Naturaliter
utorak, 22.11.2005.
Lost in space
Sada nakon sto sam konacno nakon sest mjeseci rada dovrsio i taj posao osjecam se potpuno prazno. Nazalost ta praznina mi je zahvatila i glavu koja je sinoc ostala bez novog vunenog pokrivala, negdje sam izgubio tu tako dragu kapu i nikako mi nije jasno gdje. Uh mrzim to kod sebe, tu nekakvu konstantnu rastresenost, neprisutnost, glavu visoko u oblacima. A i moja B, uh, kako to tek njoj tesko pada. Jer ona je sve suprotno od toga, strasno organizirana, prisebna, prisutna, koncentrirana na ono sto radi. Ma mora da joj se doslovno dize kosa na glavi zbog tih mojih najblaze receno bezglavih postupaka. Zapravo, obratno, njoj kosa konstantno strsi u zrak (ono cista irokeza), tek kada je lose volje i neraspolozena onda kosa joj se spusti, pa je onda ispravnije reci kako joj se od tih mojih postupaka kosa - spusti. Ostavit ce me definitivno, mislim da u to nema sumnje. A i sto bih htio, pa tko bi htio s takvim musicavkom provesti ostatak zivota. Jedva samoga sebe podnosim, a kamoli da jos trazim od nekoga drugoga da to cini. He he. Lijepo sam ovo bio samokritican. I realan. :-) A tak mi je zao zbog te kape. Ma mora da je ostala u cekaonici kod zubara, ili mi je negdje u autu, ili mi je ispala iz dzepa kaputa sinoc kada sam izlazio iz auta... Ne, ne ovo je defitinivno posao za policijske inspektore policijske uprave zagrebacke. Idem ih nazvati.
I najgore mi je sada sto ne znam što bih sa slobodnim vremenom. Bilo bi lijepo sad prije kolinja otici s B u Gorski kotar, ali eto radim. Koji peh. Tamo vec ima snijega. Ma nije to samo zbog ravnoteze na relaciji Gorski kotar-Slavonija u vezi s doticnom B. Nešto je carobno u tamosnjem krajoliku. Kada visoki snijeg zapada pa se uspnes na neku uzvisinu i vidis oko sebe u bijelo zaogrnute brijegove i planine, sume i lugove, kuce i putove... I taj cisti zrak. Nešto neopisivo. Eto ima istine u onoj: odande si odakle ti je zena. Ma nije bas tako. Vise naravno volim svoju rodnu Slavoniju, no eto takav se krajolik tamo ne moze vidjeti, osim ako se popnes na bundevu, ali budimo realni s te se visine jako malo vidi. Znam to iz iskustva. Nešto se bolje vidi s topole, ali tko ce se stalno penjati na topole. Hm, mozda je Bog ipak trebao malo bolje razmisliti prije stvaranja Slavonije pa uvrstiti u nacrt bar nekoliko planina. To nam je toliko nedostajalo kada smo bili klinci. Pa grozno, B i njeno drustvo stanu na skije i spustaju se po 7-8 kilometara od jednoga mjesta do drugoga. A mi smo morali danima raditi na podizanju umjetnog sputa dužine nekih jadnih dvadesetak metara. Koji se otopi s prvim zrakama sunca, pa onda opet sve isponova. Nije fer. smrc! Uh, jedva cekam da idemo na skijanje!
