Nanny000
20.07.2007., petak
...TKO SAM JA???...
TKO SAM JA???
Tijekom cijelog svog života izgrađujemo sliku o sebi – tko smo i zašto smo baš takvi. U razdoblju od ranog djetinjstva do adolescencije, djeca započinju razmišljati o sebi. Roditelji i okolina zasuti su pitanjima. Djeca uporno traže odgovore pomoću kojih nastoje što bolje razumjeti sebe. Stvaraju okvire unutar kojih će se kretati i otkrivaju načine na koje će komunicirati. Polaskom u školu ( oko 6. god života ) dolazi do velikih promjena u osjetilnom svijetu djeteta. Sebe počinju doživljavati kroz složenost i tankoćutnost osjećaja. Dolaze do spoznaje da posjeduju jedinstvene kvalitete. U opisivanje sebe uključuju manje vidljive karakteristike – osjećaje, osobine, različitosti… Doživljavaju se kao dio grupe i u njoj pronalaze svoje mjesto. Skloniji su uspoređivanju s vršnjacima i prijateljima. Zakoračili su na skliski teren razvoje samopoštovanja. Takve usporedbe imaju i pozitivnu i negativnu stranu. Polako osvještavaju da se razvoj samopoštovanja ne temelji samo na vlastitom doživljaju sebe. U cijelom tom procesu veliku ulogu ima i porodica u kojoj dijete živi. Začuđene oči uprte su u osobe koje jako vole i koje vole njih. Djetetu koje se osjeća prihvaćeno, poštovano i pohvaljeno za to što je i kakvo je, omogućeno je da podjednako prihvati pozitivne kao i negativne strane svoje osobnosti. Razina samopoštovanja bit će odgovarajuća. S druge strane, ako se dijete u svojoj obitelji i grupi izloži neprestanom omalovažavanju, vrijeđanju, okrivljavanju, odbacivanju, ostat će na vrlo niskoj razini samopoštovanja. Razina samopoštovanja razvijana kroz rano djetinjstvo najizraženija je razdoblju puberteta - adolescencije. Promjena stečene razine samopoštovanja je dugotrajna i mukotrpan proces i za dijete i za okolinu. Djeca i niskom razinom samopoštovanja posjeduju osjećaj manje vrijednosti. Boje se postati dio grupe jer osjećaju da će biti odbačeni. Vođeni strahom od neuspjeha počinju izbjegavati zahtjevnije aktivnosti. Smanjeno povjerenje u sebe i loša procjenom osobnih mogućnosti im onemogućava potrebu za stjecanjem novog znanja. Poteškoće se javljaju i prilikom stvaranja novih prijateljstava – ne žele se izložiti ismijavanju i odbacivanju. Poruke koje dobivaju od okoline doživljavaju kao neprijateljske. Na većinu poticaja odgovaraju agresivno – posljedica je potpuna izolacija i bijeg u osobni svijet. Djeca koje sebe i okolinu doživljavaju negativno otvaraju vrata depresivnim osjećajima. Pozitivne poruke o sebe i drugima vrlo teško prodiru do njih. Zatvoreni, začarani krug u kojem se djeca s niskom razinom samopoštovanja vrte je spoznaja pred kojom ne bi trebali zatvarati oči i uši. Posljedice su vrlo bolne kako za dijete tako i za djetetovu okolinu. Depresija , autodestrukcija s korijenim u ranoj razvojnoj dobi, u pubertetu se oslikavaju u pretjeranoj potrebi za alkoholom, drogama i opasnim aktivnostima s krajnjim ciljem samoubojstvom. KAKO PREPOZNATI NISKU RAZINU SAMOPOŠTOVANJA KOD DJECE Djeca vrlo često nisu svjesna da o sebi imaju loše mišljenje, ali osjećaju da nešto nije u redu. Najprepoznatljiva ponašanja: Z Uvijek žele pobjeđivati u svim aktivnostima Z Ne poštuju pravila igre – izmišljaju nova koja im odgovaraju Z Pretjeruju u savršenstvu Z Izrazito su samokritični ( najčešće negativno ) Z « kupuju « prijatelje za igru Z neodgovarajućim ponašanjem privlače pažnju Z neprimjerena i neopravdana potreba za plakanjem Z povučenost, sramežljivost Z ispričavanje za sve što učine ( dobro ili loše ) Z strah od novog pokušaja Z prebacivanje odgovornosti i krivnje na druge Z neodlučnost u donošenju odluka ili izbora Z suglasnost sa svime što mu je ponuđena iako to iskreno ne želi ( ne može reći NE) Zvona zvone na uzbunu ako prepoznate samo neke od navedenih oblika ponašanja kod Vaše djece ( školske i osobne ) Osjetite u zraku molbu « JA ŽELIM BITI PRIHVAĆEN I SRETAN !!! « Svako je dijete vrijedno i jedinstveno. Posjeduje nevjerojatne sposobnosti koje će razviti samo ako se osjeti prihvaćeno, voljeno, shvaćeno upravo takvo kakvo je… ISKUSTVO JE POKAZALO DA SE KOD DJETETA MOŽE RAZVITI POZITIVNO SAMOPOŠTOVANJE AKO : ' pažljivo slušamo sve što nam dijete govori ' uočimo osjećaje koji ga prožimaju prilikom govorenja ' dijete osjeti naše iskreno poštovanje i prihvaćanje svih osobina koje posjeduje ( pozitivne i negativne ) ' smo uvijek iskreni ( i kad hvalimo i kad kažnjavamo ) ' se trudimo ne upotrebljavati rečenice koje započinju « TI NIKADA… « ' što češće govorite u JA obliku ( JA SE NE OSJEĆAM DOBRO AKO TI … ) ' omogućimo djetetu da osjeti što je odgovornost, neovisnost, sloboda osobnog izbora ' poštujemo djetetove probleme i dopustimo mu da slijedi osobne interese ' ne gušimo potrebu za istraživanjem i kreativnošću ' izbjegavamo prosuđivanje i nepotrebne savjete ' prihvatimo dijete s punom ozbiljnošću – i ono zna misliti NAŠA SU DJECA SJAJNA I ZADIVLJUJUĆA U SVOJOJ JEDINSTVENOSTI, IAKO SE NJIHOVA JEDINSTVENOST RAZLIKUJE OD NAŠE Dok sam pisala ovaj tekst nisam bila vođena željom da Vam pametujem, već da s Vama podijelim iskustvo koje sam stjecala kao roditelj, odgajatelj i učitelj. S ljubavlju NANNY  |
>>..."Boze, daj mi razum da prihvatim one stvari koje ne mogu izmijeniti, snagu da izmijenim one koje mogu, i mudrost da vidim razliku."...
nasa srecica 
novi blog 
franc http://
novi blog 
strujisimus http://
brontulavanje... http://
ovo volim citati : don branko 
dark angels