Emisija se zove Shpitza (ona emisija bez koje ne možemo i koja nas uvijek iznova informira o svim našim velikim zvijezdama s našeg prostora, a i šire...), a kritiku ima, tko drugi već
Draguljče prstima i tipkovnicom osobno. Djevojka izrazito osebujnog dara za stihoklepanjem, ovaj put je složila tekst i na stranu stavila svoj zavidan dar pisanja pjesama i uspješnu karijeru (u usponu, ofkors)
folk pjevačice, te nam nabacila par psiholoških i dubokoumnih osvrta na voditelje spomenute emisije:
jednog i jedinog
Daniela Despota i one bez čijeg nosa nikako ne bismo mogli,
Nikoline Pišek (sramite se ako ne znate tko su ovi ljudi...).
Čovjek je poprilično infantilan, neduhovit, neopušten, ponekad vulgaran, a hm, uvijek iritantan s onim svojim usiljenim, uzvišenim/svečanim tonom s kojim izgovara napadno neduhovite najavice.
parah dox
