Poezija grada Smradograda

<by:Čmrkljinzavk Avi (ma ustvari to sam ja piso - Daniel, al sam uzeo drugi pseudonim za ovu prigodu)

Dvije nane na drvu se njišu,
Ona kaže ja ti vidim pišu,
On ju vidi kako ga gleda,
Pišo se diže a nema meda!

Lipi kamen cvitu se divi,
Suncokreti rastu na ledenoj njivi,
Bijeli ze zelena kabina,
Ja te volim ti si moja Smajlina!

Gorjela je vatra u mom šljiviku,
Ti si mi bila jedina na vidiku,
Gaće su ti bijele, imaš dobru guzu,
A dobar mi i pogled na tvoju lijevu šuzu!

Dva drveta, na sredini ledine,
Ona viče joj ljubavi sledi me,
Ledim ledim, ljubavi mila,
Kad te gledam, meni curi slina!

Ponosne su boje, našega grada,
Sve nam smrdi, kao i nekada,
Cvjetaju nam visoke bandere,
Ulicama lutaju pantere!

(ajme pa ja nisam ni znao da sam ovako kreativan)

Današnja priča... kao što vidite i nije priča... al mislim da se uklapa u boleštinju ovog bloga... jer kao što je jednom davno mudrac Zec rekao ... "Hašmul alba dali kastijanov sart ink lomino den siagaran to binosika!" Što naravno znači: Knjiga koja se čita naopačke sa dvije led diode. Kužite!? Ma sigurno vam je jasno!
pozz svima!

15.07.2006. u 00:10 | 46 vaša čauranja | printaj | (c) |

<< Arhiva >>

Poezija grada Smradograda

Naši Životopisovi:&..

Naši avatari