. Sve što mi mali dioničari u tom slučaju možemo napraviti je da tu istu osobu kontroliramo da ne „pere“ novac preplačivanjem ugovora igračima i sl. U svemu ostalome toj osobi (ako do ovakvog raspleta dodje) moramo u potpunosti vjerovati i zaželiti joj da što bolje, trensparentnije i uspješnije brodi našim Hajdukom i da nam u budućnosti podari što više rezultatske sreće.
2. Grad ostavlja većinski paket dionica u svom valsništvu. Raspušta se sadašnja garnitura ljudi. Raspisuje se javni natječaj za predsjednika kluba. Izabire se najbolja osoba koja zadovoljava sve točke KODEKSA i ona sama sebi bira najbliže suradnike. Nadzorni odbor je tu da kontrolira rad takve uprave. Kako stvari sada stoje gradonačelnik Kerum se konačno urazumio i ima bit de će omogućit ovakav postupak. Iako nam je dosta puta držao figu u džepu, ako se ovo uistinu i provede (bez zakulisnih igara) ja mu prvi „skidam kapu“. Kako sam ga u gornjem dijelu teksta „oprao“ tako ću ga ovdje i pohvaliti ako ovo zaista i napravi. Ovdje ima jedna bitna stavka. Ako se uprava izabere na ovaj način, onda treba pustiti upravu na čelu sa predsjednikom da neovisno radi (gradonačelnik i ini joj se ne smiju miješati u posao) i treba se birati predsjedništvo na najmanje četverogodišnji mandat. Svaki potencijalni presjednik bi bio dužan prije početka obnašanja svoje dužnosti javno iznijeti svoj plan i program za razvoj Hajduka tijekom svoje vladavine.

Postoji i opcija da se dionice prodaju nama navijačima. Iskreno, to bi možda i bilo najbolje, ali upitan je odaziv tih isti navijača (čast pojednicima), a mislim da Kerum to i neće dopustiti.
Kako god bilo ne dao Bog da nam se više događa da se politika upliće u rad kluba. Dosta nam je više 20 godišnje tiranije kako u klubu tako i u državi. Došlo je vrime da se ljudska kvaliteta i sposobnost vrednuju i da se na prave pozicije postave sposobni (a ne podobni ljudi). I neka se više nikad ne ponovi slučaj da nam predsjednik postane osoba poput Joška Svaguše (protiv kojeg nemam ništa osobno) samo zato što je prijatelj od gradonačelnika. Da ne govorim o njegovoj (ne)elokventnosti i čuvenom uvodnom govoru koji završava s rečenicom „samo se mačka slučajno okoti“. A i za voditi takav klub treba imati pravi tim ljudi kojima možete beskrajno vjerovati. On taj tim nije imao, niti ga je sam slagao... Upravo to će biti problem idućem presjedniku, kako se riješiti svih uhljeba u klubu. Klubu je prije svega potrebna kompletna reorganizacija (ne u svim segmentima, ali u djelovima da, npr. reorganizacija skaut službe) i sistematizacija radnih mjesta.

Novi presjednik koji dođe MORA izabrati trenera i stručni stožer od povjerenja! Trener koji god on to bio treba dobiti višegodišnje povjerenje i NE SMIJE ga se micat nakon nekoliko lošijih utakmica. Dosadašnji princip dodvoravanja navijačima sa smjenom trenera jednostavno treba prestati i treba se čovjeku dati povjerenje u dugoročan rad! Zar Sir Alex Ferguson dobije otkaz kad izgubi nekoliko utakmica?! Ili Arsene Wenger?! Sjećam se sezone kada je Shaktar osvojio Ligu UEFA. Na početku prvenstva imali su nekoliko uzastopnih poraza, ništa im nije polazilo od ruke. Navijači su tražili da se trener Mircea Lucescu makne, no gazda Ahmentov se nije dao smesti. Ostavio je trenera na klupi i u istoj toj sezoni je taj isti trener osvojio Ligu UEFA-e, a ove godine je uveo Shaktar u osminu finala Lige prvaka. Ne kažem da trener treba biti sveta krava i da ga se treba štititi pod svaku cijenu, ali da bi trebalo realno sagledati gdje je krivnja to bi svakako trebalo u budućnosti raditi. Treba vidit na kome je krivica, na presjedniku, na sportskom direktoru, na skautima, na treneru ili na igračima. Dok se sve bude slamalo samo i isključivo preko leđa trenera do tad nam nema pomaka.

KODEKS – VELIKO HVALA TORCIDI!

