Naturaliter
subota, 08.07.2006.
O nogometu i Australiji
Osim sto ga u posljednje vrijeme vrlo rijetko ispunjavam novim sadrzajima blog mi s vremena na vrijeme sluzi, na veliku zalost onih malobrojnih koji ga citaju, i za svakidasnje jadikovke iz moga malog privatno zivota. Zapravo sam veceras htio pogledati tekmu. Kako se nisam htio previse zivcirati (a ne brinite znao sam ja odmah da takva reprezentacija kao sto je nasa sigurno ne moze nista uciniti na svjetskom prvenstvu pa se oko njih nisam puno ni nervirao) odlucio sam navijati za Nijemce na SP-u. Em su domacini em, kako je ono neko lijepo definirao nogomet, to je igra u kojoj igraju dvadeset i dva igraca na dva gola jednom loptom i u toj igri uvijek povijedjuju - Nijemci! No ti blesavi Zabari zaribase ih!!! Cijelu noc nisam spavao. Pa grozno! Premda moram priznati da, kao sto je odmah na pocetku SP-a lijepo primijetio moj dragi prijatelj Bugarin Pavel, nekak' je ta talijanska repka ovaj put posebno organizirana i snazna. Da, stvarno su dobri. Kad sam vec kod toga moram priznati da je ovo SP najgore nogometno prvenstvo koje sam do sada vidio. Malo je tu bilo lijepoga. Samo neka taktiziranja. Nogomet se pretvorio u takticka nadmetanja a to nije dobro, jer tada stradava ljepota igre. A i inace sto meni kao takvom uopce znaci pracenje tekmi na SP-u kada dobro znam da je to zapravo samo paravan iza kojeg veliki mocnici mogu mirno vuci svoje politicke i gospodarske poteze, daleko od ociju javnosti koje su cijelih mjesec dana uprte u noge tih propalih djaka u skoli kojima se nije dalo uciti pa su se eto odlucili baviti nogometom. tako lijepo ti mocnici nadjose cime ce zabaviti prekobrojne siromahe na svijetu dok oni sebi zgrcu svjetska bogatstva.
U stan koji smo kupili jos se nismo preselili. Bivsa vlasnica sada zivi u Australiji pa smo se ipak odlucili pricekati da ona dodje u Hrvatsku pocetkom ovog mjeseca te s njom osobno sklopiti ugovore. Inace sve ostalo ide po planu samo nikak' da dobijem majstore za plocice i brusenje parketa. Koliko vidim sve ce to pasti na moja pleca i moje drage. Uh, stan je mrak mrak!!! Sve sto cesce tam idemo sve nam se vise svidja. To je onak zgrada obiteljskog tipa tak da nasem katu ima jos samo jedan stan. Uz to na nasem ulazu od osam stanova samo je cetiri naseljeno dok su ostali - prazni. I to mi stvarno nije jasno. Naime zasto bi netko drzao elitni stan u Zagrebu prazan. Doznao sam cak da u jednom od njih nitko ne zivi vec gotovo deset godina! Ma da covjek ne povjeruje. Pa sto taj misli. Stan ako se ne koristi propada. Istina to je vrhunska gradnja ali svejedno nakon toliko godina nužno dolazi do propadanja. Tip na trecem katu prodaje isti stan kao nas za dvjesto dvajs iljada eura! Ma nece ga sigurno nikada prodati premda doznajem da ga je ono vrhunski namjestio i unio nekakav dizajnerski namjestaj. Stan jos nitko nije vidio jer ga ne pokazuje susjedima samo nekoj skupoj klijenteli. U prizemlju se isto prodaje stan. Susjeda s drugog kata veli da su oni htjeli kupiti taj stan ali da je i taj previse trazio, a na kraju se i predomislio i sada mu stan zjapi i dalje prazan. Na trecem katu su lijevo dvije garsonijere, a desno veci stan kao nas. U jednoj garsonijeri zivi nekakav policajac, a u drugoj neka Vukovarka koja je totalka prolupala pa su me susjedi uljudno upozorili da je izbjegavam. Dakle, da rezimiramo naseljenost naseg ulaza otprilike odgovara naseljenosti Australije. A bas smo se draga i ja pitali kak' to da ne susrecemo nikog od susjeda a toliko smo put isli do naseg stancica. Sad nam je jasno. U zgradi naime gotovo nikoga ni nema! A i od tog malog broja sto ih i zivi veci je dio na moru. To nama i odgovara jer mi onak bas tezimo mirnom mjestu a ovim smo po svemu sudeci to i dobili. Jedva cekamo da se preselimo...
