13

nedjelja

svibanj

2012

veceras

svaki dan
pred kraj dana
pada vecer
veceras ..imam a ono me nepozna
pitam se cija cu veceras biti
svoja il nicija
veceras..o..kako sjetno zvuci
nemam volje..nigjde izaci..

GUBITNICA

se sto taknem
ne sluti dobru
svaka rijec koju izgovorim
vodi zlu
.-......
zasto sam to rodjena
kad osjecam da mi mjesta nema
pod ovim nebom tuge i boli
gubitnica svega---sto srce zavoli...

mozda sam bas rodjena da gubim
i nemam pravo na srecu
zasto bi se trudila buditi si nade
za nesto..sto nikad pronaci necu..
..
neka gubim
sve sto se prezivjeti moze
samo ....da drugima ne budem na putu
neka me u mom mracnom kutu...
..da ne gledam
i da me ne gledaju
oni sto ne gube
i sto se kao ja ne predaju
odmah u samom startu
neka me...ovdje gdje i pripadam
u svome tihom kutu
ne trazim kraja putu
samo
cu lutati
gdje me odvede...odvelo..

nikada

nikada
je dug put
bez povratka
nimalo nalik na "sada"


nikada nisam znala
sta je to biti nekome nesto
i povjeriti sve sto me stiska
nikada nije bilo tiho u mojoj dusi..samo vriska..
..
nikada necu saznati
a mislim da ni ne zelim
uz sebe imati
nekoga sa kim cu moci sve svoje da podijelim..
..jer rodjena sam nezeljeno
tek da se smilovao Bog
sve sam vise svjesnija
postojanja mog..
koje slici na sve
samo ne ne dobru
i znam da ovo sto osjecam sada
ima ime NIKADA

ne trebas mi

zasto te imam
kad se osjecam sama
zasto samu sebe lazem
kad si kazem
on je moj
samo meni pripada
onda i sada
nisam nicija
zapravo sam tu sa nekim razlogom
kojem neznam razlog..
tek postojim...vlastite se sjene bojim
nikako da se prizemljim
koga to volim`?
tebe..vise od sebe.,.
kako cu te voljeti kad u sebi mrak krijem
kad osmjeh lazni smijem
kako cu te voliti
kad neznam zapravo tko sam
i ne zanima me sutra
kako cu te pustiti unutra
da mi budes dusi dusa srodna
samoj sebi govorim..da pjesme koje pisem
neznam za koga pisem..cisto ih skrabam
ko da sam na drogama
i ...sve se bojim
da mojim brigama
osnovanim i onim manjem osnovanim
nikada nece doci kraj
koga to volim
vjeruj mi nisi taj..
svaka druga bi te vise voljela
i dala ti sve o cemu samnom samo sanjas
skloni se od mene
sam
jer ja za to srca nemam
volila bi da te volim
al neznam
kako je voljenom biti
rodjena me majka
za kcer nije htjela imati
kako cu ikom na ovom svjetu moci
ljubav dati..

nema dobra

vec dugo
neznam
kako je to biti opusteno i sretno
vec dugo lutam bez cilja..
ko da sanjam
ko da to nisam ja
stigla me zbilja
tuga iz dana u dan vreba
nije da mi treba
al nekako sam se navikla na nju
privila se ko najvjerniji prijatelj
koji je uvijek tu ..
sama sam sebi neprijatelj
jer sam si dozvolila
budno sanjati
i mastati o stvarima za koje se trebam boriti
do kraja izboriti..nista se nece samo od sebe stvoriti
zelim drugacijom biti
obuci se u haljine razni boja
tretnutno je crna ..moja
favorit cesti..
moram nekako napraviti
korak taj
i privesti u kraj
sve svoje zablude
i greskama
dozovoliti grijesiti
zelim biti ona koja se samoj sebi
divi
kad se ujutro u ogledalu vidi
dosta mi je sminke..raskrinat cu sve ...sto me cini depresivnom
ali kako..kad ni disati neznam kako treba.
mirno i ravnomjerno
ko da samoj sebi..cinim lose
namjerno..

bjeg

kamo si to posla
duso moja
kamo te to vuce
ko da nisi svoja
kamo bi isla a da na cilj stignes
kao da ti je prvi put
da pala si a neznas kako da se dignes
---.
gdje li je sreca
ako ne u tebi samoj
u dnu ..u samom ponoru
zivot tvoj..je samo tvoj
...nedaj se
nikome
uzmi si vremena
posveti samo dobro novom danu svome
..sve sto je do juce lose bilo
baci u kantu za smece
ustani se..sreco moja
drugi niko za tebe nece
ni prstom pomaknuti
...pokreni se
nevoljo teska
i otjeraj ruzne snove koje sanjas
prestani da se ganjas
nitko te ne voli
vise od tebe same
..ne ocekuj nicije rame
da naslonis glavu
iako si u pravu..
iako priznas da ti nije dobro
opet se iznova nistis.
probaj ponovo..i opet nanovo
ispitati sebe samu
tko si..sto zelis
otjeraj tamu
koja ti krci put svjetlu
..okreni se boljem svjetu
nemoj bitu tu
gdje si sada
gdje samo pred ocima mrak ti pada
i kise duge liju
kao da neznaju stat
podigni se
sebi
uzinat..

praznina

osjecam tupu bol
nasred srca
kida dusu

lomi um ...grc lica
gubim razum
susim sjecanja
koja sam u sebi dugo nosila
ni sama neznam zasto
bol si nanosila
nizasto
..
osjecam da bi se mogla izvuci
iz zacaranog kruga
i da bi me mogla napustiti
ova ..tuga
koja se u me usadila
ko biljka bezimena
ko zivot bez radsoti..budno snena
otvaram oci
i koracam u novi dan
nije vazno
sto neznam kakav ce biti
rezlutat moze biti isti
zelim ustati
cim zarudi
nova zora
i poceti ..sve iznova
u nadi..da ce ova tupa bol
put svoj pronaci
i iz vidika moga nestati
..

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>