Posto su mi skoro svi ili direktno ili indirektno poslali kritiku i dali do znanja da san pomalo lincina(istina), da nisan nista od Bozica napisa, evo uz duznu ispriku svima, napisat cu par rici.....a neman bas nista posebno za kazat, sve san reka sinoc dok smo se lipo cakulali. Bas san gusta sa svojin sviton pricat. Nisan triba jezik (prste) lomit da bi slozija recenicu, ka kad sa ovima ovdi prican, pa kad im ubacis koju bazu, gledaju te ka da si pa sa Marsa, pa me posli ruke bole od pricanja. Upozna san neke nove Blogere i nadan se da cu ostat s njima jos dugo u kontaktu, a nekima san obeca da cemo i kavu popit kad se spustin drugi put doli. Iman osjecaj ka da te ljude ko zna otkad poznajem. Sta ti je zhica, ma koja zhica, nema ni zhice, bolje receno sta ti je.......a sta ja znan sta sad triban rec, samo znan da me ova kasheta masho izvukla iz apatije, dosade, a pogotovo kad san se upustija u vode blogerske. Ka da san negdi blizu kuce i samo sta nisan tu ili kako bi to opisa,........ ka da cekas trogirski, a njega po obicaju nema, pa nema, znas da kasni, ali mora doc kad tad (opp.trogirski je bus koji vozi od Trogira do Splita, za one koji ne znaju). E, koliko san ga puti tako u Gomilici cheka, da bi na kraju opalija pjesaka.
A ovo san bija proslu nedilju slikavat i ko je mislija da vise nece bit sniga, a i Bozic je bija "Green Christmas", tek je sutradan pa snig. Sad ga nema ni za lijek. Zato uzivajte u ovin slikama do sljedecih.
Zabolila me skina koliko san vrimena proveja danas uz kashetu, sad cu nalit vode, dodat soli i lec u kadu da se malo oporavin, ka nekad u stara vrimena, samo u mashtilo sa tri uva.
