Naturaliter
srijeda, 14.02.2007.
Baba Dusanka - medijski magnat
Nekada davno, dok sam jos bio dijete, kada nije bas svako kucanstvo, osobito u selima - a sto je ovodobnim klincima sigurno nemoguce uopce zamisliti - imalo televizor, a neka niti radio, i kada je veliki dio ljudi bio nepismen obavijesti su o vaznim dogadjanjima razglasavani usmeno. Cinilo se to na nacin da bi za taj plemeniti cilj odredjena individua bubnjanjem u limeni bubanj u sredistu mjesta, uglavnom u prijepodnevnim satima kada bi u centru bio najveci broj mjestana, pozivala svekoliko pucanstvo na okupljanje jer eto ima se nesto vazno za priopciti. Kada bi se, po prosudbi spomenute individue, zadovoljavajuci broj mjestana okupio oko toga, rekli bismo danas, priopcavatelja, ova(j) bi prestao/la bubnjati i, vazda uz isti svecani uvod: "Daje se na znanje, daje se na znanje", procitao/la proglas tipa: u petak ce se u zgradi opcine Gornji Bundevci vrsiti upis stoke, neka dodju i svi vlasnici krmaca, ili u zadruzi se nastavlja otkup brzih dugorogih puzeva, cijena ovisi o brzini kojom puz pretrci sto metara, ili, nogometni susret izmedju NK Tikva i NK Kopatic odrzat ce se u nedjelju u 15 sati na kukuruzistu na Balinovcima kod stana Miljevica, ili, pak, grobar umoljava mladje parove da se o ovogodisnji kirvaj suzdrze od pipkanja na mjesnome groblju, i sve tako redom.
U mjestu u kojem sam ja odrastao tu je „vrlo odgovornu“ sluzbu obavljala jedna brkata i grlata baba Dusanka (samo ime govori daklem da je na tu duznost dosla po partijskoj liniji). I danas se sjecam kako se zbog te sluzbe smatrala tako vaznom kao da je u najmanju ruku predsjednica opcine. A zapravo je bila rijec o obicnoj pijanoj zenturaci koja je negdje u ratu naucila citati i u tome se zapravo iscrpljivalo sve njezino znanje i sav njezin intelektualni doseg.
No pustimo sada to, zelim reci kako u tome vidim prve izdanke proboja medija i informacije u covjekov zivot, bar u njihovu suvremenom smislu, koji ce vremenom rasti do neslucenih razmjera. Sada, u razmaku od nekih tridesetak godina, ne mogu nikako odgovoriti na pitanje kako to da se ta pojava od tako skromnih pocetaka razvila u tako snaznu i sveprisutnu pojavu, koja poput neke ruzne velike hobotnice svojim pipcima zadire u sve pore drustvenog i privatnog zivota? Kako se to dogodilo da su mediji postali tako vazni da ne samo da šire odredjene informacije vec stovise i oblikuju samoga covjeka, odgajaju ga po vlastitoj volji, namecu mu odredjenu ljestvicu vrijednosti, pa cak i teme svakodnevnih razgovora? Kako to da su mediji postali tako mocni da su od obicnog supljeg provodnika postali totemi i kumiri kojima se milijuni, pa i milijarde klanjaju kao nekom bozanstvu? Tko im je dao tu moc? Tko je dopustio da se njihov utjecaj tako snazno rasiri? Kome to ide na ruku? Tko je dopustio pojedincima i interesnim skupinama da se dokopaju medija, koji bi zbog svoje vaznosti trebali stojati u sluzbi opceg dobra, te se njima sluze kao mocnim (i veoma zlim) sredstvom za provodjenje vlastitih zlocudnih planova? Nikako ne mogu proniknuti koja je „causa finalis“ te pojave. A i to je toliko slozeno da na to nitko valjda ne moze pravo ni odgovoriti. Ipak, sve sto vise razmisljam o djelovanju i razvoju toga fenomena ne mogu a da ga ne dovedem u vezu s onim „misterium iniquitatis“.
Sto li bi na sve to danas rekla baba Dusanka, da se nije preklanjske zime smrzla u kanalu kod vatrogasnog doma gdje je utonula u san nakon popijene litre ljute sljivovice, one slavonske!?
