7 last fucking flowers
Nestabilna sam. Ne znam izmice li mi se tlo pod nogama ili pak ja bjezim od njega. Gledam Zvijer u oci. Konstantno. Svakim udisajem.
I Zvijer gleda natrag.
A kako da ju ne gledam, reci mi molim te, ti koji krunu ne bi spustio sa glave ni da mi pred tvojim ocima tvoji ljudi otvaraju stare rane u kojima se jos vide otisci tvojih zubiju?
Kako da ju ne gledam kada ona gleda mene iz.. *sudden shut down*
...
*slowly turning back on*
Khm. Pisem u prazno. Ne usudjujem se reci to Zvijeri u lice. Zvijer zna gdje boli, i ne boji se. Ne boji se zariti zube jos jednom. In fact, He is sharpening his talons for one more fateful push.
*sigh*
Are we one of those people you feel sorry for in restaurants?
Are we the dining dead?
*The Beast. Still staring at me*
I to kakvim pogledom.. O da, smrt u tim ocima je.. hmmm.. Intriguing. Disturbing. Provocative.
Ne gledaj me tako. Ne zelim se sjecati, kada napokon pokupim sve konce i zasijem se natrag. Sjecati se koliko sam bila potpuna.. Manipulative snot-nosed little punk.
Zelim biti Ona. Ne zelim biti ja. Ne zelim ne znati koji dio mene uopce spada pod "ja". Ja ne slikam, ja ne fotografiram, ja ne sviram, ja ne slusam tu vrstu glazbe, ja ne volim te zivotinje, ja ne nosim ovakve stvari.. To nisam ja. To je Ona. Ja sam jednostavno Njena losa kopija koju je sastavio stari grbavi znanstvanik, Igor, kojemu kronicno nedostaje ljubav. I koji jede psece keksiche.
Ne znam. I can't face the evening straight.
You can offer me escape
Houses move and houses speak
if you take me there you'll get relief... which counts, of course, only if you care. -_-
And if i'm gonna talk
I just want to talk
Please don't interrupt
Just sit back and listen...
Aaaaah.. Zvijeri mrzim te. Zvijeri, prezirem te. Zvijeri, unistavas me. Zvijeri, potices moju auto-destruktivnu stranu.
*giggle*
Beasty, love, we shall see if the dead can dance.
29.05.2009. u 20:54 sati | 1 Komentara | Print | Link | Na vrh
ia ia oooo
Pisala sam neki big shot test danas. Zajebala ga. A sve razumijem. Svaku malu sitnicu. Zbog jedne jedine misli koja me muci cijeli dan, postoji velika vjerojatnost da cu pokupiti jos jedan "nedovoljan".
Imala sam priliku dokazati se u jedinoj stvari koja me veseli. Zajebala tako da ne mogu zajebat vise. Sada mi vise ni cello i tribal nisu dobri. Ne sviram i ne plesem dovoljno dobro.
Ogromna sam i glomazna. Treba mi cijela prostorija da se istegnem. A i ne mogu raditi male sitne pokrete, nego sjebem cijelu grupu zato sto su moji deset puta veci od njihovih, a oni se moraju hvatati za mene kada se izrotiramo da sam ja na celu. A u sviranju u potpunosti sucksam. Sada kada sam dobila ono sto zelim, Apocalypticu, imala sam priliku da im pokazem da nisu krivo izabrali kada su mi dopustili da biram pjesme koje cu svirati..a ja ju zajebem. jedinu sansu koju sam imala. I sada jedini ljudi koji su mislili da vrijedim nesto, dijele moje misljenje o meni.
Bila moja profesorica cella danas na zamjeni kao profesor solfeggia. Naravno, od mene ocekuje najvise i sto ja napravim? Zajebem sve. Cijeli diktat osim prvih par taktova bio mi je za jednu notu prenizak. Ona je naravno bila razocarana i izgledala je kao da sam joj kolac u srce zabila...
Vratim se doma, stara zeli da sviram njoj i njezinom novom decku, ujebem stvar jos vise.. I to, imala sam 3 instrumenta, probala na sva tri i apsolutno sve krivo.. falš jedan, falš drugi...
Sestricna me zvala da idem s njom sutra rezervirat neku narukvicu koja joj se svidja, a ja kao zadnji idiot kazem da trebam vjezbat cello za nastup. Sto je u potpunosti istina, ali mislim da obje znamo da ja to necu uciniti.
Na skupnom muziciranju, takozvanom bendu opet sam (nu, vec postaje predvidljivo) sve zajebala, a da stvar bude sladja dosao nam je nenajavljeno nekakav menadzer koji trazi mlade talente za nekakvo posebno cini mi se besplatno obrazovanje.. "vrbovanje" ucenika. Nda, googlajte, ne da mi se objasnjavati. -_- Da me tip barem pogledao, bio bi to moj dream come true. A sada sa sigurnoscu znam, mogu oni meni nasrat jos tone i tone gluposti u glazbenoj, ja sam nula i nistica. I nikada necu biti nesto vece od ovoga. Zasto? Zato sto je moj jedini talent to sto uvijek i bez greske mogu razocarati osobe koje vjeruju u mene i misle da mogu nesto postici s time sto radim. Hmph. Idem slikati i cekati razocaranje i u tome, zadnjoj stvari koja mi ostaje.
07.05.2009. u 23:16 sati | 2 Komentara | Print | Link | Na vrh
