Mali blog za velike ljude: 3.a gimnazije ''Fran Galović''
03.04.2008., četvrtak
Odgovori iz psihologije (ličnost) - danas častim, recite hvala. :)
|
Ovo su moji odgovori... Na drugi ne znam odgovor. Nisam se ni trudila pronaći. Valjda vam bude barem malo pomoglo. Kaj se tiče onih referata, sutra bum stavila na zid onaj papir pa ko stigne, stigne, ko ne stigne... Takav je život. :) Samo podsjećam da je svaki od vas obavezan uzeti neku temu. 1. Što je ličnost (definicija) i koja su svojstva ličnosti (da je ličnost stabilna, dosljedna, da stoga mogućnost predviđanja - objasnite!) Ličnost predstavlja one karakteristike neke osobe ili ljudi općenito kojima se može pripisati njihovo dosljedno ponašanje, razmišljenje i doživljavanje. Taj pojam obuhvaća one karakteristike koje su manje-više stabilne (ne i nepromjenjive!); ponašanje koje je dosljedno (dakle ako je netko ljubomoran bit će ljubomoran u svim situacijama gdje se može biti ljubomoran, a ne samo ponekad); poznavanje ličnosti trebalo bi omogućiti predviđanje ponašanja (ukoliko je Marko agresivan a Petar nije, očekivat ćemo da se Marko priključi masovnoj uličnoj tučnjavi a Petar ne.). 2. Tradicionalni osobinski pristup ličnosti: što su karakter i temperament, sposobnosti, interesi, stavovi (za svako od navedenih svojstava dajte nekoliko primjera). 3. Osobinski pristup Coste i McRaea: kojih 5 dimenzija ličnosti su ovi autori izdvojili faktorskom analizom i za svaku dajte nekoliko primjera. EKSTRAVERZIJA - osobe koje imaju izraženu dimenziju su društvene, vesele, aktivne, dominantne, sklone uzbuđenjima. Suprotni se nazivaju introverti. NEUROTICIZAM - napete, sramežljive, često depresivne, neraspoložene i zabrinute, niskog samopoštovanja. Osobe čiji je poloaj NISKO na toj dimenziji obično nazivamo emocionalno stabilnima. SAVJESNOST - efikasne, organizirane, odgovorne i pouzdane osobe. UGODNOST - tople, pristojne, velikodušne, spremne na pružanje pomoći. OTVORENOST K ISKUSTVIMA - originalne, osobe širokih interesa, znatiželjne, umjetničkiih sklonosti. Najčešće puno čitaju, maštovite su, vole nove stvari. 4. Kritički osvrt na osobinski pristup glede tumačenja uzročnosti ponašanja (prilog str. 166.) Većina ljudi tuđa ponašanja češće tumači njihovim osobinama ličnosti a vlastita ponašanja situacijama. (Marko troši puno novaca jer je rasipnik a ja jer posao to od mene traži.) 5. Psihoanalitički pristup: tko je osnivač, po čemu je poznat, struktura svijesti - osobito dobro treba znati objasniti pojam nesvjesnog odnoso pojam /podsvijest/. Osnivač je bečki neurolog Sigmund Freud koji je smatrao da je najveći dio procesa u ličnosti nesvjesan. Razlikovao je tri razine svjesnosti kod pojedinca: svjesno, predsvjesno i nesvjesno. SVJESNO - sve informacije, misli i doživljaji kojih smo u određenom trenutku svjesni. PODSVJESNO - u određenom trenutku toga nismo svjesni ali lako možemo postati svjesni toga. NESVJESNO - sve što pojedincu nije dostupno. Freud smatra da se u taj dio ličnosti mogu potisnuti neugodna iskustva te ona i dalje mogu utjecati na ličnost pojedinca iako isti toga nije svjestan. 6. Psihoanalitički pristup: koje su tehnike za istraživanje nesvjesnog (o svakoj recite jednu rečenicu - u čemu se sastoji ta tehnika), te može li se svakoga hipnotizirati? (str. 170.) METODA SLOBODNIH ASOCIJACIJA - psihoanalitičar ohrabruje pacijenta da u opuštenom stanju kaže sve što mu padne na um a posebna se pažnja pridaje sjećanjima iz ranog djetinjstva. Tu su još i hipnoza, snovi, omaške u govoru, humor... HIPNOZA - pojedinac se dovodi u stanje kada zahtjevi hipnotizera mogu utjecati na njegovo pamćenje, parcepciju ili ponašanje. Da bi se nekoga moglo hipnotizirati, potrebna je njegova suradnja. Lakše je hipnotizirati osobe koje vjeruju da je to moguće kao i osobe koje imaju veće sposobnosti predočavanja. 