danas svakako ne želim ničije lice, ni dodire,
ni glas, ništa ne želim, ne želim da me pustiš
na miru ni da prestaneš govoriti i disati uz
moj vrat, svakako ne želim ne gledati tvoje
lice, ne želim ni ovu čokoladu s rižom ni
mrvice kikirikija na ustima, ni komadiće
razgovora, bljeska zubiju, slika, a ne želim
ni ostati u tišini bez tvog osmijeha koji se
kotrlja kao špekule iz djetinjstva, toplo i
hladno naizmjenično, svakako ne želim
željeti ni ne željeti, pusti me jednostavno
kraj sebe, iako se čini da to svakako
najmanje želim. ne misliš valjda da ja znam
tok tih želja i misli i da upravljam njima?
čudno ti je to krdo, nekad mirno pase i
preživa, zuri u daljine, nekad se propinje
i njišti i kopita im frcaju, ja ih samo gledam
i čudim se i pitam se što je slijedeće?
galop ili timarenje? gledam ih kako prolaze
kraj mene, kroz mene i odlaze i ostavljaju
ugažene travnjake, miris pokošenog sijena,
miris zvjeradi i balege, ne mogu ih zaustaviti,
ni trepnuti, ni smijati se, ni disati, samo se
čuditi kao bizonima na betonskim pašnjacima,
a onda ćemo opet sjesti i otvoriti teglu domaćeg
pekmeza od šljiva, s mirisom ruma i sve će
naizgled biti pitomo, ako me pustiš kraj sebe
sa samom sobom, iako se čini da to svakako
najmanje želim.
znam da si tu negdje, iza svega što postoji
i onog što se samo naslućuje, iza snijega TV-a,
u jurećem tramvaju, u mraku sivih haustora,
u pivskoj pjeni, u psima lutalicama, u mercedesima
i umjetnim krznima, u gradskoj kakofoniji i lokalnim
tjednicima, iza mrtvih lica tramvajaca, beskrvnih
osmjeha notornih pijanica, biseksualaca, iza malograđanskih
fasada, nazirem te u lažnim prijateljstvima, nepotrebnim
potrebama, u mom ludilu i znam da si tu ... negdje.
LAŽ USAMLJENOST MONOTONIJA
PA ŠTO?
BOL IZGUBLJENOST MIMIKRIJA
PA ŠTO?
PREVARA OPČINJENOST MELANKOLIJA
PA ŠTO?
LAŽ
budim se ili je to zapravo san? noćna mora,košmar,ludilo stvarnosti?
gdje je granica? crta razdvajanja? dvije polutke,dvojnost, ta navika
parnih brojeva koja nas proganja i briše postojanje. razlika ili uobrazilja,
stvarno-nestvarno, san-java, crno-bijelo ili nešto treće? UPOMOĆ kao
protuteža čemu? gluhom dobu, drhtavim rukama, slijepim očima, očaju,
rezignaciji, mehanici navike, bespolnim jutrima, alkoholnim maglama?
spasi se, još nije kasno, lažemo sami sebe drhtavih nosnica, čekajući
posljednji ,mozgovni zlatni šut...
ono što jesam ili ono što naslućujem da bih mogla biti ili samo Meduzin pogled unatrag, skamenjeno ja,ugušena PERFEKTOM i vlastitim izbljuvkom,pritisnuta lažima,sebičnošću,nesamodovoljnošću,požudnim rukama,pohlepom,kosturima,algama,isječcima neke davne pjesme,bljeskom,prašinom,crnim rupama ili ono što nisam i što nikad ne bih mogla biti, pogled u FUTUR-perverzni mazohizam,koji se hrani depresijama,melankolijom,strahom,neurozama,krvlju,prevarama,ispraznošću,bježeći,bježeći, posrčući u samu sebe, iz sebe,zastranjujući dok PREZENT bulji u mene svojim šupljim dupljama i kezi se bez zvuka i lažno bezvremenski.
bilo je hladnih,neurotičnih noći,pulsiranja utrobe,iskeženih zuba i sve se to pretvorilo u tople papuče,mačku u krilu,klupko vune i mutno sjećanje, zar ne? sad smo uzorni građani,očevi,supruge,majke i ostalo...do nekog drugog puta u nekom drugom životu, reprizi van HRT-a, uz pravo izmjene programa, naravno.
< | studeni, 2005 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
28 | 29 | 30 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
sve i svašta, niš koristi ili avaj zahebancija u mozak, a ničim izazvana!
mirno sam otvorila vrata frižidera i unutra je bio gospodin NITKO znam, reći ćete kako nitko ne može obitavati IGDJE,ali ipak je bio tamo, keseći se desno od flaše senfa i lijevo od kutije margarina ( hvala gosp. Brando). uglavnom nije mi rekao ništa što ja već ne znam, ali bilo je to vrlo ugodno ćaskanje. međutim, pročitajte svakako upute prije otvaranja frižidera, jer NITKO mora ostati na ledu jer bi inače mogao postati NETKO! znate li kakav je to osjećaj zatvoriti mu vrata ispred nosa,češući se po dupetu,jedući čokoladni sladoled i pitati se da li su ljudi STVARNO OTIŠLI NA MJESEC? čisti svrš!
bando lijena, tražite si sami!