utorak, 14.11.2006.
Malo o našoj Doris Dragojević
Kao djevojcica silno sam zeljela da, kad odrastem postanem uciteljica. Da se ponovno rodim, vjerovatno bih izabrala bas to zanimanje. Ne zelim time reci da je lako biti ucitelj, a nije, bogme, lako biti ni pjevac. Nekome sa strane moj posao, mozda, izgleda sjajno: glamur, novac, slava... No, to nema veze sa stvarnoscu. Sto se glamura tice, uvjek se vise pricalo o tome nego sto ga je zasita bilo, novca je, na zalost, malo, a sve cesce pitam samu sebe koja je, zapravo, cijena slave i je li ona previsoka.
U Smaragdnoj dvorani zagrebackog hotela "Esplanade" proslavila sam sa prijateljima i kolegama koji su pratili moju karijeru dvadesetu godisnjicu glazbenog rada. Bilo je nezaboravno, i suze su mi isle na lice kada sam pila sampanjac i nazdravljala sa Tedijem Spalatom, Jasminom Stavrosem (njenim bivsim deckom sa pravim imenom Milos Vasic, nekadasnjim bubnjarem, sa kojim je bila dok su bili zajedno u grupi "More" ob. redakcije), Remijem Kazanotijem, Zrinkom Tuticem, Toncijem Huljicem... Oni su me pocastovali svojim prisustvom mom slavlju, a ja sam im zauzvrat darivala album "Doris, s ljubavlju", koji je sastavljen od mojih najljepsih balada. Drago mi je sto se na tom nosacu zvuka, kao bonus, nalaze i skladbe "Moja ljubav" Ingrid Fles, "Projdi zoro" Toncija Huljica, te obrada pjesme "More, more", s kojim sam ja pred dva desetljeca pocela karijeru.
