Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Joooooj, kako sam happy.... Neki tip se želi upoznat samnom, a ja sam se na tog tipa prije palila. joooj. oke, nisam mogla ić na blog jer mi nije htjelo otvorit. Prvo da napišem o Draženu Petroviću...petak, 09.06.2006.
...Eh, evo i mene...
Dražen Petrović
"Šibenik u mom srcu...
zauvjek" Ako je istina da se prva ljubav nikada ne zaboravlja, onda je Šibenik ostao u meni od prvih dana.
Tamo je sve počelo - premda sam emocije često gurao u stranu, nikada zapravo nisam imao dovoljno vremena, teško je, nemoguće zaboraviti te prve dane. Acine treninge, dan kad sam prvi put ušao u dvoranu, sve one sati koje sam proveo sam na parketu.
Lopta, koš i ja. Šibenik je odredio moju karijeru i pokazao put. I to je priča koja nema kraja. Nadam se, međutim, da će razumjeti, za ono što želim od košarke moram ići dalje. Moram zatvoriti jedan, da bih otvorio drugi krug.
Dražen Petrović
Među šibenskim sportašima jedno ime zaslužuje izuzetno mjesto - Dražen Petrović , hrvatski košarkaški Mozart. Rodio se u Šibeniku 1964. godine i najbolji je europski košarkaš svih vremena. Draženov put u legende počeo je prije točno 25 godina u rodnom Šibeniku, kada mu je bilo samo 13 godina. Šibenka je tada još bila u II. ligi Zapad. Dvije godine poslije "Petro" osvaja svoju prvu medalju, za 3. mjesto na kadetskom prvenstvu Hrvatske, a Šibenka ulazi u Prvu ligu. Dražen je već tada postao prvotimac - za Šibenkinog trenera Zorana Slavnića nije bilo dvojbe je li 15-godišnji Dražen spreman za prvoligaške obračune. Na rezultate nije trebalo dugo čekati. Šibenka dvije godine zaredom igra u finalu Kupa Koraća protiv Limogesa, a 1983. finale doigravanja prvenstva protiv Bosne. U "majstorici", koja je i danas u svježem sjećanju, koševe odluke s linije slobodnih bacanja postiže upravo Dražen. Šibenka je prvak, medalje su podijeljene, a košarkaški virtuoz pred tisućama Šibenčana na Poljani drži govor. Njegov brat Alekasandar kasnije će reći da je imao neku moć da oko sobe okupi starije, već s 18 godina bio je lider.
No, samo dan poslije, vrhuška tadašnjeg Košarkaškog saveza Jugoslavije poništava utakmicui određuje da se igra nova "majstorica" u Novomu Sadu. Dražen, suigrači i vodstvo kluba odbijaju ići u Novi Sad, a naslov im je oduzet, bolje reći ukraden. Medalja im nikada nije vraćena. Dražen se potom uputio na odsluženje vojnoga roka. U proljeće 1984. znalo se da će otići iz Šibenke, a svi su ga htjeli u svojim redovima. Posljednjeg dana prijelaznog roka potpisao je za Cibonu. U Zagreb nije donio samo naslove (osam), već i spektakl. Postao je Mozart. Dvaput na krovu Europe. Bile su to fenomenalne četiri godine, takvo košarkaško ludilo više se nikad nije, a možda niti neće ponoviti u Zagrebu.
Došlo je vrijeme za novi korak u karijeri. "Kraljevski klub" iz Madrida trebao je novog kralja, Dražena. S Realom osvaja domaći i Kup pobjednika kupova. U finalu, Snaideru iz Caserte zabija nevjerojatna 62 koša.
Novi cilj nalazio se "preko bare" - NBA. Tada je to bilo nedodirljivo društvo - pola ljudi, pola božanstva. Prvi put u karijeri Dražen je dobio sporednu ulogu. Trener Portlanda, kažu, iskoristio ga je da bi od bekovskog dvojca Porter-Drexler izvukao maksimum. Porter je igrao i bolestan, samo da Dražen ne bi startao u postavi. Portland je izborio finale, gdje su ih zaustavili "Bad Boysi" iz Detroita, s trenerom Chuckom Dalyjem, čovjekom koji je vodio Dream Team , a i Dražena u posljednoj igračkoj sezoni u Netsima.
Mladi Dražen već sa sedamnaest godina je doveo Šibenku do naslova prvaka.
U međusobnom dvoboju sa bratom Aleksandrom, bilo je ponekad neugodno što je Dražen radio starijem bratu. Čak se i njegova mama malo naljutila :"Kako si to mogao učiniti bratu." Dražen je zabio preko 30 koševa te je nekoliko puta gurnuo Aleksandru loptu kroz noge.
Mnogi bi s milijunskim ugovorom u džepu pristali sjediti na klupi. Dražen to, međutim, nije mogao podnijeti. Novac mu jednostavno nije bio važan. Želio je otići, igrati. Napokon, u siječnju 1991. godine, njegov menadžer priopćio mu je radosnu vijest - otvorena je nova stranica karijere, dogovoren je transfer u New Jersey Netse. "Petro" je ponovno "rešetao" protvnike, postao je prvim igračem momčadi, odveo ih je u doigravanje nakon godina i godina "posta". Nakon takvih igara opravdano je izabran u treću petorku lige.
