Svi vi koji ste kao mali svakodnevno više ili manje dobrovoljno bili vođeni u vrtić i tamo provodili većinu svoga dana sigurno imate pokoju horor priču o zlim tetama koje su vas šopale špinatom iz metalnih zdjelica. Ja sam u vrtiću sveukupno u djetinjstvu provela par tjedana i nemam trauma, ali nemam ni onih bubamarastih, pjeskovitih i raspjevanih uspomena niti sjećanja na najdražu tetu koju sam razdragano grlila, kako već to djeca rade.

Možda zato tako oduševljeno u zadnje vrijeme hrlim na blog Durice - tete u vrtiću koja sigurno ni jednom malom biću u svojoj grupi neće jednoga dana postati asocijacija za predškolske muke. A ona juri i paničari od straha kako će joj se ponovno desiti situacija kao ona kada je zaboravila kuhalo za vodu jer uvijek pakira u zadnji čas dok istovremeno sanjari o pravom odmoru s lelujavom mrežom uz more i mozgom na paši među zelenilom. I sve to kao u stihovima.


anspik