Nanny000
05.08.2006., subota
Kimoo nastavlja putovanje...
 I tako je Kimoo sav sretan usao kroz vrata Suncevog sistema...„ Sigurno se necemo tako brzo vidjeti „ – doviknuo je Kimoo Cuvaru, sav presretan hitajuci prema Zemlji... „ Ahhhhhh... – sjetno uzdahne Lupy - blago njemu... Mamy ga pogleda ispod oka i zadirkujuci upita...ako zelis i ti otici...sredit cemo i to... „ A ne, ne – trgne se Lupy...prosla me zelja...niej to mjesto za mene. Nisam ja tako hrabar, radije cu slusati i cekati kraj price...Samo ti nastavi pricu... Mamy uzdahne i nastavi pricati...Lupy ga sneno pogleda, a u mislima je zamisljao kako je on dusa Kimoo... Kimoo se priblizio Zemlji. Svijetlo i boje bile su tako guste da nije mogao vidjeti planetu, samo je ugledao njezin omotac ( auru )... Kimoo se polako suljao oko Zemlje, trazeci ulaz...Cudio se kako nikoga nema , a kao vlada guzva... „ Puno je dusa, ali ti nikoga ne vidis jel je to tvoja zelja „...zagrmili su glasovi sa svih strana... Kimoo se prestrasio, okretao se oko sebe, ali nije vidio nikoga... Vec pomalo ljutit upita –„ Tko mi sve ovo govori ? „ „ Govori ti Glas Zemlje... Ti u meni vidis samo ono sto zelis vidjeti... Cujes samo ono sto zelis cuti „ ... „ Zasto tako mislis ? Zasto zelim vidjeti i cuti samo ono sto zelim ? „ „ Zelim da shvatis da si sam kreator svojih iskustava „ – odgovori mu Glas Zemlje... „ Cekaj malo, ali onda ja ne vidim istinu, vec vidim samo ono sto zelim „ – primijeti Kimoo... „ A sto je za tebe istina ? „ Kimoo zausti..ali...zastane...zamisli se i rece: „ Pa zato sam stigao na planetu Zemlju..da naucim sto je ISTINA „ ... „ Nisam ni slutio koliko ce s tobom biti zabavno...Odlucio sam...Dopustit cu ti ulazak i pokazati ti vrata...Slobodno udji i potrazi si Nositeljicu zivota... Kimoo nestrpljivo proviri i udje kroz vrata...Nadajuci se da ga onaj Glas Zemlje cuje, pomisli,stvarno zelim vidjeti kako izgleda ovo mjesto, ne zelim samo svoju viziju tog mjesta...prvo sto je vidio bilo je veliko, pahuljasto prostranstvo bijele boje...Tisuce dusa kretalo se tim prostorom... Sad je Kimoo shvatio da ga okruzuje mnostvo dusa i da je velika guzva.. „ Ti si novi ? „ – iz razmisljanja ga prene neki glasic... „ Da, upravo sam stigao..A reci mi molim te gdje sam ? „ „ Ovo je cekaonica...Ovdje su duse koej su nasle Nositeljice. Cekamo svoj trenutak za utjelovljenje... „ „ Oh, „ - veselo ce Kimoo,“ svi ste vi nasli Nositeljice zivota, pa onda to nije neki veliki problem ... „ „ Nije bilo do nedavno... Sada svi zele sici...Posebno je vrijeme, vrijeme prociscenja... Vrijeme kad u jednom zivotu mozes proci puno iskustava... za pet ili vise zivota... „ „ E, bas sam zato i ja dosao, da sakupim sto vise iskustava... „ – zaigrano ce Kimooo. „ Jesi vec nasao Nositeljicu ? „ – upita ga glasic. „ Ne, nisam nasao, ali kad sam vec ovdje, mogao bi poci s tobom... bas si mi simpatican... „ „ Ne „ – odlucno ce glasic – „ to nije dobra ideja...blizanci se ne uklapaju u moja ucenja...malo mi je cudno da si preskocio Odbor za dogovor...Mora da je ovo neka zabuna... „ „ Zabuna ili ne „ – zacudeno ce Kimoo – „ tu sam i ostat ci jel znam posto sam dosao ... „ „ Evo zovu me...red je na mene...pozdravljam te...i sretno... „ – uzbudjeno ce glasic... Kimoo pozdravi dusu i ona krene kroz svjetlost do Otvora...prodje kroz Otvor i nestane... „ Zanimljivo „ – pomisli Kimoo... malo se zamislio...zasto svi prave problem oko utjelovljenja...to je tako jednostavno...trebam samo proci kroz Otvor... Kimoo je neko vrijeme stajao pored Otvora promatrajuci duse kako ulaze i nestaju...onako zadivljen nije primijetio da ih netko nadgleda...Cinilo mu se da su vodjene unutarnjim spoznajama...da znaju kad je stigao trenutak prolaska kroz Otvor... „ Po mene nitko ne dolazi...Glas Zemlje me nije uputio u Odjel za dogovor...Sto mi drugo preostaje nego uskociti u Otvor...i moja Nositeljica me ceka... Jupiiiiiiii, zivot je ispred mene ! Slatka iskusta , evo me stizeeeeeeem !! Ustreptao od uzbudenja zakoracio je Kimoo na rub Otvora... Nasao se u tunelu, a neka snazna sila ga je puvukla...nije se ni snasao...od brzine i energije sile izgubio je svijest...  |
>>..."Boze, daj mi razum da prihvatim one stvari koje ne mogu izmijeniti, snagu da izmijenim one koje mogu, i mudrost da vidim razliku."...
nasa srecica 
franc http://
novi blog 
strujisimus http://
brontulavanje... http://
ovo volim citati : don branko 
dark angels