srijeda, 09.01.2008.

Avantura o kojoj svi mi sanjamo, ili ne? D:

Dakle, idemo od samoga početka: Par frendica (ough, čemu takav smijeh, draga Change) i ja smo odlučili otići na "Kavranovu stenu" (to vam je brdo povrh Crikvenice, odakle se lijepo vidi cijela Crikvenica s jedne strane, a sa druge okolna mjesta :D. Iako je padala kiša (dobro, rosilo je samo), iako smo bili umorni u 10 sati smo se našli ovdje ( to je zapravo slikano sa tog mjesta, uglavnom, pred ulaz u šumu). I tada je krenula operacija zvana "hodaj, hodaj xD". Krivudavim, opasnim puteljcima napokon smo se nekako doteturali do jezera, kojega sam zaboravio slikati (argh). Tamo smo se odmorili i zapalili vatricu i pekli fine hrenovke: Neodoljive su, zar ne? Prije nego li smo skužili, zaprljali smo se od glave do pete (znate, jučer i prekjučer je kiša padala, a i danas još, pa je sve puno blata). Onda je vatricu trebalo gasiti: Frendica u akciji:D. Kada smo se fino najeli, odlučili smo se popeti na sami vrh, i to je bio veliki podvig :D, no ne za nas: Na pol puta je bila pauza, i naposljetku smo se dokopali vrha :D. Imam dokaz :Đ! Kada smo se vraćali nazad, nismo znali kojim putem da idemo, jer postoje 2. Na kraju smo se odlučili preko "gradine"spustiti dolje. Na kraju smo opet došli na početak (gledjate taj naš divan stadion, i vijadukt xD)