104
|
PISMO O MAŠTARIJAMA Piscu je trebalo oko sat vremena da pripremi poduže pismo. Mila nepoznata gospođice! Zahvaljujem na poslanom primjeru prepiske. Zanimljivo, ali umjesto da ga komentiram možda je bolje da prije toga kažem nešto drugo. Mi se već toliko dugo dopisujemo da mislim da je vrijeme da ponešto objasnim, te se nadam da ću time i sebe učiniti razumljivijim. Zanima me mašta. Ljudi su takva bića da pola vremena što su budni provedu maštajući. A Vi ste Kraljica mašte, zbog toga ste mi zanimljivi. Mašta je ono što dijeli ljude od životinja. Mnoge životinje znaju misliti, ali ne mašta niti jedna. Mašta je najljudskija aktivnost ljudske svijesti, vrhunac. U mašti smo svemogući, time možemo biti upravo ono što jesmo ili želimo biti. Dakle, kanim zapisati ponešto o mašti. Na nekoliko je načina možemo kategorizirati, sistematizirati. (Ja sam čovjek koji voli sve uredno posložiti, da se zna što je što.) Maštarije možemo podijeliti obzirom na to koliko su ostvarljive. Recimo, muž koji za vrijeme radnih sati mašta kako će se vratiti kući i navečer potucati suprugu zabavlja se nečim potpuno realnim, ostvarljivim, nečim što će se gotovo sigurno ostvariti (ukoliko kod kuće ne zatekne suprugu s glavoboljom), ali ako neće danas, onda će sutra, pa je to gotovo svejedno. Ta vrsta maštanja je toliko izvjesna da je zapravo možemo svrstati i u planiranje. Manje je izvjesno ako se suprugu sviđa neka kolegica s posla, pa razmišlja bi li joj prišao ili ne, nije ni sam siguran da li mu se hoće ili neće da ne bi zakoplicirao situaciju na poslu, čini mu se da je i on njoj seksualno privlačan, ali nije siguran, pa ako situacija potraje možda će se na nekoj uredskoj zabavi malo napiti i opustiti, ili će se naći s kolegama u nekom kafiću nakon posla s istim ishodom, netko od njih će učiniti prvi korak, eruptirati će obostrana strast i biti će svašta! S druge strane, dok se on premišlja i oklijeva ona bi mogla naletiti na nekoga za kojim će potpuno izgubiti glavu, tko će je toliko obuzeti da će joj svi ostali muškarci postati nezanimljivi ili će se netko od njih preseliti na drugo radno mjesto, u drugu firmu ili čak drugi grad, više nikada se neće ni vidjeti i od toga što titra među njima neće biti ništa. Dakle, riječ je o maštarijama koje su sasvim moguće, realne, ali ništa ne garantira da će se ostvariti. Još je manje izgledno da će se ostvariti maštarije na narednom nivou. Recimo, zreli muškarac gleda djevojčicu iz susjedstva i mašta kako će biti lijepa i poželjna za pet ili deset godina kad odraste, zabavlja se konstruirajući priče u kojima je ona pristala dvadesetogodišnjakinja, a on dobro držeći pedesetogodišnjak, pa jedne večeri u udaljenom dijelu grada dok pada gusta kiša on nailazi autom na nju potpuno promoklu i ponudi joj odvesti je do kuće, što ona – naravno – pristaje, pa kad dođu do kuće, a njegova žena je negdje na putu, ponudi joj da svrati i popiju jedno piće, ona pristane i ujutro dočekaju zajedno u krevetu. Ta maštarija se po svemu sudeći nikada neće ostvariti, ali ipak postoji možda jedan promil šanse da hoće, u nekom izuzetno sretnom stjecaju okolnosti je moguća, što je čini zanimljivom. To je priželjkivanje.  Naposljetku postoje i maštarije koje nemaju ama baš nikakve mogućnosti da se ostvare. Recimo kad grbavac sanja da je uspravan i vitak ili kad se zabavljamo time da snatrimo o tome kako smo Gospodar svijeta i svi poželjni partneri su na raspolaganju našim neobuzdanim željama. Tu možemo pribrojiti i maštarije o tome o tome kako bi zanimljivo bilo biti nevidljiv ili kako bismo trošili basnosnovni dobitak na lutriji.Gdje se u toj podjeli nalazi ovo čime se ti baviš? Da nema interneta i „Iskrice“ bilo bi u ovoj posljednjoj kategoriji, nemoguće ili toliko komplicirano i opasno, uz pretpostavku toliko mnogo pogodnih okolnosti, da je zapravo nemoguće. Pomoću i preko interneta ta se maštarija iznenada proteže preko svih postojećih kategorija uz iluziju