Prilagodba na tijesnu kožu....
nedjelja, 20.05.2007.
Naizgled bezazlen posjet mjesnom parku poslijepodne, uz šum mora i cvrkute ptica, ipak je nepozvano probudio bunu u meni........Bilo je puno majki s djecom....malom djecom u kolicima, i one malo veće djece koja još nespretno trčkaraju posrčući i zapinjući sami sebi nogu.....i one djece školaraca koji su u vlastitim očima kao jako veliki i evo ovog trena mogu osvojiti svijet.....Divna jedna slika, ali nešto mi nije štimalo.....
Shvatila sam da je jedino što čuješ :ne ovo, ne ono, operi brzo ruke, otresi hlače:znaš li ti koliko to košta?!.....Pa onda djete padne na guzu a mama dobije nervni slom.......
Ja znam da je roditeljska briga uvijek opravdana i razumljiva, ali zašto danas djeca više ne smiju biti djeca?
Kad je prestalo važiti pravilo bezbrižnosti?
Ja se sjećam svog djetinjstva....padali smo sa stabala, jedni preko drugih, po ravnome...nije bitno kako, ali smo padali i preživjeli.....naše majke nisu imale vremena cijelo vrijeme bdijeti nad nama i histerizirati zbog razbijenog koljena ili popijene Coca cole......(jer to je otrov, bože moj.....)
Mi nismo imali kompjutere, nitenda, raznorazne zabave samo za sebe s botunima, mi smo se igrali i imali smo prijatelje......mi smo se međusobno čuvali i učili.......malo po malo postajali ljudi bez knjiga raznih kvazi stručnjaka kako se postaje čovjekom.....
Mi smo pravili kolače od blata, jeli smo voće iz vrta (doduše susjedovog,ali koga je smetalo)....nismo strepili je li prskano ovim ili onim, pili smo vodu s izvora, jeli sendvič bez da smo uvijek nužno prije toga oprali ruke.......bili smo djeca, i nismo umrli zbog toga.....
Normalno je da se vremena mijenjaju.......i da svako vrijeme nosi svoje sa sobom, ali djeca će uvijek biti djeca.....dobivali mi zbog toga živčane slomove ili ne.....Mislim da odrasli prave mentalne invalide od djeca pretjeranom okupacijom o tome što je dobro ,a što ne....nemojte me krivo shvatiti, zna se za što roditelj služi u životu-ja imam dvoje divnih ljudi koji su me stvorili i odgojili kako treba,ali mislim da malo opuštene atmosfere i darovanog samopouzdanja daje takav vjetar u leđa,kakva ni jedan priručnik na ovom svijetu to ne može....
