četvrtak, 11.10.2007.

HELP ME..

Image Hosted by ImageShack.us


Srce mi ubrazano kuca..pokušavam se smiriti..drhtim..znojim se..
oko mene samo neki glasovi..i smijanje..nešto mi odzvanja u glavi..
pokušavam zatvoriti oći..ali i tu vidim te ljude..ne vidim im lica,,
sve je tamno i mračno......zvukovi su sve jači..
približavaju se...ne...snažno sam stavila ruke na svoje uši..tišina..tišina..pssss....samo želim to..
želim da nestane sva ta zbrka..vrištim iz sva glasa..želim razbiti
taj kaos..aaaaaaa....TTTTTIIIIHHHOOOOOOO.....Zbrka u mojoj
glavi...neznam što želim,ne znam što sam,ko sam,ne znam ništa..
gdje se nalazim??Želim pobjeći...ali prostoriji nema kraja..
trčim sa starhom u nogama..što brže mogu...i ne vidim kraj..želim se sakriti..ali ne vidim ništa...sve je veliko,
bezkrajno i prazno...bojim se..
Image Hosted by ImageShack.us

Ljudi..uništava me svee to..želim se odmoriti...želim kada otvorim oći..
kada maknem ruke..
želim da sve to nestane..zašto ne možete bit ko i svi..zašto mrzite..
zašto me želite uništit..e ne ide to tako lako...tko ste vi zapravo??
hajde pokažite se...
Ovo mora bit da je noćna mora..
kada se probudim bit će u redu..mislim si...sve će bit u redu...
ljudi koje volim tu su u stvarnom svjetu...ne ne..oni me nikad nebi razočarali..pokušavam se probudit al ne ide..dali je to java ili san??
upomoć..neka mi netko pomogne..gdje ste svi nestali..oko mene samo
zli ljudi..zašto??što sam učinila..neeeeee...pustite mee...idu sve
bliže i bliže..pokušavam pobjeći..ali ne mogu..svi oko mene..okružili su me..i polako smanjuju taj krug..polako vidim lica..???ne??zašto??
imaju maske..tko ste vi??polako miču masku..ko ste,,želim vidjeti
prava lica???...poalko sam pogledala prema licu..ne znam jesam
li bila spremna..ali pogledala sam..bila sam znatiželjna..ha???
ne mogu vjerovati??vi??ljudi koje volim..ljudi koji su mi sve...
ne..ali zašto..vi ?..sa kojim razlogom??.polako padam na koljena..a oni me
posve okruže..smiju se arogantno..boli me...
pokušavam se pomaknut..pokušavam plakat..
pokušavam vrištat..ne..samo sjedim začuđeno..iznenađeno..posve mrtvo,,

Ovaj post napisala sam
u 5 minuta..jer nije mi bilo problem sa obzirom na to da
su me mnogi ljudi u zadnje vrijeme povrijedili..Ljudi za koje
to nisam očekivala...Za koe sam mislila da su mi netko i neš
i da im ja nešto značim..a sad se dokazalo kaki su..
zabili su mi nož u leđa..
al uvijek je tako..uvijek me razočaraju osobe
za koje mislim da su mi prijatelji..a one osobe koje me zaista vole
ja njih ne vidim..i onda kad nestanu svatim koliko mi ta njihova ljubav trea i kolko su mi zapravo značili..
font>


23:06 | Komentari (97) | Print | ^ |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.