$mean girl$

Možda je prošao i život cijeli,
od onog dana kad smo se sreli,
kad ugledah te oči plave,
i kosu boje pokošene trave...

Ah, pomislih, lijepa je ona,
i ne čuh zvuke onog zvona,
što je u smrt zovu polako,
oh da sam znao, vječno bi plakao...

Ruku mi pruži, kao da pita,
voliš li život i polja žita,
i ruku pruži što drhti,
i ruku pruži u vapaju smrti...

I tad saznah pred kim stojim,
pred onom koja živi u snovima svojim,
ispijena i blijeda provodi dane i noći,
u dimu marihuane...

Htio sam ljubavlju da otjeram drogu,
jer što je ona skrivila bogu,
zvala je zvijezde da joj sude,
htjela je da voli i voljena bude...

Uzalud bijahu sve molbe moje,
umriješe oči plave boje,
i proklinjah rođenje onog dana,
i smrt što donosi marihuana...

Ana djevojka plavih očiju i kose,
i ime koje hiljade djevojaka nose,
i koji će isto jednoga dana,
otići tamo gdje i Ana...

Na grobu njenom zaplakah prvi,
i riječi ispisah kapljicom krvi,
umrla je u smiraj dana,
ubojica se zove marihuana...

A znala je da narkomani dugo ne žive,
da se oni kratko svojim snovima dive,
voljela je da bode svoje vene,
voljela je život, a možda i mene...

* * *