Ono što se desilo prvenstveno Đinđiću i njegovoj porodici a onda i svima nama je stvarno strašno. Pogodilo nas je, vratilo unazad, obeshrabrilo. Ipak, ono što me malo deprimira jeste činjenica da su mnogi u tome našli izgovor da dignu ruke i da ni u čemu više ne vide nikakav smisao i nikakav izlaz.
Kakva je bila godina 2005. u SICG i kako već utječe na 2006., nagovješćuje Domaćica iz pakla.
Vlada je nastavila kampanju otkrivanja tople vode o porodici Karić, Tadić je uljudno i sa dostojanstvom –pozvao- Mladića i Karadžića da se dobrovoljno predaju (yeah, right), očiti psihopata je ubio petočlanu porodicu u Herceg Novom, fantastična Olivera Jeftić je pobedila na tradicionalnom novogodišnjem polu-maratonu u Sao Paolu ... sve ove vesti na svoj način boje našu svakodnevnicu i ukazuju na to kakvi smo mi zapravo.
A kako je istu dočekala? I sama kaže: "Kako sam se nadala, dobro sam se udala."
Pri pogledu na cifru koja opisuje prosečnu platu u Srbiji zaključujemo da je većina građana ipak ostala kod kuće da uz prase i rusku salatu aktivno bulji u program koji su nam, specijalno za tu priliku, pripremile naše voljene televizije. A program? Nikad gori.
parah dox