Jedna velika i dobra stvar koja se dogodila tijekom ove polusezone jest usvajanje KODEKSA! Nakon duge i teške borbe kodeks je na kraju i usvojen. Da se razumimo, u svakoj normalnoj državi, u svakom normalnom društvu, u svakoj normalnoj kompaniji kodeks bi trebao biti nešto što se automatski podrazumjeva. Na žalost živimo u društvu kakvom živimo i koje omogućava da svakakvi ljudi vode glavne kompanije i dionička društa. U nadi da se takve stvari više neće doađati u budućnosti usvajanje kodeksa je vrlo pozitivna stvar i svakako treba odati veliko priznanje i Žanu Ojdaniću i Stipi Lekiću i svim navijačima Hajduka (odnosno svim navijačima - dioničarima) koji su inzistirali na tome. Međutim, samo usvajanje kodeksa znači i dužnost svih malih dioničara da u budučnosti inzistiraju na njegovom provođenju. I opet da se razumimo i kad dođe osoba koja zadovoljava sve uvjete kodeksa nije nam to garancija da će ta osoba raditi pošteno i da će ta osoba biti sposobna voditi klub kao što je Hajduk, ali će se bar donekle eliminirati krug ljudi kojima apsolutno nije mjesto da se nađu na jednoj tako odgovornoj funkciji kao što je presjednik kluba.

KODEKS NAVIJANJA

Usvajanjem kodeksa Torcida je napravila veliku stvar u pogledu normalizacije budućeg rada u klubu, ali je sama sebi na svoja leđa jednako tako postavila jedan uteg kojeg će dosta teško (ali ja se nadam i uspješno) nostiti. Uteg?! Uteg se sastoji u tome što ako od nekog tražiš da usvoji kodeks, onda treba definirati i kodeks svog ponašanja! Svjedoci smo da je NK Hajduk platio vrlo velike svote novca kako UEFA-i tako i HNS-u zbog razno raznih bakljada, prekida utakmica i sličnih stvari. Je, meni ka običnom navijaču je lipo vidit kad „gori“ sjever, kad se stvara ludnica na stadionu (ludnica južnjačkog tipa i sl.), kad nastaje kolektivni delirij, ali pravila su jasna: klub za svaku baklju mora platit toliko i toliko, za svako hukanje toliko i toliko i sl. I što sad? Torcida jednostavno mora prihvatit takva pravila ponašanja da ni na koji način financijski ne oštećuje svoj klub (ma koliko joj se ta pravila ne sviđala), te treba napisat pravilnik svoga ponašanja. Svima je jasno da unutar Torcide postoji više frakcija i da je velika većina navijača spremna prihvatit ovakvo nešto, ali kako se „obračunati“ sa onim najekstremnijima? To Torcida mora riješiti unutar sebe i to neće biti lako za sprovesti... I da se razumimo, kodeks navijanja isto tako ne smije biti mrtvo slovo na papiru kao ni KODEKS jer ako se formalno sprovedu takve stvari, a da se u praksi ne primjene onda sve ovo nema smisla. Da se slikovito izrazim, Torcida treba „držat za muda“ predsjednika kluba (u pogledu primjene KODEKSA), a presjednik kluba treba tražit od Torcide da u potpunosti „iskontrolira“ svoje redove i primjeni svoj KODEKS NAVIJANJA (financijske kazne klubu mogu biti jasno mjerilo primjene kodeksa navijanja). Ako se i jedna i druga strana budu držale reda onda ćemo imati „čist račun i dugu ljubav“.
Da budem još malo jasniji nije dovoljno da se pojedini predstavnik Torcide oglasi prije svake velike utakmice riječima „apeliramo na sve da se na bacaju baklje i slično“ jer je svima jasno kako se i preko koga te iste baklje unose na stadion i sl.
Pojednostavljeno, budući presjednik kluba (i svi njegovi suradnici) trebaju raditi po Kodeksu i ukoliko se njihov rad pokaže poštenim i pravednim, onda i Torcida sa svoje strane treba napravit korak više u organizacijskom smislu i treba se obračunati sa svim svojim „negativnim“ članovima. Da nam se ne ponavljaju Bruxelles-i i slične stvari i da nam ne visi uvijek mač suspenzije nad glavom.

PARADOKS HNL-a – PRVI DIO 18 KOLA, A DRUGI 12

Ovo je samo jedan od primjera loše vođene lige. Postavlja se jasno pitanje zašto prva HNL ima 18 kola u jesenskom, a 12 u proljetnom dijelu a da pri tiom na kraju sezone nemamo ni Europsko ni Svjetsko nogometno prvenstvo?! Krajnje čudna odluka. Tako ispada da je Hajduk odigrao 18 prvenstvenih, 2 kup i 10 europskih utakmica u jesenskom dijelu, a da će u proljeće odigrati svega 12 utakmica. Dosta nelogičnosti o kojima bi se trebalo u budućnosti voditi računa.


Za kraj svima Sretan Božić i svako dobro u Novoj 2011. godini!


Sa štovanjem,
Ante Armanda

mail: ante.armanda@xnet.hr