ako znaš bilo što

kad bi zauvjek zaspao ovaj grad
kao u bajci prekriven trnjem i travama
sve dok se ti ne vratiš,a vratit ćeš se znam
i sve dok tvoja ruka ne dotakne moj dlan
dok me ne zagrliš
dok me ne poljubiš
dok me ne zagrije tvoj dah...

PIVO SE TOČILO




Još jedan četvrtak je prošao,
malo se oblokavalo...
nas dvije smo počele piti oko 9h.
uhvatila nas ona standardna pijanska
priča,tako da smo izišle iz stana poslije ponoči...
u gradu nam je gorilo...
pogledom sam tražila dvojicu tipova,ali kako to
biva nisam vidjela ni jednog ni drugog...
na kraju kad smo krenule kući upoznala sam
prijateljicinog kolegu s faxa i zaglavila sa njim...
malo smo se ljubili...
prije dva tjedna sam bila sa jednim Bosancom,
sinoč sa Dalmatincom,za dva tjedna bih trebala
upznati nekog Hercegovca...
onaj tko bude čitao ovaj post nek ne pomisli
koješta o meni,prije ovog Bosanca se nisam
bila ljubila 7mj. a nit me je tko zanimao!
zato sada krečem punom parom naprijed...

KIŠA


volim ovaj grad...
ali ne volim ovo čudno vrijeme u njemu
do neki dan smo sjedili na terasama kafiča i
i ispijali kavice...
a danas nam ni kišobran ne pomaže...
a kad tek bura pokaže svoje zube bit če ludnica...
ali ja pored tog svega volim Mostar...večeras ču vani,
četvrtkom je ovdje studentska...
jao,jao vač naslučujem kako če to završit...
rasut čemo se kao riža...

I NAJLJEPŠA RUŽA IMA TRN...

ljudi ja stvarno trebam pomoč...počinjem sama sebe zabrinjavati...MORAM UČITI.................
a neda mi se...
jel netko zna neki način da se natjeram da uzmem
knjigu u ruke i stvarno počnem intenzivno s učenjem...
ne kažem ja da ne uzmem knjigu i ne učim,ali sve to ne dopire do mene...misli mi
lete,lete negdje u daljinu...

još jedanput sam bila tu
kraj tvoga uzglavlja
i ljubila te ...
pitam se tko si ti?
ali odgovora nema,
topim se na tvojim rukama,
pričam ti o glupostima,
obavija svoje ruke
oko tvoga vrata...
miluješ me nježnim
pogledima...
koje su boje tvoje oči?
ni to ne znam...
prstima mi šapučeš
i svaka druga riječ
bi sada bila suvišna...
miris tvoje kose me opija,
ti si kao crno vino
koje ostaje na usnam...
spuštam glavu na tvoje rame,
puštam te da dotakneš
najskriveniji dio mog srca...
budim se i shvatam da sam
te sanjala...
tko si ti???
ako negdje postojiš
potraži me...

ustanem ja jutros jedva nekako,sretna ja naučila seminarski ko pjesmicu...zaputim se na fax,kad telefonski poziv od cure sa kojom sam trebala obraditi temu:"stara nemoj dolaziti na fax jer ne možemo izlagati seminarski,nečemo ni potpis dobiti jer imamo više od tri izostanka!" znači nemam potpis,ne mogu izići na rok u 2mj. i to sve zbog tog što sam bila lijena i nisam mogla d a se dignem iz kreveta u 7h. sad moram snositi poslijedice zbog ne odgovornosti ali šta je tu je...život ide dalje!!!sinoć sam bila vani s jednim tipom,ne znam ni sama koliko smo čajeva popili do sad...a samo jedanput smo se ljubili...svaki put kad smo skupa napetost između nas je tolika da se može opipati...ne znam dokad če to sve trajati a i ne zamaram se s tim...u četvrtak u gradu sam upoznala jednog simpatičnog momka...eto to je to!

UPOMOČ
ne mogu se natjerati da se maknem s neta i da idem učiti

tiho na prstima,
uz pjesmu kišnih kapi
ušetao si u moje misli.
miluješ me pogledom,
krijem iskre u oćima
jer poraz mi sada
najmanje treba.
tinja želja u grudima
da se pojaviš na vratima
i doneseš mirs prolječa
u kosi.
pojavi se na krilima
mjeseca,
poljubi me anđeoskim
usnama,
privi se na mojim
hladnim grudima.
ostani dok nam jutro
ne zakuca na vratima...

evo uradila sam neki seminarski u ponedjeljak ga moram izlagati pred nekih sedamdesetak ljudi,ali nije mi to frka!frka mi je ustati ujutro u pola osam,to me ubija jer jako mi je teško otvoriti oći tako rano...ustati iz toplog kreveta i izlagati rad nezainteresiranim studentima,ali što ja da pričam o nezainteresiranosti kad sam i ja jedna od njih...ma sve je to shvatljivo,jer vikend je isdred tog ponedjeljka...neki su se provodili,neki učili,neki udarali glavom od zid od dosade,neki dolaze od kuće...a ja sam se u četvrtak provodila i bilo mi je SUPER,u petak sam kao nešto učila i ostatak noći se ubijala od dosade...pa kad pogledamo ja spadam u sve kategorije koje sam predhodno navela osim u zadnju jer nisam išla kući...i tako četvrtak mi je bio odlićan,čula sam jako dobru vjest,mislim čula sam ranije ali sam se morala pretvarati da sam iznenađena i tu vjest je vrjedilo dobro zaliti...kad ovako pišem o tome tzv. zaljevanju shvatam da non-stop tražimo neki razlog kad se napijemo da opravdamo to pijančenje,mislim da to nije potrebno ako nam se pije onda pijmo i ne tražimo neke glupe razloge da se sutra dan sami sebi opravdamo...

evo i mene poslije toliko dugo vremena...ništa jako značajno se nije dogodilo osim jedne stvari,upoznala sam jednog tipa koji mi je jako simpatićan,dopisujemo se več nekih mjeseec dana...u utorak smo bili skupa i sad čemo vidjeti što će biti dalje...