Kraj mudrog Zeca...
<Smisao života - 5. dio
Bilo je to u mraku, vještica je bili bijela od sira koji je jela u tetrapaku sa dvije masne šnite krvavice i dvije nedovoljno pečene kleme za mjerenje tlaka ulja u avionskim pogonskim motorima u hidraulici za polurotacijsko kretanje repng krila, pa čak i do 15°. Kada je konačno ulovio zlatnu ribicu ona mu je rakla da se makne iz središta zemlje i da pogleda kakve hlače ima Liliputić Susulila, i da će ga nakon toga posijetit krastavac i reći mu što da čini. Mladi ratnik nije vijerovao u te gluposti ali je ipak rekao da će pojest malo sira i razmislit o svemu. Kada je došla lisica pogledala ga je kroz svoje pepeljarke i rekla mu da je glup i da sir uopće ne raste u krajevima Krukirastinevilkasa, no Smičiklas je opovrgavao tu činjenicu sva dok ga u to nije i Sova uvjerila tako da mu je poslala pismo. Kada je napokon došao Zec sa svojom družicom Dvogrbom Devom, vidjeo je da ništa to nema smisla i da to nema nikakve veze sa ovom pričom. Ali pošto ova cijela priča nema smisla, zec je nažalost podlijegao ozlijedama, zadnje riječi su mu bile... "Hašmul alba dali kastijanov sart ink lomino den siagaran to binosika!". Što naravno znači: Knjiga koja se čita naopačke sa dvije led diode. Zec je imao velik i plemenit pogreb, kakav i svaki mudrac kao što je bio zac i zaslužuje!!
Smisao ove priče je taj da kad god pogledamo lijevo, vidjet ćemo što nam se dešava sa naše lijeve strane.
Susrest ćemo se još u idućoj uzbudljivoj roman epizodi : "Smisao života - 6. dio"
29.05.2006. u 14:21 | 1 vaša čauranja | printaj | (c) |
