Tužna priča iz šume striborove

Tog jutro, kao i svako radnim danom, sam se probudio psujući iritatni zvuk budilice. Neki mudrijaš sa fakulteta je stavio sva predavanja najranije ujutro!No dobro, navuko onda ja rebatinke i majicu metallice prekrivenu jeans jaketom i piči van. Jutro u šumi striborovoj je bilo oblačno i bez kiše, baš onakvo kakvo volim jer ne volin kad sunce upeče u vrime kad je još rano za kupanje. Sa faksa sam otiša brže nego što sam doša i vratio se u obiteljski zamak sa kojeg se vijorio obiteljski stijeg. Pošto nikog iz familije nije bilo, feud je bio neobično miran, a ja sam naravno to debelo iskoristio i raspalio nedavno nabavljeni CD Osmog Putnika i pratio ga na gitari. Ah......osamdesete su bile godine. Zašto se nisam rodio deset - dvadeset godina prije, da ne proživljavam život u ovom narodnjačko - raperskom - pop vremenu! Di god se okrenem same pijane turbofolk seljačine ili se HDZ uvlači u šupak građanima na skupovima ne bi li dobio koji glas više na lokalnim izborima. No dobro, skrenili smo malo. Što je ono bilo....ah da - Zamak, familija, Osmi Putnik. Lipo vam ja ljudi uživam u distorziranim gitarama, ali misao na popodnevni termin matematike na faksu me j... u mozak. Tako ja, radi svog duševnog zdravlja, odlučih ne ići, jer ionako tamo stojim ka telac. Osmi Putnik i dalje trešti, a ja uzimam pivu u frižideru i palim televiziju. Okričem ja tako kanale i ustanovim (opet) da su na svakom kanalu usrane meksičke sapunice! Ajme bože... a na onoj jedinoj gdje sam u toku (ona za vrijeme ručka, pošto tad ne mogu pobjeći) svi likovi plaču za nekom ružnom babuskarom već 30 epizoda!!! Je ti debilni meksikanci dramatiziraju. Neko voli! Pazi brale, on voli! I sad će on pobit pola države i rodbine, potamanit susjede ne bi li i on/ona bili voljeni! Ma daj, ne prodaji mi tu zjake. Ali bar ako ne ništa znaju glumit, za razliku od one zabranjene ljubavi što sam jednom pogleda. Tamo glume svi ko prvašići na igrokazu! No dobro, ugasih ja konačno Osmog Putnika i uputih se u grad pjevušeći pjesmu koje se vrtila na kompu prije nego šta sam ga ugasija, kad eto ti ga đavle, sretnem jednog prijatelja iz srednje. Lik je nekoć bio donekle normalan (a onda, uopće znači "normalan"), ali sad je totalni debil. Ima curu koju navodno redovito dere, a upada svakoj ženskoj koja naleti! Dapače, bilo što prođe da je žensko i da hoda (čak mislim da ni ovo nije uvjet), napali se ka bik i odmah pila uokolo broj mobitela ili krene direktno pa skupi odjeb. Već ga je pola cura u grado odjebalo u zadnja dva dana, ali njega čisto boli k.... Jedino što me čudi je kako to njegova ženska još nije saznala jer lik leta uokolo bez ikakvog opreza! No svejedno, nije ni da me toliko briga za to. Nakon što sam se maka od njega otiša sam do jednog prijatelja s kojim sviram. Uobičajeno, gad me opet zajebaje što sam inicirao zajeb zadnje stvari na prošlom koncertu. ALI KO GA JEBE, to je bila moja avangardna izvedba pjesme, a drugi neka misle šta oće! Koncert je zapravo bio primljen vrlo dobro, posebno od strane ženske publike. Nakon kratkog međusobnog provociranja otišli smo u kafić, kad evo bika od maloprije. Momak ima vizije i snove, ali je nerealan. Oće se ubacit među naše redove, minjat nam stil i organizirat koncerte, ali se nadaleko vidi je momak veoma nerealan. Naravno, u međuvremenu se napalio na dvi prvašice i zatražio brojeve od jednog momka, a broj od treće je već ima. Jeeez, koja hodajuća bomba hormona. Nakon toga ja se lipo skupia doma, opra duga vlasi i pustia još malo dobre mjuze. Sutra se kreće u nove poraze!