Sasvim slučajno, u mahnitom čitanju blogova pred onomad vremena, naišao sam na Piskarije.
Jedan od onih blogova književnički nastrojenih. Sjetih se nedavno slijedećeg:
Birtija. Bez riječi. Kava stiže. Bez riječi. Volim kad me ništa ne pitaju. Bez riječi.
Prolistam novine (Jergoviću, pročit'o Tomićku?). Kava 7 kuna. Ostavljam deset. Volim kad me
ništa ne pitaju.
Nagrađujem. Tišinu.
A tek je jutro prošlo.
Prolistam novine (Jergoviću, pročit'o Tomićku?). Kava 7 kuna. Ostavljam deset. Volim kad me
ništa ne pitaju.
Nagrađujem. Tišinu.
A tek je jutro prošlo.
(ostatak)
Nevjerojatna je lakoća izražavanja. Umije to Ane dobro oslikat', mekano, baš kako kaže u ovom
razmišljanju.
Jedino što protekne po dvadesetak dana između nekoliko postova. Onak', osvanu 2-3, pa tišina.
Jest, nije lako dobro pisati baš uvijek. Ali, nije ni taj blog za posjetiti samo kad ima nešto
novo. Isplati se vratiti i na staro.
linus_broj_dva