7. Psihoanalitički pristup: id, ego i superego - bitne ideje, koji dio ličnosti stvara obrambene mehanizme ličnosti? Doprinos i osnovni prigovor psihoanalitičkoj teoriji ličnosti? Struktura svijesti - tri dijela koja ne postoje fizički već je riječ o tri sustava koja upravljaju ponašanjem. ID - sastoji se od bioloških nagona. Freud najvažnijim smatra dva nagona: nagon života - eros i nagon smrti - thantos. Id se nalazi u nesvjesnom dijelu ličnosti, on je iracionalan, sebičan i traži neposredno zadovoljenje nagona neovisno o posljedicama. Teži izbjegavanju neugodnih podražaja a osiguranju ugodnih (novorođenče funkcionira isključivo na temelju ida.) Tijekom razvoja postupno se izdvajaju ego i superego. EGO - dio ličnosti koji omogućuje da se nagoni ida zadovolje na društveno prihvatljiv način. Funkcionira po načelu realnosti. Javlja se oko druge godine i nastavlja se razvijati čitav život. Ego se nalazi u sva tri dijela ličnosti: nesvjesnom, predsvjesnom i svjesnom. (Npr. pod satom nije dozvoljeno ići na wc i zadovoljenje nagona mora pričekati do kraja sata) SUPEREGO - određuje je li neko ponašanje dobro ili loše. Tu su sadržana moralna pravila i vrijednosti koje su prihvaćene od strane pojedinca. Razvija se odgojem, na osnovi nagrada i kazni od roditelja. Javlja se oko 5 godine života. Može biti smješten u sva tri dijela ličnosti. Osobe kod kojih je dominantan superego imaju grižnju savjesti kad učine nešto loše a osjećaju ponos kad učine nešto dobro. Id i superego često su u sukobu. Id želi bezuvjetno zadovoljenje nagona a superego provodi moralne zakone - stoga je važan ego koji se brine da se se id zadovolji na prihvatljiv način. Ponekad se ego može i zbog toga naći u neugodnom i tjeskobnom stanju i tada se može nesvjesno braniti različitim obrambenim mehanizmima. Najvažnija zasluga: naglašavanje važnosti nesvjesnog procesa Nedostaci: temeljni pojmovi teorije određeni su dosta neprecizno i nije jasno kako bi se mogli izmjeriti; u psihoanalizi se mnoga različita, često potpuno suprotna ponašanja tumače na isti način. (str 169.) 8. Humanistički pristup: objasniti pojam ''fenomenološki pristup''. -bavi se time kako pojedinci opažaju i tumače događaje u svojoj okolini. FENOMENOLOŠKI PRISTUP - čovjek reagira na podražaje iz okoline na način na koji tu okolinu opaža. Naglašava se značenje koje pojedinac pridaje pojedinim događajima a ne događaji (objektivni) sami po sebi. Dakle, ljude treba shvatiti u terminima njihovog subjektivnog svijeta. ''Ne sudi čovjeka dok barem milju nisi hodao u njegovim cipelama.'' 9. Maslow: samoaktualizacija i samoaktualizirani pojedinac, što bi vama osobno predstavljala samoaktualizacija? (vidite prilog o Einsteinu). Samoaktualizacija - ispunjenje vlastitih mogućnosti. Da bi doznao karakteristike samoakt. ljudi Maslow je istraživao karakterristike uspješnih i kreativnih pa tako i fizičara Alberta Einsteina. Carl Rogers smatra da je ispunjenje vlastitih potencijala osnovna sila koja pokreće ponašanje. Dosta psihologije, evo jedan vic. Zašto polarni medvjed ima bijelo krzno? Pa smiješno bi izgledao u kariranom.  To je iz nekog dječjeg časopisa, hehe.10. Rogers - vlastito ja: realno ja, očekivano ja i idealno ja; kako se osoba osjeća i što čini ako je razlika između realnog ja i idealnog ja prevelika? VLASTITO JA - predstavlja sve ideje, percepcije i vrijednosti karakteristične za neku osobu. Doživljaj vlastitog ''ja'' ne mora biti realan ali ipak često utječe na ponašanje. Kada je razlika između realnog i percipiranog prevelika čovjek može imati problem jer može negirati stvarnost. Razvoj vlastitog ja, smatra Rogers, ovisi o iskustvima pojedinca, prije svega onih iz djetinjstva, posebno bezuvjetna ljubav i prihvaćanje od strane roditelja. IDEALNO JA -predstavlja osobu kakva bi netko želio biti. Što je manja razlika između vlastitog i idealnog ja biti, osoba će biti zadovoljnija. 11. Objasnite pojam ''fenomenološki pristup'', usporedite ga s objektivnim pristupom ličnosti (promatranje i mjerenje, testiranje), koje su prednosti i nedostaci ovog pristupa (što se najčešće prigovara humanističkim psiholozima?). vidi br.8.! PREDNOSTI: usmjerava se na važne probleme: realiziranje vlastitih potencijala, samopoštovanje, osobni uspjeh i sreću. -----> usmjeren je na dobrobit pojedinca! NEDOSTACI: objašnjenje ponašanja svodi se na subjektivni svijet neke osobe, stvari sigurno nisu tako jednostavne. Npr humanisti potpuno zanemaruju genetiku. 