Postoji li trenutak
kada rijeći utihnu i ostane samo praznina prostora, nabijena iskrenom snagom emocija? U prostoru kojemu vam zrak nije potreban, jer ionako neosjećaš svoj udisaj. Na mjestu koje ispunjava blagotvorna tišina, a dva se sasvim različita svijeta mogu
spojiti u jednu savršenu cijelinu. Kao puzle s dvije karike, spojene čine jedan savršen spoj, savršenu sliku, sjećanje.
Savršenu budućnost....
Postoji li trenutak kad misli netrebaju usta,
kada snovi postanu stvarnost, a cijeli darovani život, dobije potpuni smisao? Kada kao u ljetnoj noći, čaša viskija dobije kocku leda, da ublaži žar i stvori besprijekornu kombinaciju okusa, vatre i vode... U sekundi gutljaja, stope se sve ideje,
svi ciljevi u želju da u dvoje ispune nagon nečim čistim, nečim svetim...
Postoji li trenutak,
kada svijet stane i zrakom samo leti pelud cvijeća, a miris ljubavi, kao miris ruža, ubije svu prljavštinu, sav smog ubrzanog življenja u tom prometu duša ? I tada
svaki snjeg oko srca, otopi radost i sreća, jer se tijela u dvoje spoje. U noći ljubavi i tišine...
Postoji li trenutak
kada sve zaboravimo u treptaju oka? U poljubcu kraj mora, ispred restorana, na ulaznim vratima stana,
na krevetu popločanom u šumi boja, jednog predivnog osjećaja... Zaboravimo sve probleme, sve boli i tuge, jer te dane duge u minuti zamjeni broj dva, kao jedno...
Postoji li trenutak kada znaš, da je prava ljubav stigla ?
Kada svaka borba nema smisla, da budeš jaći od poriva, jači od svemira.... U naletu maestrala, izbriše se sva prošlost i ostane samo nit koja vodi naprijed i ti je pratiš. A ruke tvoje grije i prati, meka koža tvoje suputnice....
Postoji li prava ljubav?
Neznam, ali ja sve te trenutke večeras imam.....