Kontroverzna predstava "Buđenje proljeća"
U Zagrebačkom kazalištu mladih u utorak 30. studenog igrala je predstava Olivera Friljića "Buđenje proljeća". Ova kontroverzna predstava koja govori o crkvenom licemjernu i pedofiliji rijetke će gledatelje ostaviti ravnodušne.
Predstava "Buđenje proljeća" proglašena je najboljom predstavom na 15. jugoslovenskom pozorišnom festivalu - Bez prevoda u Užicama. Predstavu je napisano njemački dramtičar Frank Wedekind davne 1881. godine koja je čekla svoju praizvedbu punih 25 godina zbog otvorenosti autora o seksualnosti adolescenata i licemjera crkve. Hrvatsku premijeru u ZKM-u predstava je doživjela u svibnju ove godine, te je izazvala veliko zanimanje javnosti.
Nina Violić u ulozi Fanny (photo by: Naada Ključec)
Drama prati tri tragične priče mladih života koji su tek zakoračili u svijet seksualnosti. Prva priča govori o 14-godišnjoj djevojčici Wendle (Jadranka Đokić) koju muči velika nedoumica odakle dolaze bebe. Ni crkva, ni škola o tome ne govore, a njena konzervativna majka (Ksenija Marinković) uvjerava je da djecu na svijet donose rode. Potpuno zbunjena u svojoj seksulanosti Wendle se upušta u seksualne odnose sa Melchiorom (Krešimir Mikić). Nažalost ona ostaje trudna, te pod pritiskom majke, društva i crkve ide na abortus protiv svoje volje i umire. Druga priča prati već spomenutog Melchiora koji ne vjeruje u Boga, i prkosi crkvi jer je doživio seksualno nasilje od svećenika. Njegovu majku Fanny glumi fantastična Nina Violić koja je dobila nagradu Ardalion za najbolju žensku ulogu.
Moritz (Frano Mašković), najbolji prijatelj Melchiora zbog podivljalih hormona ne može se koncetrirati na učenje pa pada razred, te zbog toga trpi nasilje u obitelji. Zbog silnih pritisaka, Mortiz počini samoubojstvo. Njegovi roditelji i zajednica umjesto sebe, okrive njegovog najboljeg prijatelja Melchiora za samoubojstvo, te on završava u popravnom domu.
Buđenje proljeća još je početkom 20. stoljeća izazivala velike skandale, no ni današnju publiku ne ostavlja hladnu. Očita je namjere redatelja da prokaže crkveni cinizam i iskrivljene vrijednosti, koje su nažalost još uvijek prisutne u našem društvu. Zato je i poslije sto godina ova predstva prije svega hrabra.