12. Pristup socijalnog učenja: kakve veze ima ovaj pristup s biheviorizmom - kako nastaje ličnost? Koji mehanizmi učenja postoje i za svaki navedite nekoliko primjera za osobine ličnosti koje stječemo tim pristupom! Koji je osnovni prigovor ovom pristupu? osnivač: Albert Bandura ideja: čovjek reagira na podražaje iz okoline ali istu može i mijenjati svojim ponašanjem. Slaže se s biheviorizmom da se ponašanje može stjecati mehanizmima klasičnog i instumentalnog učenja. (Bandura: samo manji broj). Mnogo veći br - učenjem pomoću opažanja. POZITIVNO: naglašuje važnost učenja opažanjem NEGATIVNO: prenaglašavanje važnosti situacijskih odrednica ponašanja 13. Objasnite Bandurine pojmove samoefikasnosti i samokontrole. SAMO-REGULACIJA ili SAMO-KONTORLA: tijekom odgoja usvajamo što je dobro a što loše i kad ponašanje ne odgovara dobrom, osjećamo krivnju. Na taj način ponašanje se može održavati bez vanjskih nagrada i kazni. SAMOEFIKASNOST - procjena pojedinca o vlastitoj sposobnosti da udovolji zahtjevima nekog zadatka. 14. Što je psihički poremećaj tj. koji su kriteriji po kojima se određuje koje ponašanje i doživljavanje se (ne) smatra normalnim? (Odstupanje od uobičajenog, neprilagođenost, doživljaj poteškoća, adekvatnost ponašanja - za svaki od ovih kriterija dajte primjer!) Jesu li ovi kriteriji trajni i vrijede li oni u svim kulturama? Navedite primjer. PSIHIČKI POREMEĆAJI - stanje u kojem ponašanje i doživljavanje osobe odskače od uobičajenog, nije prilagođeno i predstavlja mu smetnju te nije opravdano situacijom u kojoj se nalazi. ODSTUPANJE OD UOBIČAJENOG - nekad samo hrabrost, a nekad i ne. Nije normalno da netko vidi bijele miševe.... str 174. 15. Koja je tradicionalna podjela psihičkih poremećaja po težini? Koje su osnovne razlike između neurotičnih i psihotičnih poremećaja? Navedite po nekoliko simptoma za svaki i po nekoliko primjera za takve poremećaje. anksiozni p., somatoforni p., shizofreni p., p. raspoloženja, p. ličnosti NEUROTSKI I PSIHOTIČNI POREMEĆAJI - neurotski poremećaji su blaži i nema poremećaja mišljenja, dok kod psihotičnih dolazi do gubljenja veze sa stvarnošću. 16. Navedite simptome i primjere anksioznih i somatoformnih poremećaja. ANKSIOZNI - anksioznost je emocionalno stanje tjeskobe, strepnje, straha. Često nema jasnog povode. Takav primjer su fobije, strahovi od određenih objekata, osoba ili situacija. Mnogi ljudi imaju strah od javnog nastupa ali kod anksioznih osoba taj strah je tolik da ljudi gube svijest ili potpuno blokiraju. Problem se riješi tako da se izbjegava to nešto prema čemu osjećamo strah a u krajnoj liniji može se liječiti i terapijicom nekom. SOMATOFORMNI - psihički poremećaji s tjelesnim simptomi bez odgovarajućih tjelesnih uzroka (hipohondrija). 17. Navedite simptome i primjere shizofrenih poremećaja i poremećaja raspoloženja. SHIZOFRENI - poremećaj preaćen neorganiziranim i nelogičnim razmišljanjem, poremećenim percipiranjem te neodgovarajućim emocionalnim reakcijama. Često pate od ideja proganjanja - halucinacije. Emocije često neprimjerene situaciji u kojoj se nalaze. POREMEĆAJI RASPOLOŽENJA: 1. veliki depresivni poremećaj - osoba bez vidljivih razloga pada u depresivno raspoloženje (nedruštveni, tužni, bezvrijedni, život bez smisla) na dulje vrijeme. Može dovesti i do suicida, ako se ne liječi. 2. bipolarni poremećaj - izmjenjuju se razdoblja depresije s razdobljem manije. U razdoblju manije osobe su mnogo aktivnije - puno pričaju, malo spavaju, neumorne i imaju velike planove koji su često nerealni. 18. Navedite simptome poremećaja ličnosti. Što mislite, kako nastaju ti poremećaji? -onemogućuju normalno funkcioniranje u društvu ANTISOCIJALNA LIČNOST (ranije sociopati i psihopati) - iskazuju socijalno neprihvatljivo ponašanje. nema moralnih normi, odgovornosti, emocija... Nisu svi kriminalci takvi! (str 177.) 19. Terapija psihičkih poremećaja: medicinski pristup i psihoterapija. (Primjer za medicinski pristup, koji je cilj tog pristupa i osnovni prigovor koji iz toga slijedi? Cilj psihoterapije, koje su 3 bazične vrste psihoterapije i koji je cilj svakog od tih pristupa psihoterapiji?) MEDICINSKA TERAPIJA - liječi se lijekovima; najčešće kod poremećaja raspoloženja i shizofrenije. PSIHOTERAPIJA - provode liječnici-psihijatri, socijalni radnici ili psiholozi. - skupina postupaka koja se može korisiti kod svih oblika psihičkih poremećaja |