Nakon dolaska u New Jersey, utakmice se više nisu igrale samo na košarkaškim terenima. Hrvatska je postaje neovisna, ali i žrtvom srbijanske agresije. Pred zgradom UN-a, zajedno sa svojim prijateljem Stojkom Vrankovićem i hrvatskim iseljenicima, vodi bitku protiv agresora. Rađa se nova reprezentacija, nova košarkaška velesila - Hrvatska. Na njezinu čelu je upravo Dražen. U vrijeme dok je međunarodno priznanje hrvatske države bilo daleko, u njegovim mislima bile su Olimpijske igre u Barceloni i veliko finale protiv Drema Teama . To se, naposljetku, i dogodilo - Hrvatska je bila u Barceloni, u finalu, protiv Jordana, Magica Jonhsona, Birda, Barkleya, da bi polovicom prvoga dijela košem Franje Arapovića stigla i do vodstva.
ŠIBENKA -BOSNA
1983. Nacionalno prvenstvo: Dražen pogađa dva slobodna bacanja te Šibenka osvaja
državno prvenstvo koje im je 2 dana kasnije oduzeto za 'zelenim stolom' navodno zbog lošeg suđenja!?
Nikad prežaljeni majstor košarkaške igre za hrvatsku reprezentaciju odigrao je 38 utakmica, posljednju na kvalifikacijama za EP 1993. u Wroclawu protiv Slovenije. Zanimljivo, i prva mu je bila upravo protiv Slovenije. Igrao je kvalifikacije, iako nije bio potpuno zdrav i bez obzira što bi i bez njegove pomoći Hrvatska osigurala nastup na EP-u. Nije mogao biti negdje drugdje - morao je biti sa svojim prijateljima iz reprezentacije.
Također, tog ljeta trebalo je donijeti odluku o nastavku karijere. Pričalo se da će prema New Yorku. Pat Riley trebao je pobjednika, čovjeka s kojim će otići do kraja. Trebao mu je netko, tko bi dvije sekunde prije kraja šeste utakmice finala mogao pogoditi "tricu" vrijednu naslova. John Starks to definitivno nije bio.
Na žalost, to nismo dočekali. Probudila nas je vijest o Draženovoj smrti u prometnoj nesreći. Sudbina nam je uzela našeg kapetana.
Deset godina nakon barcelonskog finala stanovnik "Kuće slavnih" u Springfieldu postat će nekadašnji kapetan hrvatske reprezentacije, koja se pod njegovim vodstvom suprotstavila nepobjedivom Dream Teamu - Dražen Petrović. U petak navečer po američkom vremenu najveće košarkaško priznanje primit će Klasa 2002.
Klasu 2002., kako Amerikanci zovu ovogodišnje izbranike u Kuću slavnih, čine Magic Johnson, treneri Larry Brown, Lute Olson, trenerica Kay Yow, poznata ekshibicijska momčad Harlem Globetrotters i najveći europski košarkaš svih vremena Dražen Petrović. Izboru u Kuću slavnih prethodi vrlo stroga procedura, a ove godine u finalu su se našle čak 24 kandidature, što je dosadašnji rekord. Da bi bili izabrani, finalisti moraju dobiti 18 od 24 glasa Odbora za priznanja. Izbor je pao na dva igrača, troje trenera i momčad Harlem Globetrottersa. Oni su Klasa 2002., ukupno 44. skupina odabranih koja je ušla u najveći košarkaški muzej na svijetu.
Radnik, fanatik... ovisnik o košarci..da, bio je. I znate zašto?
Ne zbog toga što je provodio sedam, osam sati na dan u dvorani, nego zato što nije propustio niti jedan dan bez treninga.
Aleksandar Petrović
Od 27. rujna 2002., košarkaški Mozart nalazi se u društvu legendarnog Krešimira Ćosića, koji je od 1996. član "Kuće slavnih", te još jednog Hrvata, Georgea Mikana, prve istinske zvijezde NBA lige, koji je svojim igrama u Minneapolis Lakersima zaslužio naslov najboljeg košarkaša prve polovice prošloga stoljeća. (HINA)
Gradsko vijeće Grada Šibenika prihvatilo je 25. rujna 2002. godine sve prijedloge Odbora za priznanja za ovogodišnje dobitnike najvećih priznanja Grada Šibenika, koja su uručena na svećanoj sjednici uoči blagdana sv. Mihovila - Dana Grada Šibenika. Nagrada za životno djelo dodijeljena je posthumno Draženu Petroviću.
Rekla sam da ću napisat o Draženu,ali mi nije htjelo otvorit blog 07.06.06. a ja svoja obećanja ispunim... Kao što je Tinchek rekla, u čet nam je bilo zabavno. Močili smo se i zajebavali na satu razrednika... U srijedu na vjeronauku me neki tip htjeo upoznat jer treniram košarku. Taj tip je isto košarkaš, i bila sam se ful palila na njega prije... A sad me želi upoznat jeeeeeeeej... Nemogu vjerovat, ful sam sretna... Sutra možda idem u "Uljanik" s Marom, a to znači... ZAJEBANCIJA.. Sutra je dan osmaša i nabavila mi je besplatnu ulaznicu, jeeej (Ervina hvala ti..). Ej, ja sam ful sretna zadnjih dana... To se prije nije događalo.. Eeee, da zaboravila sam reć da sam jučer pala s prozora u školi. Nije baš velika visina, to je prozor odmah pokraj ulaza u školu... Razbila sam si ruku, imam ranu... Danas je bio dan škole. Išli smo na Puntiželu. Ja i Tinchek smo išle na trampolin i skakali ko idioti... Ja sam se -kao i obično- ubila, zaribala sam rame... Puna sam rana... Ma uglavnom bilo je oke ovih dana... Ae se javim sutra(ako nebudem išla) ili preksutra... Puseko