Htjela sam joj dati još malo vremena, ali odlučila sam da bolje ne. Bolje ju je lansirati, iako ima samo 2 posta.

Tu i tamo se dogodi blog za kojeg za sigurno mogu potvrditi da će biti ''hit''. No, blogerstvo je delikatna stvar, osobito ako je pisanje povezano s osobnim subjektivnim doživljajem vlastitog života. Jer tom pisanju treba zamah, vrijeme da se opusti, da riječi počnu izgledat kao dio dana, i da su te riječi bez obzira što smo svi voajeri, zapravo posvećene samo nama, kao naši mali egoistični i narcisoidni oltari, a ne kao osjećaj da se mora zadovoljiti ... publika.

Stoga je rijetkost, pronaći jedan blog, vrlo kratkog naziva, koji već sada ... iako je još uvijek petit, petit ... ima itekako vidljiv osobni identitet. Što vizualni, što zvukovni, može se i kušati, ne nedostaje ni olfaktivni dio. Možda malo pretjerujem, ali volim osjetiti nečije pisanje kroz sva osjetila.

A kod Oxe, to osjetite. Jer se potrudila. Prema samoj sebi, najviše, a onda i prema nama.

Promišljeno? Svakako. Ali i svakako dobrodošlo. Oxa, bienvenu a notre petite communauté.

Menervna