ideje Blizina
04.07.2016., ponedjeljak
|
zametene povijesti da ti na ispucanom, skrivenom ispod snježnoga tepiha, betonu od dragoga kamenja i nekih starih, izgubljenih, koraka iz snijega napišem da nam je krv kao i zajedničko gaženje, crvena ljepota raznovrsnih stilova i korijena i da se u prezrenim zapisima ne spominje, i da su nam koraci iste zemlje i vremena, jednaki kao i izjednačene smrti naših davnih, jakih, zaboravljenih ljudi, prozivanih, nekih u svađama umrlim pomirenih u hvalu, bi li tada u veličanstvu naših podijeljenih mećava, skrenuo u pravu, dvosmjernu, ulicu? |
20.08.2015., četvrtak
|
ja ću već nekako u pretrpanim jutrima, s ljudima iza slika, šutjeti o neprežaljenim fotografijama ispod vlastitog imena, voljeti povijest tuđih glumatanja, čitati nikome, šaptati si vlastite poglede, kao da čeka me gašenje. ja ću već nekako zaboraviti objave, ostaviti prostor stvarnoga, prepustiti pred nadolazećim obećanjima tu zemaljsku ljubav. neka je sreća tamo gdje ju objavljuju, neka ti je molitva lajkana, neka svijet ostane prostoru. |
30.04.2015., četvrtak
|
kada pogledam kroz prozor i zamolim da se nedostižne istine kreću kao objave, ja osjećam gašenja, a mladi su profili prazni kao negovornici u našim krugovima koji su, vjerujući da razgovori nisu prolazni, prisjeli našim pričama, idejama daljina. kada pogledam kroz prozor, sjećanje na riječi, pojmove, podsjeti kako prozora nije za bliske susrete, a daljine su obojene čestim očima, rukama, sluhom u jakim tišinama, kao da su kretnje zamijenile oči. |
19.03.2015., četvrtak
|
poveznica godinama skrivana od oka, znajuća za bol, otkrivena u tren oka, kao da žmiriš na moguće i brojiš tužne poglede, prebrojane još u onim kilometrima, onim Anđelima prije sna. nije boljela niti jednom, čak ni sad dok međutekst čeka na skok i broji prozore, dok se misao sklanja nadanju, nekako kao želja, kao zabranjeno, nemoguće, opasno čuvaš tuđe lajkove i bježiš od sebe, samo da poveznice ostanu bezbolne. |
01.09.2014., ponedjeljak
|
njoj, koja me dodala posvećujem brisanja u plavom, poznačivanja lizanih misli, kao da je status jedina obmana istine, kao da ne vrijedi pisanje gdje se riječ spaja s mrežom, tu nestaje smisao za točno. tisuće statusa kasnije, sve u nekim svježijim licima, objava je kao stid, prisutnost prije je nazočnost novina, neshvaćeni lajkovi bježe u bol. njoj, koja me dodala, nikome zapravo. |
19.06.2014., četvrtak
|
odmakni se kada se dah isprekida u noćnim stremljenjima, sloboda je kao slavonski travnjak. miris košnje i kiše nek' opija tvoje plave zjenice, a daljina je nebitna, grmi ti svaki korak broji crna gaženja u rosi, u udisaju dubokom kao čežnja, tamnom kao prošlost kad se baci |