utorak, 29.05.2007.

Ej moji dragi…najdraži ljudovi!!!!! Znam nije me bilo dugo,znam da sam i zločesta što nisam drugima komentirala ali nisam mogla na net u tom je stvar (big deal)….pa tako nemojte se srditi na mene,ma znam ja vas, kako bi i mogli!!!!???? A sada prvo da vam se zahvalim svima koji ste bili takooooo Z*A*K*O*N koji ste mi tako punooooo komentirali,baš sam sretna,divni ste vi svi uh….ja ovih dana nisam radila ništa tako jako posebno tako da ono……ma shvaćate…..ili? Ajde da pojednostavim: nemam o čemu pisati!!!! =(
Ali zato sam se potrudila i napisala jednu vrlo zanimljivu priču,evo stavila sam ju u post pa da vidim jeli se i vama sviđa????? Što još ima kod mene….ništa posebno,osim što sam se pomirila s tim da još mjesec dana idemo u školu,(dobro malo manje od mjesec dana) ah valjda ću ja to izdržati…hehe!
Ma nije da je ne volim školu,samo ju malo ne podnosim ali samo malo,ma šalim se. Ajde i to će proći pa ćemo onda stvarno na zasluženi odmor (napokon) hehehehe! U školi sve po starom a u classu vlada totalna ludnica svi su tako otkačeni do bola,ajde ima još onih koji imaju nešto pameti u glavi hehe ma šalim se ja,sve u svemu je dobro.
Ma zakon smo mi razred,non-stop radimo neke gluposti…ah što ćeš….
E stvarno vam hvala na tako puno komentara,ma joj….
A ke da vam još kažem….nike…nemam što! A sada pročitajte moju ludu priču,ma možda nije baš nešto…ali eto proradila mi mašta nakon duuuuugog vremena pa onda da to iskoristim…..na pametan način. Hehehehe
Make someone happy.
Make just one really happy.
And you will be happy too.
*******

Živio je na obali rijeke Save imao je oči kao more plave,dugu crnu kosu,crnu i tamnu poput noći. Živio je tako iz dana u dan,usamljen. Ali nije bio tužan,već nekako….nekako ružan! Preko dana nije odlazio nikuda,nego je sjedio u kutu neke mračne sobe,gdje ni najsitnija zraka svijetlosti nije dopirala. Kraj sebe je imao staklenu bocu,da bocu…. u kojoj je bio nešto crveno….nije to bio vino ili možda sok,bila je to posebna crvena boja!!!!!! Svi su oni pokušavali doznati nešto o njemu,približiti mu se i odgonetnuti ga,ali bezuspješno!
Svake večeri,u duboku mračnu noć. Čuli bi se glasni uzvici,vrištanja,lupanja,otimanja i boli. Ta mala obala postala je uistinu strašno mjesto pogotovu u duboku noć. Više nitko nije imao toliko sigurnosti i hrabrosti,obalom je vladala velika hladnoća,nesigurnost i strah. Ali kako bi te muke prestale,jedna osoba TJ.djevojka koja je uza sve to bila i zaljubljena tog čudnog mladića,bila je to lijepa djevojka,duge crne kose i crnih očiju,pogledom je osvajala. Ali te njene čarobne crne oči zapele su baš na njemu….! Da, tako se ona jedne večeri uputila u tu duboku mračnu noć i imala je što vidjeti….taj neobični dečko navaljivao je na neku curu,primao ju za vrat,naslanjao svoje pune crvene usnice na njen vrat i….grizao ju TJ.sisao njenu krv, i tako par minuta dok djevojčini uzvici i otimanja nisu prestala i dok djevojka jednostavno ostane bez snage i padne na pod,onako bez pomoćna….! Sada znamo priču o neobičnom dečku koji je bio zadovoljan samo preko noći,noć mi je davala snagu i ispunjavala ga mirom!
Djevojka se zgrozila i plačući pobjegla kući. Tako su prolazili dani,mjeseci, a djevojka je smogla hrabrosti i čvrsto je odlučila da će se prepustiti ljubavi i da neće to više skrivati,skrivati istinu. Priznati će mu ma što bilo! Neka umre,ali zna da će umrijeti za ljubav. Putem do mračne kuće djevojka se ohrabrivala i nije dopustila da ju išta smete u njezinoj odluci. Tako je pokucala na ogromna vrata ,strašna vrata po kojima su već puzale uvenule ruže. Nitko se nije odazivao pa je ušla. Zakoračila je u veliku mračnu sobu na kraju hodnika. Ruku je prisegnula za malom lampicom koju je opipala i začula je glas: „ Ne,nemoj paliti svijetlo!“ Djevojka se uplašila „ Što hoćeš?“ upitala je. „Bolje otiđi“ rekao je. „ Znam tvoju najveću tajnu“ ,rekla je. On se začudio iako su se već dobrano sjajili oni njegovi zubi,veliki strašni zubi. Sve je utihnulo. Prišao je djevojci i još više raširio zube a ona je zaklopila oči i rekla: „Stani! Znaj da te volim! Već dugo sam to skrivala,no sada je dosta,zapravo sam ti to došla reći!“ Na te njezine riječi mladić crne kose i plavih očiju,uvukao je zube, omekšao srce. Dirnule su ga te riječi.
Tada je djevojka upalila svjetiljku i soba se ozračila posebnom toplinom i svjetlošću. Dječak je prestao biti ona ružna nakaza sa zubima i njegove su se plave oči osvijetlile. Djevojka je ostala začuđena, a mladić ju je upitao: „ Hoćeš li biti moja djevojka?“ ona se nasmijala,zagrlila ga čvrsto, i poljubila. No taj poljubac bio je bez ugriza,osjećala se samo sreća i ljubav .
Vidite kako nas ljubav mijenja……

******
I…….ke kažete????? Ma luda sam ja,a što mogu!!!!!?????
Idem sada a vi mi komentirajte!!!!

Ajde jedan veliki pozdrav: Valentini,Mariji,Lei,Teji,Vriskici,Marini,Danny-ju,Emi,Valeriji,i jedan posebno weliki pozdrav luuuudim ljudovima iz classa,naravno i svim onima koji ste čitali moj blog i komentirali(ma zlatni ste) i kiss Juri koji mi je isto ostavio puuuuno komentarčeka….. ma zakon ste vi i samo tako nastavite!!!! A svi oni koji ste mi tako puno komentirali, ne brinite sada ću se ja vam odužiti….hehe

More graphics at CustomGlitterGraphics.com