Jaguar Coed

Sam nikad nisam bio, nisam ni znao kako.Uvijek s nekom, negdje, al opet prokleto sam sa sobom.
Nisam imao nekog obzira, osjećaja, niti trunke savjesti.U početku sam samo tako glumio, postavljao se nezainteresirano
A opet dovoljno u igri, da ne ostanem sam. To mi je uvijek bio nekakav problem, suočiti se sa pravim ja. Biti dio dueta oduzimalo mi je ono vrime koje sam bio slobodan. Tako sam i kući rijetko bia. Na poslu, vani, ma na zidiću isprid... Al unutra malo, ili malo više, ako bi spavao duže. Sada osjećam da nisam sav svoj. Sada prvo pomislim na nju kad otvorim oći. Sada svi vide jasno na meni moje promjene raspoloženja. Sada više nisam onaj stari.. I nakon nekog podužeg opiranja prepuštanju, sada imam sasvim drukčiju sliku u glavi. Zaljubljen sam...Ali ne glupo... Ona možda toliko to nevidi na meni. Idalje mislim da nije baš pametno se toliko, u toliko kratko otvoriti, no imam pravo biti lud za njom. I baš me brige. Moji prijatelji me drže na piku radi toga. Znaju me predobro da nebi primjetili. Evo glupi primjer, odma su mi to nabili na nos. Sjedimo na kavi, cvike na glavi, novine u ruci. Ulazi jedna cura u kafić. Njih dva, motiraju mi pogledom. Naravno ja pogledam curu. I cura stvarno ljepotica. Bez skromnosti, jako, zapravo iznimno lijepa. Neobično lijepa. Ja sam pogledao je (šteta bi bila nepogledat), na dvije sekunde i nastavio čitati novine... Ništa mi neznaći kao moja i ništa mi nije lijepo toliko kao moja. Ništa mi neskreće misli o njoj... Ako je istina što studije kažu, da muškarac pomisli na sex svako tri minute, onda ja povri toga što pomislim na nju svako dvije minute, zapravo nemislim ništa osim na nju i sexu s njom... Tako mi je to sada, tako mi se sada zapravo i sviđa. Tako sada drukčije nebi ni valjalo..
A ona... ona je odavno prešla zaljubljenost prema meni. Ona gaji ljubav, koju mi daje kad god je ugledam. Istog trena kad je pogledam u te njene okice, ona me preplavi sjajem i blještavilom njenog srca, koje živi za mene... Ona zna moju prošlost i znam da je to ponekad boli kad u šetnji gradom sretnemo neku moju, nekada, negdje... Ipak neda se. Niti mi želi to priznati. Bori se, sama, za mene...
Neželim da bude sama kao što sam ja uvijek bio... Neželim to, niti ću dopustiti to... Ona je vatra i ja je takvom volim. Neka je ništa neugasi...Volim te draga, do posljednjeg daha...