Ja sam pepeljara. Most. Sat. Život je lijep. Ja sam autobus broj 13. Četka za kosu. Moje ime je Margareta. Kako je život lijep.
Mozaik tekstova kroz koji nas vodi Blogozoik vizualiziraju jednu vrsnu priču, odsjaje raspoloženja - i to kroz personifikaciju svakodnevnih nam predmeta, koji doživljavaju komadiće Margaretine stvarnosti. Nije da se nešto razumijem u književnu teoriju i da sam nekakav revni čitatelj, no autor definitivno uspijeva zainteresirati.
Potcrtao bih slijedeće:
Ja sam jastuk. Imam crnu svilenu presvlaku, kao i moj najbolji prijatelj pokrivač. Pokrivač je čuvar topline. Ja sam pokrivač sna.
Margareta nas je kupila kada je upisala prvu godinu studija. Željela je nove stvari, za jedan uspješan početak.
Studij je donio tegobne dane. Zato spava, a tako je umorna od sna.
Margareta nas je kupila kada je upisala prvu godinu studija. Željela je nove stvari, za jedan uspješan početak.
Studij je donio tegobne dane. Zato spava, a tako je umorna od sna.
(ostatak ovdje)
Posljednja rečenica podcrtanog izvrsno oslikava blog u cjelini.
Hvala Freestyleru na preporuci.
Linus broj dva
