Dok još nije bilo gaća, u planinskim prostorima Bosne i Hercegovine u sastavu muškog zimskog ruha postojao je "nakurnjak" ili "stašak - torbak" ispleten od domaće vune, a plele su ga djevojke udavače i donosile u miraz svom budućem mužu. U to vrijeme nježnik se zvao "život". Žene bi pri pletivu govorile: "Kuma moja, da je život uščuvat." Mudrije od muškaraca plele su male nakurnjake, kako veličinom ne bi šokirale svoje buduće i stvarale im komplekse. Mladoženjama je laskalo da im je "život" toliki da jedva stane u nakurnjak. Za jakih zima "nakurnjak" se stavljao na ono malo sramote što bi se zimi stisla u gaćama od studeni i očuvala od žestoke hladnoće.