da je moguće da se zapravo ti i netko dogovarate i planirate susret. Maštarija postaje stvarnost! Koliko god su maštarije u načelu prijatne, možemo ih podijeliti i obzirom da to koliko bismo zaista željeli da se ostvare. Recimo, maštarija da se u nas smrtno zaljubi neka prelijepa i prebogata filmska diva koja vidi svoj smisao postojanja u tome da nam ugađa kako nam najviše paše, bez obzira koliko je moguća ili nemoguća, svima je prijatna. Zatim slijede maštarije koje su prijatne dok im se na minutu-dvije ali da se ostvare ne bi bile ili barem ne znamo bi li bile. Recimo, žena može maštati da je zgrabe četvorica-petorica nabildanih crnčuga s debelim kitama od četvrt metra, ali nakon sat-dva što bi je takvi razvlačili vjerojatno bi joj prisjelo, tim više što bi se od takvih teško izvukla još narednih nekoliko sati. Naposljetku su one koje sigurno ne bismo voljeli da nam se ostvare, recimo, žena može pomisliti o tome kako bi bilo da je jebe neki divovski uspaljeni pas, te one koje nas užasavaju već i kao pomisli, recimo da nas zgrabi seksualni manijak koji davi svoje žrtve, pa su te maštarije šesto zapravo strahovi i more, ali ne možemo od njih pobjeći kao što nas i otvoreni zub koji boli nagoni da ga čačkamo jezikom premda nas pri tome boli još i više. Ponovo, kao pri prvom podjeli, ovo čime se baviš može se svrstati u sve tri kategorije, može se protegnuti preko cjelokupnog raspona mašte. Ovo se pismo protegnulo duže nego sam očekivao kada sam ga započeo, a tek sam na početku onoga što bih ti htio reći – da bi na osnovu toga mogao postaviti pitanja za koja si ti jedna od rijetki osoba koja mi može odgovoriti i i u takvom si položaju da bi možda i htjela odgovoriti. Za sada ne očekujem da mi išta kažeš, iako te ne sprečavam ako baš hoćeš, a sa svojim pitanjima ću pričekati dok ti još nešto ne kažem. U pravu si, bilo bi pogodnije koristiti e-mail umjesto ovako. „Iskrica“ je pogodnija za rečenicu-dvije koje se izmjenjuju bez velikog promišljanja, a o ovome bih volio razgovarati ozbiljno i molim te da i ti meni što ozbiljnije odgovaraš. Nažalost, nemam tvoju e-mail adresu. S druge strane, pada mi na pamet, znaš da sam pisac. Mogao bih napisati fantastične knjige, o pravim, značajnim stvarima, mogao bih ih sjajno napisati. Ja to najbolje znam. Nebrojeno puta sam sam sebi ispričao ono što bih rado napisao. Ali čemu? Bolje - kome? Kod nas nitko ne čita, ili čita tako mali broj ljudi da to ne bi ništa promijenilo. Šteta truda. Zato volim pisati tebi. Tebe zanima, ti bi još od onoga što ti imam reći mogla imati neke koristi. Srdačno te pozdravljam. Mlada domina mora da je već bila umorna kada je primila i pročitala ovo pismo, te je odgovorila najkraće moguće ono što je vjerojatno smatrala najvažnijim: zapamti. mladadomina@yahoo.com I njegov odgovor je bio brz i kratak: zapamtit ću. lakunoć javi je li dobro što sam poslao i da li hoćeš dalje. Javila se samo s jednom riječi: fala Iako je time razgovor bio završen i oprostili su se za tu priliku, on je ipak nastavio: Moram ti ipak reći nekoliko riječi o onome što si mi poslala. Zgodno, ali prekratko. Poslala si mi dio, a mene zanima upravo cjelina: prvo javljanje, kako razgovor počine, kako se razvija, obrati u komunikaciji, itd. Znaš li sačuvati prepisku po ovim koracima, pa da je možeš i poslati? 1) klikni PORUKE 2) klikni ISPIS PORUKA 3) klikni na IME koje želiš (nick onoga čiju poruku kaniš izdvojiti i sačuvati) 4) klikni SAVE AS 5) u odabiru SAVE AS TYPE... klikni na strelicu dole 6) odaberi TEXT FILE (TXT) 7) smjesti gdje želiš i - voila! - dobila si sve! Možeš li mi istu prepisku poslati prepariranu na taj način? Pa ti ja šaljem dalje ono o čemu bismo mogli razgovarati… Kako ona više nije odgovorila, što znači da je vjerojatno napokon otišla spavati, povukao se i on prethodno ostavivši kariku za daljnji kontakt drugim putem: Re: razmjena? fran_nischt@hotmail.com na ovu adresu mi mozes poslati dulji file |