zametene povijesti

da ti na ispucanom, skrivenom ispod snježnoga tepiha, betonu
od dragoga kamenja i nekih starih, izgubljenih,
koraka iz snijega
napišem
da nam je krv kao i zajedničko gaženje, crvena
ljepota raznovrsnih stilova
i korijena

i da se u prezrenim zapisima ne spominje,
i da su nam koraci iste zemlje i vremena, jednaki
kao i izjednačene smrti naših davnih, jakih,
zaboravljenih ljudi, prozivanih, nekih u svađama umrlim
pomirenih u hvalu, bi li tada

u veličanstvu
naših podijeljenih mećava, skrenuo
u pravu, dvosmjernu,
ulicu?