Jaguar Coed

JA
Ponekad mislim, ne...Znam kako nisam ja svoj, kad ti onako lažnim pogledom, bez rijeći, kažem da sam, jedino tvoj.
I neznam kako opisati taj sklop, usrani, jebeni! Kako priznati, da me je strah. Strah vezanja, strah obečanja, strah pomisli da te zavolim. Pored tolike borbene energije kojom cijeli žarim, ja sam draga, unutra cijeli spojen koncem sivih misli. A spone mojih uvjerenja, želja drži pljuvačka moga karaktera. Izvanka jak, nedodirljiv, simpatičan, osoran i prepametan. A ispod kože...ispod kože blag, tužan, ranjiv kao pička, neisticajan i duboko svjestan vlastitih gluposti... Zašto je to tako? Zašto...
ONA
Razlog leži u mojoj prošlosti, ne tako bliskoj, ali dovoljno jakoj da osječam miris paljevine kad se sjetim nje...Koliko god sam puta ostavio i bio ostavljen, koliko god je guzica i sisa, bistrica i ljepotica prodefiliralo s menom držeči me za ruku gradom, uzbuđenjem u izlasku, satima u krevetu i razgovoru s cigarom nakon...ona me je debelo oštetila. Ugrizla gdje mi je se stigma ljubavi i otvorenosti stvorila...Razderala mi srce i svjesno me ubijala, polako.
Baš kako to rade i cigare, polako u početku, a onda rapidno na kraju u svojstvu raka...
Sve to je radila, zato što je mogla. Zato što sam se jedino u nju zaljubio. Koja glupa riječ, koje glupo stanje, al koja droga, šprica instant sreće pod nazivom: Zaljubljenost...
E da, zato što je mogla. Mogla mi raditi sve što je htjela, a ja sam slijepo išao kud ona okom. Drogiran od strane nehumane glupaće, bez trunke savjesti svakim danom tonuo sam dublje u njena govna. Da...zato me je strah...
IPAK JA
No, prevladao sam je... Jednog dana otvorio sam oći i postao svjestan svega. Svjestan svoje nemoći, svjestan koliko me je iscrpila. I onako nepripremljen dočekao je. Prostruo sve što mi je napravila, zasuo je pjeskom laži na kojima me je držala...i na kraju kao klavir rekao, sva sreća tebi, al od mene odjebi...
Otišla je iz mog života, no jebeno me kao sjena pratila svim mojim avanturama. Uvijek negdje u kantunu moje svijesti, vrištala je, neveži se, neotvaraj...nastradat će ti duša....
NAKON SVEGA
Sada pri kraju ovoga posta, kao udarac boksača, oborio me zaključak da sam joj na svemu zahvalan. Jer da nije nje, nebih upoznao toliko različitih djevojaka, opijenih mojom hladnokrvnošću. Da nije nje nebi bio na glasu, koji mi je paradoksalno, podosta puta pomogao u osvajanju neke nove blistave pojave, dugih nogu, prekrasnog lica i naravno oblina...
Sada na kraju, jasnije vidim sve. Upravo sam otkrio veliki dio sebe. Lažem, znao sam da postoji, al ga napokon osjećam kako treba..
MI
Da nije nje, nikad nebih upoznao tebe...
Kad se ponovo zagrlimo, moje srce će tući jače. Jer sada zna, nešto novo o sebi. Zapravo mozak je napokon došao do riječi, da sva prošlost njegova je vrijedila tog trenutka, gdje postojimo samo
TI i JA draga...ti i ja...