petak, 18.01.2008.

koliko suza treba za tako malo sna?

i došlo je do dugo očekivanog i nužnog i ne- ugodnog razgovora...

i nije tekao kako sam očekivala.
nije tekao bolje. nije trajao dulje.
nije završio kako sam ja zamišljala...

ne, završio je bolje...

na krilima vjetra ja nastavljam ples...

i da se ne zavaravamo, neće stvari biti iste ko prije.

al, moj živote bit će bolje još sam dobre volje, mada nisam najbolje... :D

igramo po novim pravilima.
pakt sklopljen od obiju strana.vidit ćemo koliko ćemo ga se držat.
vidit ćemo jesu li ove godine zbilja toliko značile.
vidit ćemo koliko su neki ljudi spremni na kompromise. na dijalog.
d i j a l o g.
ne monolog. ne ne i ne.

¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸

i koliko će Narcisi prestati biti Najdraže Cvijeće... skriveno... i od svijesti, čini mi se...
e...al podsvijest čini 6/7...

veliku većinu...
¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸

zanimljivo je to koliko su ljudi ZBILJA različiti.
i kad ti se čini da si u mnogočemu jako sličan, odjedan put toliko toga drukčijeg.

i poslovica 100 ljudi 100 ćudi postaje pretijesna ovom svijetu.

jer je to toooliko šarenilo da se nekad čini nemogućim.
u sušini smo vi izgrađeni od istih supstnci...

a svi redom dručiji...

i nekad bi najradije željela hodati slijepa i gluha kroz svijet.
toliko je ružnih stvari...toliko nepravde, toliko boli...

¸¸¸¸¸¸

A kad se sitim kako je divno rano djetinjstvo bilo...

i kako "odrasao" čovjek nikada neće moć imat slobodu i mir djeteta.

jer previše toga zna.
previše vidi. i čuje. i osjeća...

i ne želim nikad odrasti.

želim se slobodno smijati.
ne želim stalno pitati što bi se moglo desti sutra.
bližnjima. meni. gradu. svijetu.

I kako naći mir u ovom tempu života?
kako išta stići napravitit?
kako uskladiti želje i mogućnosti?

i kako se prestati konstantno pitati zašto i kako...?

¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸¸

ili pričekati da više ova gnjila južina koja traje danima prestane...
naspavati se...
izliječiti... (premda to što si uši začepljene nije nužno ni loše, obzirom na sve ;))


pa će sve poprimit nove dimenzije...!

umoran...umoran san prijatelju, umoran...

od same sebe, umorna...

daj te mi lijek za ne razmišljat! nutnutnut


- 19:14 - Komentari (6) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

design byRuby Nelle