Poke-turnir i dvije kile kobasice za roštilj
<Smisao života - 18. dio
Uh! Jebote! Povikali su praščići kada su se probudili u prljavoj prostoriji iza mesnice pod nazivom Mesnica! Mesnicu je vodila bradata žena koja se zvala Bučerica Nogaralo, koja je bila u nestabilnoj vezi sa mjesnim ribarom Treborom Mistikom! Bučerica je imala fetiš za noževe, no to nitko nije znao, osim naravno Trebora! Smrkljo i Šerpanović su nakon pijanke kod Gaylorda sa Robuškinim i samim Gaylordom, naišli u mesnicu kupiti 2 kile kobasice za roštilj! Bučerica im je rekla da ju nije od jutros vidjela kada je Trebor uzeo štap za pecanje od 2,76 metara! Joj bio je to štap vrhunske kvalitete...jedinstven! Trebor je dok je bio na pecanju vidio malu jagodicu kako se njiše i podgleduje ga ispod desne obrve, sve bi to i bilo dvolično da one 2 kile kobasice nije visjelo na drvetu! No roda kada je to vidjela odmah je povikala da ne zna za nikakve jagodice a i sir je bio upitan i pomalo smrdljiv! Likovi iz pokemona su se na trenutak našli u Smradogradu, naime u tom trenutku se u Smradogradu održavao jedan od najjačih poke-turnira! Smrkljo i Šerpanović su bili sretni jer su čuli da je prva nagrada za osvojeni poke-turnir 2,5 kila kobasice za roštilj i prjenosni roštilj na napuhavanje! No imali su problem, Don Jazavac Rozni je bio svjetski prvak u Pokemon borbama...! Te su nakon dugog razmišljanja i naravno još jedne duge pijanke odlučili da neće sudjelovati u glasovitom poke-turniru! Trebor je uspjeo upecati zlatnu ribicu koja ispunjava jednu želju, no on nije znao šta će sa njom te ju je odnjeo do Smrklje i Šerpanovića da čine sa njom ono što je najbolje! Smrklji je upala sikera u pekmez... nije ju kako treba ni dobio a odma je zaželio 2 kile kobasice za roštilj! I naravno to je i dobio, odma sa Šerpanovićem upalio vatru i bacio roštilj... nakon iscrpnog prejedanja i iživljavanja nad kobasicom... otišli su malo lumpovati... Smrkljo kod svoje Smajline... a Šerpanović kod svoje nove djevojke raznosačice novina Mejširele Majzić... Uh sreće za njih! Krvavice su plesale na zvuk mandoline koja je svirala na visini od tri metra pored malih ružičastih krompirića... lišće je padalo prema gore i gledalo sumpornu kiselinu na dva načina sam to mogao objasniti... onda se probudio... to je naravno bio Smrkljin san!
Smisao ove priče je da u vama probudi onoga pravog...istinskog poke-majstora! Ako to i nisam uspjeo onda se bar nadam da ste ogladnili...ako i niste... ali kobasica je bila tako jebeno dobra... aj neću više... sad sam gladan.... ode jest...
Pozdrav svima!!
___ Evo sam da znate, ovo vam je novi lik (njegov msn - trebor_naopacke@hotmail.com , pa eto cure navalite! He! He!), on je mjesni ribar i odaziva se na ime Trebor, malo je spor, tako da bi moglo biti problema, ali spreman je učiti!
Susrest ćemo se još u idućoj uzbudljivoj roman epizodi : "Smisao života - 19. dio"
24.08.2006. u 02:36 | 109 vaša čauranja | printaj | (c) |
Big parti u Smradogradu!
<Smisao života - 17. dio
Plastični zvuci limene gitare odjekivali su iz polupraznih prostorija pivnice "Sišem ti ušne jagodice"! Krvave uši ono malo opstalih hrabrih i neustrašivih momaka ponos su grada Smradograda! U tu neveliku grupicu ljudokija spadaju samo nji par ljudova... a to su ni manje ni više nego Smrkljo, Šerpanović, Robuškin i Gaylord! Ulica je bila pusta, lisice su taman počele siktat i vikat... "Dajte nam kobasice sa sirom!" Fejkanje je bilo masno, okate sove su imale velike oči...! Nego ono što je nebitno... Siktanje je izazvalo burnu reakciju bradate bake jer kad je vidjela kako je stolica zapravo mala odma je skočila i viknula :"U jebote koliko je stolica mala!" Krvavica se u tom trenutku otkotrljala ispod stolice, no stolica je nevažna... ono što je još nebitnije nije vidjelo danje svijetlo one noći kad se probudilo ujutro u 14:28pm ili tako nešta, konj je bio nedovoljno uhranjen i vidno uzrujan jer zob nije bila dovoljno našiljena! Dvije vile koje su za to bile zadužene su se to jutro probudile i skužile da je jedna od nji mrtva! Pa su morale ići na pokop, te im je to oduzelo određenu dozu vremena! Sličica koja je bila naljepljena na zidu bradate bake je odjekivala i pružala nekakav neobjašnjiv i slikovit sjaj, bila je to sličica jednog od pokemona... joj ti pokemoni! Čašica je bila polu prazna i Šerpanoviću je bilo potrebno nadosipanje! Smrkljo je odma okrenuo jednu rundu! Upravljač je poskakivao zato što u njemu nije bilo dovoljno baterije, nego samo malo baterije! Posuda u zdjeli koja je vidjela rajnglu na avliji popila je po uborka mlika! Zavjesa nije sama visjela u zraku, bilo je tamo još zavjesa koje su teturale i nazivale se Viseće Zavjese! Bila je to banda Visećih Zavjesa! Poharale su Smradograd...
...Robuškina Boba-nakon što je popio skoro pola piva
...Smrkljo Mastikljin-u prelijepiom pejzažu
...Gaylord Pavijan-glumi Kazanovu-bilo kuda, gaylord svuda...
...75% ekipe Grada Smradograda...Grupica nas...
...eee...ovako da nam je svaki dan...
Smisao ove priče je taj da iako sam ja počeo sa ludom death metal zabavom, zanjeo sam se jer sam bio previše pijan! Ako nešta baš ni nema smisla... onda se ispričavam... ja sam se potrudio da sve pojasnim i objasnim! Još samo jedna stvar... Labitek koji nema veze sa ovom pričom a neće je ni imati, će se pojaviti u idućoj priči...možda...ali sumjam...ma zapravo neće...nadam se...ma da...!!
Susrest ćemo se još u idućoj uzbudljivoj roman epizodi : "Smisao života - 18. dio"
08.08.2006. u 01:16 | 77 vaša čauranja | printaj | (c) |
