Incident
Lijekovi me čine jako žednom tj. konstatno mi se suše usta pa stalno nešto pijuckam. Rezultat tome je da usred noći moram...jel tamo gdje i car ide pješice i to mi je normalno. Idem po mrklom mraku, ne palim svjetla da se ne razbudim....ali....Jučer se desio prasak. Udarila sam nosom jako o štok spavaće sobe jer naravno isti nisam ni vidjela, a korake sam u polusnu valjda zabrojila. Još i danas me boli glava, zubi i ne mogu vjerovati da sam tako pogriješila u osjećaju za prostor. Jučer sam cijelo jutro gledala jel mi pocrnio nos (nije), ali glava u predjelu sinusa boli jako. Danas sam opet imala osjećaj da se zubi klimaju i općenito fozički da glava nije baš tamo gdje bi trebala biti. Odgodila sam neke obveze i krenula spavati, ali od spavanja ni s. Onda sam se posvađala sa samom sobom i krenula u šetnju iz koje me nije bilo punih sat i pol. Nije me smetalo ružno vrijeme. Ništa. Prošetala sam i pse i poigrala se s njima. Sve samo da zaboravim na glavobolju. No glava nije prestala boljeti, a bole i leđa. Ruke bole već tri tjedna. Onako lagani raspad sistema. Nemam trenutno nikakvih emocionalnih problema, ali fizičkih ko u priči pa sam sve skupa frustrirana i patim se. Nije mi jasno što se to počelo odjednom dešavati. No nije mi jasno da nakon petnaest godina hodanja po mrrklom mraku zamalo sebi napravim boksački nos. Inače imam sasvim zgodan i lijep nos. No čini mi se da ako hoću i dalje imati takav da ću morati paliti svjetlo.
Inače dragi mi mora puno raditi. Nema vremena ni za pola sata skype koliko svaki dan inače provedemo. I to me čini nesretnom. Pa i nesigurnom. Ljuta sam na njegova poslodavca. Već tri tjedna radi non stop. Ugrabi vikendom koji sat za druženje, ali totalno mi je ugroženo provođenje slobodnog vremena. Nije mi jasno da danas u doba krize kad su toliki ljudi bez posla da se za taj veliki posao ne zaposli bar na dva mjeseca netko i pomogne oko svladavanja problema. Ovako je kod nas crnči dok te skroz ne izmuzemo. Kuda sve to skupa ide nije mi jasno. Mislim društvo. Čitam Sanader nas je oštetio za 98 mlrd kuna. Ja nikada nisam oštetila nikoga, ali svaki put kad sam bila psihotična dobila sam nogu s posla. Ni kune nikome nisam skrivila u tim stanjima, a nisu mogli dočekati da me se riješe. Još su se zgražali kako sam uopće mogla raditi. Znači ja povremeno luda ne smijem i ne mogu raditi, a on zdrav prav svojim radom nas ukrade 98 mrd kuna i svega 10 godina. I otplaćivati će to generacije. Za ne povjerovati. Mislim da bi ovo društvo trebalo malo drugačije se odnositi prema svojim invelidima, ali i političarima.
Uglavnom to je danas to. Iz bolne glave danas toliko. Tipkamo se.