Jednom sam čitao zanimljivu knjigu. Pisalo je da većina ljudi koji se izgube u divljini... Umru od sramote.
Umru od srama. "Gdje sam pogriješio?" "Kako sam se mogao uvaliti u ovo?"
I tako sjede tamo i na kraju... umru. Nisu učinili nešto kako bi se spasili.
Umru od srama. "Gdje sam pogriješio?" "Kako sam se mogao uvaliti u ovo?"
I tako sjede tamo i na kraju... umru. Nisu učinili nešto kako bi se spasili.
Ovo je citat lika kojeg u filmu "Na rubu divljine" tumači Antony Hopkins.
Različitu, a opet ne tako različitu, stvarnu priču, danas nam je ispričala Trillian. Priča nas vodi u prošlost kad je Trill kao mlada, novozaposlena radnica, suosjećala sa kolegicama koje su jedva krpale kraj s krajem. Posuđivala im je novac i slušala njihove financijske muke. Jednoga dana, došao je direktor i ponudio znatnu ekstra zaradu onoj koja je spremna mijenjati čistačicu na mjesec dana. Što je dalje bilo, pročitajte ovdje. Uočit ćete jedan tipično hrvatski, da ne kažem balkanski sindrom.
Rock Roll
